Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Sam mu Mesarović nudio za 500 # veresije no on nije hteo ni za deset para. Neću — veli — da počinjem odmah sa veresijom, hoću što vidim u mojoj kući da znam da je moje, da ne strepim svaki čas od toboša; pa znaš, čovek hoće da kući, a
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
toliko da se jednoga dana, u onom strašnom izgledu zbog svega toga, odlučno reši da, što je moguće življe, požuri sa veresijom i prečisti jedanput sa svim onim bilansom i tefterom, zgužvanim u onom tezginom čekmedžetu, kako bi najzad znao na čemu
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
sam bio u tamnici, dosta si me vinom napojio, bijelijem ljebom naranio, a često se sunca ogrijao, puštio si mene veresijom; ne izdadoh ni dodadoh tebe; ne svjerovah, eli nemah otkud; od mene se nemoj pobojati.
moja vjerna ljubo, idi uzmi dora debeloga, te ga vodi mome pobratimu, pobratimu Petru nalbantinu, da mi kuje veresijom dora: hoću isti Arapu na mejdan, hoću isti — ako doći neću“.
govori dilber Anđelija: „Moj đevere, nalbantine Pero, nije tebe pobro preminuo, no se tebe pobro pozdravio da mu kuješ veresijom dora — da on ide Arapu na mejdan; kad se vrati, da ti potkov plati“.
Progovara nalbantine Pero: „Anđelija, moja snaho mila, ja ne kujem konje veresijom; da mi dadeš tvoje oke čarne — da ih ljubim dok se pobro vrati i dok mene potkovicu plati”.
“ Pisnu Anđa kako luta guja: „Gospodaru, bolani Dojčine, bog ubio tvoga pobratima! On ne kuje konja veresijom, no on ište moje oči crne — da ih ljubi dok mu potkov platiš; ja ne mogu nalbante ljubiti ta, Dojčnne, za života tvoga!
Petru nalbantinu, on dozivlje svoga pobratima: „Iziđ', pobro, da ti potkov platim, što si mene konja potkovao, potkovao veresijom dora!