Upotreba reči veru u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

koluta behu njih petoro braće povezani: njih četvoro mlađih ovde je u ovim mračnim zidovima u mukama život skončalo — za veru... Peti, najstariji, preživeo ih je, da za njima tuži i da drugima tugu pripoveda. — Dakle, večiti boli, večite muke!

I njega su sa mnom dušmani naroda našega gonili, i on je stradao za veru i slobodu, i on je pored mene u vlažnoj tamnici ležao; i ja sam ga hrabrio, a on je mene tešio. I gle!

Obradović, Dositej - BASNE

Hyder poslušaj ti moje reči, ja ti zadajem moju kurjačku veru da po s|vetu hoditi, to je istom dangubica. Nema ti boljeg sveta od onoga gdi je kome pun trbuh!

” upita car. A kad čuje da on radi za jednoga: „Napolje iz carstva nijednu veru, i ako se igdi opet pojavi, daću ga obesiti! Takovi bi ljudi upropastili zemlju.

takovi s vremenom postati da prvi u narodu ištu da budu, a neki od njih da ćedu žive ljude za Hristovu (kako oni vele) veru peći i na parčeta seći?

Evo uzrok zašto prosvešten čovek ono što misli i veruje rečma dokazuje, a glupi varvarin utvrždava svoje mudrovanje i veru s silom i s oružjem. Kakova je krotka i slatka Spasitelja našega nauka!

Dođe franciškan da ga obrati u svoju veru, obeštavajući mu po smerti raj. Zapita ga Montezuma: „Idu li Španjoli u taj raj koga toliko hvališ?” Kaže onaj da idu.

No što je najgore i hristjanom i najsramotnije i nedostojnije, inat, kavga, mrzost i gonjenije za veru i zakon mirnoga, krotkoga i preblagoslovenoga I s u s a ! Pita se, dakle, zašto ovo biva? Evo pučina.

Posle tolikih stradanija i muka što sam iskusio, zadajem vam moju veru: nećete boljega od mene u celom Egiptu naći”. Čude se oni, i kažu mu da ništa toga nije bilo, niti je moglo biti za

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

” Tu se nanovo ižljubimo i u̓vatimo veru, da ćemo se tući, i odma se dogovorimo da oni svu Posavinu preugotove, dok se ja vratim.

Među pročim dogovorima zapita on mene: „Dušo, kad ćemo udariti na Va-. ljevo da palimo?” Ja mu kažem da sam dao veru da za pet dana nećemo udariti; ali zbog toga sam ja to učinio, što je dosta Turaka u Svileuvi, i što sam tamo 200

I oni odoše, samo do 400 ostade s nama u Grabovici na konaku, a ja, oslanjajući se na ono što sam s Turcima u̓vatio veru, da za pet dana nećemo udariti, legnem bez brige da spavam.

Sad ja zapitam Živana buljubašu: „Šta ćemo sada? Mi sinoć dadosmo veru za pet dana da nećemo udarati, a oni bez dogovora udariše i zapališe Valjevo.

pope: tvrda je turska vera, tvrđa od kamena; ja sam alis (pravi) Turčin Krajišnik, a nisam ka̓ ovi Bošnjaci, koji dadu veru pa pogaze.

kapetan otrča na hatu k njima; od naši̓ iziđe Kedić i Cincar Janko pred njega; poviču: „Ne idi, Turčine bliže, kad nismo veru u̓vatili”. — Onda kapetan uze vezen jagluk, baci Janku u ruke: „Eto vira!

Zato treba našim kaluđerima blagodariti, što su nam monastire sačuvali, gde se naše sveštenstvo učilo, i našu veru i običaje sačuvali, te se nismo isturčili ili pošokčili kao u Bosni. No i tu nećemo dugo sediti. Kazaću vam zašto.

On dade im veru, da se ne boje, no samo mirno u gradu da sede, i tako i̓ u tom primiriju ostavi.) Sad, 1805. pred jesen, dođe Đuša

Čuje to Karađorđe. Koliko je žalio Đušu, više se obradovao i veselio što su Smederevci veru i primirije prestupili i povod dali, da i̓ tući može. Skupi vojsku i opsedne i tuče Smederevo.

godu, kad smo na Vračar izašli, bio je i on onda kada je Karađorđe pošao uveče, na neku veru beogradski̓ Turaka, da će mu kapiju otvoriti.

Pošlje dva momka da i̓ nađu na brdu i pozdrave, i da i̓ na veru dozovu, a da se ništa ne boje. Ovi momcima odgovore: da oni neće doći, i vospozdrave Vrbicu, da i on gleda i, što pre

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

dobro saslušao popa Peru Pepovića, koji ,mu se požali na učitelja Sretena Pavlovića da je nemiran, da psuje zakon, veru, da razvraća dedu, daje im kojekake skaredne knjige da čitaju, kaže im da gore nema neba ni raja — nego da je to

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Istina je. — Pa koga to? — Palaliju i Stanoja iz Zeoka. — A što? — Đavo ih znao. Zovnu lepo lude na veru, pa kad im ovi dođu, oni ih poseku. — Pa što im idu? — Kneževi su, brate. Zove ga, Misli čovek, kakvim poslom, i ode.

Od sudbine se ne pobeže!... — A pobeže, brate, ja!... Ne idi mu na veru, veru mu njegovu!... Dođi, brate, k nama!... Gora nam je i otac i majka!... — Ta već toga će biti!...

Od sudbine se ne pobeže!... — A pobeže, brate, ja!... Ne idi mu na veru, veru mu njegovu!... Dođi, brate, k nama!... Gora nam je i otac i majka!... — Ta već toga će biti!...

Dučić, Jovan - PESME

A veru moju crkva ubila, A moju sumnju strah zaledio, Usta me laži samo ljubila, Izdajnik samo za mnom sledio. Moj se duh bo

Svoju veru nađoh u svom snu o veri... Tvoj nož ne ubija nego blista blistom... Jer ti beše trenut u mojoj himeri, Moj san o

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Njene se slike nisam više plašio. Mislio sam na šetnju s njom. Pade mi na pamet kako ona ostavlja svoje ime, jezik, veru — čini sve što hoću, na sve odgovara kako ti rekneš! San me hvataše. Slike se izmešaše. Iziđe mi sestra i pismo.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Vasilija, pa došao i stao pred njega i zamolio ga da ga pokrsti i prevede u našu pravoslavnu veru, — ne bi se zaista više začudio pop Spira nego sad kad je ovo čuo. Grom, pravi, formalni grom iz vedra neba.

Šacin drug iz detinjstva, kroz sve osnovne i pola latinskih škola, pa su se još onda dogovorili i zadali jedan drugome veru da jedan drugome bude dever; to jest, onome koji se prvi oženi da onaj drugi bude dever.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

A ja sam sav u slutnji velike neke nesreće i ne bih tako brzo onu veru hteo da prigrlim. Pa se gnjuram u najskrivenije jazbine duše i po onom smrzlom pepelu tražim jednu jedinu bar živu

Sad je nastao neprekidan, potpun, crn mrak. U blesku one munje sticao sam čudnu veru u sebe. Surovo sam odricao zakon, odbacivao Tvorca, i svemoćan voleo sam život i verovao u sreću...

Afrika

Ja sam bio gord što jedan kovač, koji je sveštenik i fetišer, ima toliku veru u belca i u njegove lekove. Mislio sam: „Evo gde beli mogu biti veliki; oni su nesmotreno opustošili ove krajeve, sada

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

) Ja imam moja jedna špekulacija. MIŠIĆ: O, izvolite vi, ja vas neću uznemiravati. JANjA: (Neći da ti čue, prokletu veru!) Gospodar notarius, nećite malo da vidite kako je pala šupu? MIŠIĆ: Malo posle izići ću da vidim taj nesrećni slučaj.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Samo, u tome nije bilo, nimalo, prezira, a još manje verske mržnje. Pavlova žena prešla je u veru muževljevu, a Petar nije ni tražio to od žene. Među oficirima, u Podunavlju, bilo je mnogo mešanih brakova, obe vere.

Oni su širili glas po Sremu da su Isakoviči primili uniju i da su napustili, za miraze, svoju staru veru. Fratri su najzad vikali da će to imati da reši presvijetli Kaptol, u Zagrebu. A kaluđeri, da će se tužiti mitropolitu.

Naređenje je da ih to pitaju. Pavle mu onda, sav crven u licu, dobaci da su im u Austriji, ne samo na veru, i nacion, udarali, nego su ih i iz vojske, kad su ratovi prošli, kasirali, a sad Austrija želi da budu paori i kopaju

Čak su im i zvona zvonila, pri odlasku. Ljudi su bili izgubili veru u pamet onih koji upravljaju. Ada je, tako, pre trideset godina, još cvetala, i bila puna stanovnika, kao što su

Đurđe je vikao da će proti polomiti rebra, ali, u familiji, bio je mišljenja da bi Varvara trebala veru da menja. Petar je pretio, javno, da će pištoljem, svakoga, ko mu bude rasplakao ženu.

Kolegija je izgubila veru u konjicu, iako je konjica trećina rosijskih armija. Željna je da se stvori brojna pehota, po prajskom primeru, i

Teodosije - ŽITIJA

I sada svakoga od vas molim i svedočim vam: veru u svetu i jednosušnu i nerazdeljivu Trojicu, kojom se u krštenju prosvetismo, da sačuvate nepomešanu s jeresima, koje od

Mnogo, dakle, minuvši, kao apostolu reći ću apostolske reči: „Podvigom dobrim podviza se, posta trčanje savrši, veru sačuvavši, i vreme njegova odlaska k Bogu nastade, da pređe na beskonačni i blaženi život, I da primi za njega čuvani

Zato i ja, skrušeni, sve vas po telu mi u Gospodu srodnike molim: ugledajmo se na dela oca našega, koja videste — veru istinitu, pravdu i sud, smernost i krotost, ljubav prema bližnjima, milosrđe ka ništima, milost ka jednokalnim nam

kao što i na nas sada na kraju vekova dođe red, da po volji Božjoj dođem k vama, mojim ljudima, da vam objavim istinitu veru, bez koje niko neće ugledati Gospoda, koju ako primivši sačuvate spašćete se, jer zbog vašeg spasenja pribrojaćemo se i

A xoćy, ako se ne gnušaš mene, da te po Svetome Duhu uzmem za oca i učitelja, da ti ispovedim život moj u gresima i veru moju, pa da dobijem od Boga ili da se sablaznim!

i apostolska crkva odreče i sveti i vaseljenski sabori prokleše, i on proklinjaše i odreče se, a obeća da će držati veru pravoslavlja kao što ga sveti nauči.

i dostojno da se primi izreče njemu, i sveti arhiepiskop ga dovoljno nauči kako će Boga moliti i blagodariti i u njega veru držati, i mnogo se za nega pomolivši Bogu i utvrdivši ga molitvama, blagoslovi ga.

A govore i o tome ugarskom kralju da je dobro sačuvao veru pravoslavlja po učenju svetoga, i da je poživeo u pravdi i istinitoj smernosti i ljubavi, i da je naročito milostinju

Ovakvu veru i ljubav pokaza car u životu i posle smrti prema svetome, tako da su se svi čudili i hvalili Boga zbog careve pobožnosti

Vidi moju skrb i trud za tebe, i pogledaj na veru mojy. He ostavi svoga otačastva za koje si podneo mnoge podvige i bezbrojne napore i bolove, niti me u stid i prezir

Blagopohvaljujemo i propovedamo vaša dobra dela za nas, pravoslavlja veru, od jeresi oslobođenje, istinito krštenje, crkava podizanje, svetitelja velelepotu, carsko ukrašavanje krunom, naroda

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Osobita je odlika šumadijskog stanovništva kao i stanovništva stare Raške: gajiti nadu i veru u budućnost i nikada ne napuštati narodni ideal.

cene ljude „od prave, od Božje strane“, ili „desne ljude“, dobre i na dobro upućene; za čoveka rđavih osobina i koji veru ne drži imaju reč raščovek. Teše se sudbinom u najgorim prilikama i njoj se pokoravaju.

Znajući koliko su ovi dinarski doseljenici odani pravoslavnoj veri i kolika bi pogreška bila dirati u njihovu veru, bila je pažljiva i zaštićavala ih je od pokušaja obraćanja (u katoličku veru) koji su retko uspevali.

i kolika bi pogreška bila dirati u njihovu veru, bila je pažljiva i zaštićavala ih je od pokušaja obraćanja (u katoličku veru) koji su retko uspevali.

pobunjenici su naterali travničkog vezira da skine svoju novu uniformu a la franca i, kao da je povredio Muhamedovu veru, nagnali su ga da se po muslimanskim propisima opere i da očita molitvu da bi se očistio od hrišćanskog „đaurskog“,

Za vreme turske najezde vlastela je, kako se čini, vrlo lako primala muhamedansku veru da bi sačuvala svoje zemlje i svoju nadmoćnost i da bi se mogla osvetiti Ugrima koji su ih po želji papinoj naročito

Verovatno je, da se u početku nisu sasvim ugodno osećali što su napustili hrišćansku veru i u isto vreme narodnost, dva nerazdvojna pojma kod svih Srba turskoga doba.

Da bi pokazali da su imali prava što su primili novu veru trudili su se da je prikažu kao bolju, osobito pred svojim ranijim sunarodnicima.

se oni trudili da dokažu svoju revnost i što su radili, čak i nasilnim sredstvima, da prevode svoje saplemenike u novu veru.

Predanja i neka istorijska fakta pokazuju da nisu bila retka nasilna prevođenja na novu veru. Mogao sam posmatrati za vreme balkanskih ratova, 1913. god.

Kad su Crnogorci osvojili Plav i Gusinje, preveli su mnoge muhamedance srpskoga jezika u pravoslavnu veru, između ostalih i hodžu (turskog sveštenika) u Plavu, koji je, pokrstivši se, uzeo srpsko istorijsko ime Balša Balšić.

trpeti da njihovi dojučerašnji jednovernici ostanu muhamedanci, i svim su ih načinima primoravali da pređu u pravoslavnu veru.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Zamislih Polinežanke opaljenih i vrućih tela, obalu zlatnu i plavu, majmune kako se veru po palmama i bi mi smešno što Bagricki govori o prilozima. Prilog vremena „prošlovo”, šta je to? - Nju, Slobodane, nju?

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

— Neću na dve fele da se u kući krsti. — Može se i tome pomoći. — Kako? — Da pređe na našu veru. — Onda je sasvim drugo. Šamika lakše odane. — Pozvala me da ih posetim. — Možeš kad ’oćeš; kola su uvek gotova.

— Pa vera tu ne smeta ništa. Frajla Lujza zadržala bi svoju veru i kod nas. — To vi kažete, a bogzna kako vaš otac misli. — Tako isto kao ja.

— Kao ja pravoslavan. — Vrlo me učtivo primio, al’ smeta mu vera. — Valjda ne dâ da kći na našu veru pređe? — Ne dâ. — A ja bi’ to hteo. — Od čega je opet to? — To je red, jedna vera u kući!

— Od čega je opet to? — To je red, jedna vera u kući! — Hoćeš li pristati na to da ona ne primi našu veru? Zato se opet možemo slagati. — Iskreno ti kažem, kao otac, nije mi milo, ali i to ću pregoreti.

No, budući je dobra partija, da on, Šamika, pređe u katoličku veru. Svećenik verozakonim razlozima ubedi svog brata, i, da stvar osigura, pod prvim utiskom napiše jedno pismo Šamiki, i

Inače, da vam dam dokaz kako bih vas rad za zeta imati, ako ste gotovi preći u katoličku veru — onda rado ću vam dati moju kćer, i pokraj nje pedeset hiljada forinti.

Vašeg pisma sadržaj jako me kosnuo. Vrlo mi je žao, ali veru neću menjati, i tako poštediću vašu poštovanu kuću od dalje posete, a za dosadanje, zahvaljujući se, ostajem sa poštovanjem.

Međutim će se o tome i sa ocem dogovarati. Sastane se sa ocem. — Otac, Lujza će opet biti naša, i da ne menjam veru. — Kako? — Poručila mi je da će doći u Budim. Već je i dan i sahat zakazan, pa ću je dovesti k nami!

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

naročito ako je dete slabog zdravlja, žure s krštenjem da dete ne bi umrlo bez ovog obreda („samo da ga turimo u veru pa posle šta mu Bog da“). Dok se ne krsti, dete je u vlasti htonskih sila, ono je „nečisto“.

“⁵⁴ Kod određivanja vremena krštenja očigledno postoje dve suprotne tendencije: da se dete što pre uvede u veru, s jedne strane, i da se krštenje što duže odloži, s druge.

Kada idu na krštenje, valja da idu brzo, da bi i dete kada odraste bilo brzo.⁶³ Hrišćanski obred uvođenja deteta u veru izvodi pop u crkvi.

Mnogie poslovicы, pogovorki i verbalьnыe formulы otražaюt veru serbov v to, čto razvitie rebenka predopredeleno sudьboй, i vospitanie malo čto možet izmenitь: Nije kome je rečeno,

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

čitaju se sa zaboravom; za one koji se u večnost ne voze kolesnicom lakom niti jašu na konju brzu, već se polako veru kamenitim stazama koze.

Ko su oni, ko su oni? To su grešnici što su hrišćane u drugu veru prodali. Idu carskim drumom bezuhi, ne raduje duše njine glas ptice što šumu srebri. Ko su oni, ko su oni?

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

me kako, ne bez izvesnog uzbuđenja, pišem o tome kako sam u Parizu, u otmenom »Raspućinu«, posle dvadeset godina video Veru.

I tako, već smo se pretvorili u društvance muških osobenjaka kada jedne avgustovske noći slučajno dovedoh Veru. Bila je daktilografkinja prve klase i prekucavala besplatno moje žvrljotine.

otvori, pa smo zurili u nju kao da je u nekakvom prašnjavom akvarijumu, sve dok se mutno staklo ne pokrenu i ne odnese Veru u noć. — Nije ni ovde tako loše... — zaključi neko.

krenuti tamo gde se restorani ne zatvaraju u jedanaest sati i gde ima muzike čak i ponedeljkom, a stalno sam mislio na Veru kako putuje prema Vavilonu, kuda su je oterale naše glupe priče.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

u čudo ne očekujući od drugih da ga potvrde, ići onamo kud uobrazilja hoće i ne sumnjati u put, to znači učvrstiti veru u izuzetni smisao svog prisustva među bićima i stvarima.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

počelo se raditi da se »šizmatički« doseljenici sa Balkana prevedu, milom ili silom, u »jedinospasavajuću« katoličku veru.

Jedini način koji im je ostajao da sačuvaju svoju veru, na koju su mnogo polagali, bio je vezati se što jače za pravoslavnu i slovensku Rusiju, koja se od početka XVIII veka

uz Jovana Rajića on pokušava da dâ sliku istorijskoga života srpskog naroda i da mu na osnovu slavne prošlosti ulije veru u bolju budućnost.

On je bio izgubio veru u ideje, u ljude, u život, i rad, i svuda je video: »ništa, ništa, ništa«. U Davorю on će dati izraza tim svojim

i determinističku filozofiju, svoj bol čoveka koji se bori na pučini sudbine, svoj dubok patriotizam i snažnu veru u srpski narod. Celo delo, puno sadržine, nema nijedne suvišne reči, čak bi mu se mogla prebaciti preterana konciznost.

Upoznavši se 1841. sa Janom Kolarom, on je postao veliki slovenski rodoljub. Slobodnoga i liberalnoga duha, odvajajući veru od narodnosti, on je postao ubeđen i oduševljen Srbin.

U Pešti on je imao stalnog dodira sa rodoljubivom srpskom đačkom omladinom, jako uticao na nju i razvijao u njoj onu veru u Slovenstvo koja odlikuje srpsko pokolenje pred 1848. Pavle Šafarik je radio u samoj srpskoj sredini.

prošlosti dale se srpskom narodu, koji je uvek imao epsku maštu, osećanje da nije od juče, ulile mu samopouzdanje i veru u budućnost, kao što i danas vrše veliki uticaj u narodnoj masi.

godine, onoga koji neće da zna ni za šta drugo do za »veru i narodnost«. U tom konzervatizmu i mizoneizmu, kriticizam i pozitivni reformatorski duh nove Srbije sedamdesetih i

Sremac, Stevan - PROZA

No ipak taj slučaj nije mu ubio veru u ljudsko poštenje. I dalje se lepo s njim ophodio; samo ga je taj stučaj zaboleo jako, duboko mu se urezao na dno srca.

Radičević, Branko - PESME

stade: „Oh ti si opet, ti si mi jedina, Što osta tužnom od sviju milina; Ma čim ću tebi tog sveta studena Naplatit veru tvrđu od kamena?“ — „Oh nek sam tvoja, pa sretnoj ne treba, Krom tebe, više ni Boga, ni neba!

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Jest, vraga, otkud sad on! Vratolomije dolazi s trešnjama tičarkama, kad se dječurlija najviše veru po voćkama i vratove lome. — Da ne bude neki vučji svetac? — prožvaka zabrinut samardžija i ukosi oči prema sofri.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Onda mu Stojša rekne: — I ja sam najmlađi u oca i majke. Pa se onda puste i zbrate i tvrdu veru dadu jedan drugome da će bratinski živeti.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

No da pređemo na Englesku. Šta mislite, ne bi li Englezi bolje ućinili kad ne bi protestansku veru delili na bišofsku i englesku. PUTNIK: Takove vere nema. DOKTOR: Šta? Šta? ŠALjIVAC: U knjigi stoji.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

sevati zubi ko sablja britka, ovde će noćas, u mrkloj tami, uz leden potok planuti bitka, ovde će nekom, zadajem veru, uzeti noćas propisnu meru.

* Saobraćajac, strog u licu, vadi oružja — bilježnicu i boc-bockavu olovčicu. Ja vam junačku zadajem veru sad će vozaču da uzme meru. „Ime, prezime, iz koga grada?“ „Puž Pužević iz Vino-Grada!

Putuje na jug. Po vrelom danu pričaće priče orangutanu. Zadaje tvrdu, pretvrdu veru misliti neće na svoga Peru. SKREĆE SE PAŽNjA Voćke mi krasno cvetaju, eto, krušaka biće čitavo leto.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Šta da se s njima radi? Da li im otvoreno kazati da se više ništa ne očekuje od njih, ili im pustiti veru u plodove patnje na ovoj strani svemirskog vrta?

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Gavrilo je bio osobenjak i neženja, a Mojsije je umro na narodnom poslu. Treći sin Jovanov, Janja, napustio je svo ju veru i bio je posle toga kao mrtav u porodici Putnika.

A pošto srpskih ženskih manastira u to doba nije bilo, i veru je promenila. Otišla je u katolički manastir u Sarajevu, a sad se nalazila u Beču.

Pradeda, deda, otac, i ja, svi smo tu izgubili veru. I danas, kad je to prestalo, vidim da je svejedno govori li se glasno ili umorno.

Pala je zato što je danas, na veru, nemoguće naći para. Da je našla, videli biste. Druge su našle. Bugari pomalo uspevaju.

Koze se veru po kućama. Svet spava još po avlijama, ispod venecijanskih tremova. Penjemo se na brdo, zaraslo u šume narandža, čempresa

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Izgubili su već i veru i nadanje i oni najodvažniji i najčvršći, ali idu ipak dale, to jest miču se na neki način sa teškim naporima uz kukanje

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

— U našu veru nema tako nešto! — reče ćir Đorđe Jelesiju špekulantu do sebe, gledajući zagrljeni par. Cigani zasviraše, a Mića i

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Napunio je sedameset šest, ili sedam, Pa šta ako nekad nije držao veru? Ne mogu pokoru ovu da gledam: Prevršile smo svaku meru!” Takva je baba-Vuka Maždruka; Duša joj je mekša od pamuka.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

ljubavnika koji (ako se dobro sećam poznate stare pesme) peva Iz Jemena sam grada Iz plemena onih Azra Što za veru život gube A umiru kada ljube.

Monahinja Jefimija - KNJIŽEVNI RADOVI

sije prinošenije otrini, jaže prinošu svetomu hramu prečistije tvojeje matere i nadežde moje Bogorodici hilandarskoj, veru bo vasprijeh vadovičju prinesašuju ti dve cete, Gospodi, siše i az sije prinesoh nedostojnaja raba tvoja, o Vladičice,

prinošenje ne odgurni, koje prinosim svetom hramu prečiste tvoje matere i nade moje Bogorodice hilandarske, jer primih veru udovičinu što ti prinese dve cete, Gospode, te tako i ja prinesoh ovo, nedostojna raba tvoja, o Vladičice, Jefimija

Pandurović, Sima - PESME

A biti bez ljudi, i biti uvek sâm, Zato nam treba biti odveć jak, Imati svoju veru i svoj hram I hrabrost ići kroz pustoš i mrak; Lupati telo, ranjavati duh Kroz nizak, tesan i memljivi trem; Nemati

Koji put već čovek mučno zida Novu veru, ili novi hram; A vreme ih s površine skida, Da se nikad ne pomenu — znam! Ko to kuca? Čovek, žena, dete?

Tad sumnja, k’o vlaga, prodire u veru, A plamen se večne strasti tiho gasi; Blede naše duše, sede naše vlasi; Tragovi se dragih uspomena peru, A odjeka

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Bolje je obreći, nego riječ ne držati. — Bolje je sirotovat’, no sramotovat’. — Veru ko lomi, njega će vera. — Obraz pred obraz. — Sa obrazom nije ništa pomešano. — Ko hoće časno, ne može (neće) lasno.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Onda mu Stojša rekne: „I ja sam najmlađi u oca i majke;” pa se onda puste i zbrate, i tvrdu veru dadu jedan drugome da će bratinski živeti.

Sveti Sava - SABRANA DELA

“ (І Jn. 3, 16) „Ako zapovesti njegove sačuvamo, i ugodno pred njim činimo. Ovo je zapovest njegova da veru imamo u Sina njegovog Isusa Hrista i da volimo jedan drugoga. Ko sačuva zapovesti njegove, u njemu prebiva, i ovaj u njemu.

A to je: neprestano predatu vam službu ispunjavajte na svim skupovima, čuvajte veru i čast poverenu igumanima vašim, jedan drugoga volite i starajte se da svako svakoga nadilazi smernošću, saosećajući

Jer utvrdi nas i urazumi srca svih i povede nas kako treba pravoverni hrišćani da drže pravu veru prema Bogu. Svojim primerom prvo blagovernost pokaza, a potom i druge povede, crkve osveti, manastire sazda, svetitelje

(Prema I Jn. 4, 12) A ovom blaženom starcu izvesno se još više priveza za veru njegovu rečeno: „Ko ljubi oca ili mater više od mene, nije mene dostojan.

je otačastvu ti trebalo propovedati, to ne bi prestajao govoriti, bolima i trudom i suzama svojim upravljao si na veru istinitu stado ti kao drvo napajano učenjem tvojim, diviše se anđeli, čudiše se ljudi, užasnuše se demoni nad trpljenjem

bogonošče, od Trojice svetlošću duhovnom oblistavajući srca vernih, tamu neverja prognav, crkvi pravoslavnoj veru držeći, veru kao oklop, krst kao oružje, ljubav kao štit, kao mač reč Božiju, Simeone, pojaše: Deco, blagoslovite!

Trojice svetlošću duhovnom oblistavajući srca vernih, tamu neverja prognav, crkvi pravoslavnoj veru držeći, veru kao oklop, krst kao oružje, ljubav kao štit, kao mač reč Božiju, Simeone, pojaše: Deco, blagoslovite!

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Stari običaji naroda imadu silu vere i zako-na i kako ko počne u nji[h]ove običaje dirati, čini Mu se da mu u veru i zakon dira; misli da mu se nepravda i sila čini, pak se protivi i buni.

” To izrekavši, zagrlimo se i poljubimo, zadajući jedan drugome reč i veru da se nećemo nikad rastati. Ko bi pri svem ovom ne pomislio da ovo bog ovako ne namešta?

moj dobri i nezlobivi iguman počeo se bio uveravati da ja imam neki dar čudotvorenija za moju toplu i usrdnu veru.

Ovaku prostranu i široku veru imajući, nisam li ja mogao po svakoj pravici čudotvorenija dar iziskavati? Ljubezni čitatelju, ti mi se smeješ, i pravo

Zato poslušaj ti moj poslednji sovet: izvadi iz glave to tvoje svetinjičenje; ja ti zadajem moju srpsku veru da iz toga neće ništa biti. Traži nauku i gladujući i žedneći i nagotujući.

A znaš kakovo je ustremljenije naroda kad misli da revnuje za veru i zakon? Zato nejma ti nikakova drugoga sredstvija razve nauka i knjige.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Pričalo se da je, kad je građena u XVІІ veku, u njen temelj živ uzidan osuđenik koji je bio mučenik za svoju, hrišćansku veru i, valjda, neki svetac.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

On pade u ropstvo, odakle ga njegovi prijatelji iskupiše. „No sve te nedaće ne uzdrmaše Platonovu veru u ispravnost i izvodljivost njegovih političkih ideja.

Vraćanje ka antičkom pogledu na svet i život slomiće moć katoličke crkve i potkopaće našu hrišćansku veru“. On uzdahnu, prekrsti se i položi ruku na rame svoga gosta. „Jesi li, Nikola, dobar katolik?“ „Jesam, prečasni oče!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Pokušavao sam, koliko sam mogao, da objasnim, da umirim, da izrazim veru: da će se sve izgladiti s obzirom na njihovu plemenitu, herojsku ljubav koja ih je sjednica, na decu koja ih ponova

Jedna stranka ima da bude čista kao crkva, pa tek onda da braniš svoju veru kao pravu veru.“ Ovaj Ilija ili Ivan Ilić bio mi je inače, a i zbog ovakvih svojih nazora, retkih u današnje vreme,

Jedna stranka ima da bude čista kao crkva, pa tek onda da braniš svoju veru kao pravu veru.“ Ovaj Ilija ili Ivan Ilić bio mi je inače, a i zbog ovakvih svojih nazora, retkih u današnje vreme, postao odmah

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Zamišljala je, možda, svog dječaka s učiteljem i dvama starijim drugovima gdje se veru po zelenim proplancima i skupljaju biljke za školski herbarij. Noć je u svim kućama tištala muklom težinom.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

okreni s druge strane, opet — cak ! O, veru mu, mislim se ja... — A ja sam po psima poznao da nečega ima — dodaje Kosta abadžija. — Svu noć prelajaše, zemlju grizu.

Petković, Vladislav Dis - PESME

CARA Poneli smo u rat svoja srca muška, Suze sede kose, zagrljaj devojke, Osmeh dece svoje i san što ih ljuška, I veru u Boga, puške i trobojke.

Vaša žarka ljubav i viteške grudi Donele su veru i vremena bolja, Velika i svetla, bez straha i studi, I ispunjen zavet sa Kosova polja.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Mada nisam izgubio veru u njegove mogućnosti, moji su se pogledi od tada promenili. Rat se ne može izbeći, sve dok se ne ukloni uzrok njegovog

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Tištalo me je što su me izuzetno propustili, a nisam ni shvatao zašto su tako postupili. Ipak, to nije ubilo moju veru da sam doneo nešto Americi što ovi činovnici-ispitivači ili nisu bili u stanju da otkriju ili se nisu ni trudili da

da se može desiti, ukoliko nagovorim njegovu decu da idu sa mnom češće u Plimutsku crkvu, da oni napuste rimokatoličku veru svojih predaka. Št se mene tiče, bio sam sasvim uveren da neću biti zaveden uticajem Bičerovog genija i napustiti sv.

Na službu sam išao redovno iako sam, s obzirom na svoju pravoslavnu veru, bio oslobođen učestvovanja na bilo kojoj crkvenoj službi.

Tindal je prihvatio tu veru sa religioznim zanosom, a njegovi apeli u ime te vere, imali su neodoljivu snagu. Njegovi prijatelji u Americi i

u Americi i Engleskoj, koji su se dičili njime kao svojim pobornikom za stvar naučnog istraživanja, imali su istu veru i podržavali je sa istim religioznim zanosom kao i on.

O ovim tezama imao sam, po svom mišljenju, sasvim jasna i određena mišljenja. Sve to mi je ulivalo veru da se u Sjedinjene Države vraćam obogaćen takvim znanjima koja će mi omogućiti da uspešno obavljam svoje buduće dužnosti

On je prihvatio tu veru sa religioznim zanosom, a njegovi apeli, imali su neodoljivu snagu. Njegovi prijatelji u Americi i Engleskoj, koji su se

uslova za politički napredak naše zemlje onaj pravi naučni duh koji teži nalaženju istine, koji traži odanost dužnosti, veru u dobro, što prirodno proističe iz takvih težnji za istinom...

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

među njima, razume se da unazad sežu, da mogu sezati u slovensku mitologiju, u mnogobožačku ili pagansku staru veru, dok noviji, kako to bez izuzetka pokazuju radovi o narodnoj poeziji, poglavito dolaze iz hrišćanstva.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Da se odvoji Od svoje zadruge, načini zasebnu kulu i zaduži veru pravoslavnu — da se poturči, a on će posle lako udesiti da postane kolašinski buljugbaša i na taj način sačuva ovo

nadugo n naširoko pričali, otišao kod kadije, dao pred svedocima izjavu da se odriče od svoje slabe i hoće jaku tursku veru, pa se u petak pre podne uz bubnjeve i zurle, uz veliko tursko veselje i radovanje, poturčio.

Pobogu. zar može Kolašinac verom okrenuti? Zar može pomazan čovek preći u tursku veru? Kad se zna da se taj znak hrišćanski ni kroz vekove ne može sa čela izbrisati?

U jednom romoru a ne vezanoj reči ona mu je uz strahovite jecaje čas hvalila staru Veru, čas grdila novu, ružila, psovala i svaka joj čuda izmišljala.

Neće baciti puške. On ima u nedrima sakriven ćulav. Metnuće ga na glavu, pa ispred pobratima, kao da ga na veru vodi, sve kroz arnautska sela. Pravo njegovoj kuli. Čuvaće ga kao brata. Dokle budi suđeno da se povrati Srbija.

svoj posao na to, da krepimo zaostalu snagu jedne upravo lude rase na bezuman otpor prema zavojevaču, i da joj ulivamo veru da je Kosovo njeno, iako stvarno od svega toga beše još Gračanica, u koju se leskovački muhadžiri spremahu da uskoro

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Znate l’ da se danas Jedan tamjan pali Po vascelom Srpstvu I tamo i amo? — Znamo, dobro znamo! Verujete l’ veru Koja drži naše dive I po smrti živo, Pa da uz njih gremo? — Verujemo, verujemo! E pa davor, zdravo!

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

JOVAN: Pravo, Ančica moja. Ihuhu! (Udari Ružičića.) Panovi, čo su se zmrzli; veru, treba bit veseli. RUŽIČIĆ: Duše nečastivi, očesa Moja zrjat premjenenije ot stojaščih gromno bezakonije.

Krakov, Stanislav - KRILA

Tanki mlazevi vode brizgali su uvis. Klanac se ukazao kao vratnice spasenja. Videli se vojnici kako zbacuju rance i veru se po strmim padinama. Po njima je trava bila žuta i klizava a cveće bodljikavo. Sa crvene stene je još neko pucao.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Ja sam bio gord što jedan kovač, koji je sveštenik i fetišer, ima toliku veru u belca i u njegove lekove. Mislio sam: „Evo gde beli mogu biti veliki; oni su nesmotreno opustošili ove krajeve, sada

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Divna je glava onog đaura Što je na kocu volô poginut Nego promenit veru Hristovu. Tamo da vodiš ovu staricu. A kad se baka dobro uveri Da su je stare oči varale, A ti se vrati s njom...

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

— Vi valjda znate da se i ja bavim novinarstvom? Drugo, ja i ne tražim da jedan drugoga ubedimo i ppeobratimo u svoju veru, već prosto da bar jedan drugoga razumemo.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Kud ćeš ovoj crkvi, stubovi su pali — Veru su i ljubav sobom Zatrpali. Al’ već kad si došla u ovu samoću, Vidiš onu hladnu od mramora ploču, Tu ureži tvoje

I podigla si crkvu Kô tvrdi neki grad, Oživela si veru, Probudila si nad. Rasplamtela si ljubav, I razlila si sjaj Zadahnula si cveće, Povratila si maj.

Pa iz pakla mune sumnja, A kad ona na što sine — Strahota je onda videt’ Ljubav, veru i vrline. U toj tmini, grozotini, I tebe bi boli stisli; A ja možda, što još nikad, Izrekô bih crne misli,

XXX Što je java tako kivna, Da ti veru svu potresa! Otkud sanku sila divna, Da otvori sva nebesa? Zasijaju zračne staze, Kâ da s’ u duž zvezde sjate,

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

smo narod mi, I gorko piće gasi nam često žeđ Kad nož nepravde ljute kolje Decu i ženu, i starce, ili Kad tajna zamka veru nam tišti, i Sovjest pristeže. Obrana tome kam'? Kam' krilo slatko, moćni zaklon?

Čovek, strava čoveku, ah! veća, Goni pravdu, što je sviju sreća, Goni mir iz sveta sav. Vuk ne lomi reč ni veru svoju; Topi kartač ne privezu k boju Anakonda, ris i lav. 1825.

Da — (ostade mi što u peru!) Da svaki, velim, svoju veru K’o oca svog amanet čuva Kad ne znam kako vetar duva I makar koja ptica poje, Da uvek bude ono što je, Za zemlju

Pričaće mi tugu u putnika tog Što mu dušu tišta sa udesa zlog. Pričaće mi mloge radosti i jade. Salomljenu veru, pokošene nade. Teško će mi biti slušat priču tu, u trenuću jednom snoseć sudbu svu.

I kako te pazim, i kakvu veru u tebi Imam, iz tog vidiš šta ti predajem, i gde. Ovde, u Beču, gde toliko ima stihova Koliko Fruška ima ptičjih

S srpskim mlekom posis’o Ja sam srpstva duh, Srpstvu zato obraćam Moj ja srpski sluh: Po dedova primeru Jezik, ime i veru Srpske grudi čuvaju Srba Miloša.

je pisao o plahoj, čulnoj strasti Živkovićeve ljubavne poezije iz ovih godina, o svešteniku koji je zaboravio na svoju veru, građaninu koji je prelazio preko svih obzira i konvencija moralnih i društvenih i govorio jezikom romana Žorž

Bojić, Milutin - PESME

3) Blago narodu koji zna trubnu poklič. (Psalam 89, sg. 15) Gospode, da li čuješ gorde trube? Vidiš li Veru što grobljima gazi I himnu kliče u snegu i vlazi, Dok senke sumnje vidike joj rube?

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Nemanjina teorija vlasti je proširena - svi pripadnici vojničkog, feudalnog reda dužni su da štite veru, narod i zemlju. Sve su to razlozi da se ne opisuje ceo Lazarev život, nego samo taj jedan jedini podvig.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

a dug veliki, teški, pa kad to dočeka, odnese poveriocu, koji je već i sam digao bio ruke od toga duga, već izgubio veru da će ikad moći taj dužnik to platiti — on, kada to odnese, plati, sam poručuje čast jer zna da će poverilac ne samo

Ćipiko, Ivo - Pauci

—I ja ću s tobom! —Zamorićeš se! Uhvati je za ruku i povede za sobom. Zađoše u tjesnac, pa se veru između stijena. — Vidiš, zimi su ove kamenice pune vode, priča joj. — Pričekaj!

na drugu stranu prama borovoj šumi, otkud je žamorila šapatljivlj pjesma lako zatrešenih grana, — i časom gledajući u veru noć dođe mu silno odvratna ona slava u varoši. — Da mi je vidjeti našega poreznoga pristava! — sjeti se doktor.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Dadara bi ga onda stvarno samleo, bilo bi mu dovoljno da na razbojnike što se veru uz strmu stenu izruči odozgo kanate sa oblucima i da ih kao metlom obriše.

Svako treba da radi svoj posao. Naš posao je da uščuvamo veru, a to je preče od svega ostalog. Možemo svi mi ovde odreda da izginemo, svi, koliko god nas je u Kuli, ali temelji

Ne, on nije otišao njima da bi ih preobraćao u pravu veru. On se nije brinuo za spas njihovih duša. Lečio je samo njihova tela ogrezla u greh i porok. Lečio je đavola u njima.

u nastupu gneva riknu da nas trojicu treba odmah izbaciti iz manastira jer smo mi, Dorotej, Matija i ja, nesreća za veru. To je odmah mogao reći bez sveg tog glupavog prenemaganja i povlačenja nebeskih bića po svojim plitkim stupicama.

bi priličilo kakvim šumskim divljacima koji nikada nisu primili svetu hrišćansku pričest, nego ljudima koji su dužni da veru svojih očeva prenose u svoj njenoj čistoti i nepromenljivosti na tek stasale naraštaje.

Ilić, Vojislav J. - PESME

III Sve što god živi - svom se padu kloni; Promenom vreme označava hod; Ono nam daje veru i obara, Slabi i snažni ceo ljudski rod.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Istina u noć, u mrak, jer deca da me ne čuju i da mi se ne smeju... Ali zapevam. Sunca mi, zapevam. I zašto da ne? Veru svoju čuvam i držim a ovamo kuća mi puna, ambari puni, a opet, koliko mi je ruka dostizala, bedno i nevoljno sam

A za tu veru tolike glave padoše, toliki ljudi na kočevima duše ispustiše, pa i sada tolike komite i hajduci svoje živote žrtvuju!

Oslobođavaš mlade udovice od crnine i stroga života, da bi se bacile neveri u zagrljaj, a krv i veru poganile! Oh, Mirone, ne Božji ugodniče već razvratniče, bludniče!

Zar Bog hoće krv na zemlji, a ne živote? Čujte me: prokleću vas. SVI Ne prokletstvo! MIRON Prokleću vas, što veru i obraz u krv pretvarate. Prokleću vas, da vam ni čukun-unuci glavu ne dignu, u crkvu ne uđu, u stolove ne sednu.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

se ono jedared, ima godina, počeli raspravljati sa švapskim grobljem: ko kome prelazi granicu i sahranjuje mrtve u tuđu veru, mi odovud rešismo da ćemo iskopati jendek. I jedne noći počesmo kopati.

Ako ko, ja Švabe ne volim, govor im ne volim; veru im ne volim; jela im ne volim. Ali, eto, živimo s njima... A kako čujem, bilo je da su i oni kupovali srpska imanja, i

Ja sam jednim mahom izgubio, tako se to kaže, veru i nadu, a stvarno, izgubio sam moju vedrinu, Pavle, moju sposobnost, neocenjivu, da budem zadovoljan uvek sa svačim, pa

Ima, kao i u vajkadašnja vremena, veru u žrtvenik i veru u čistu krv. — Sledovali su u pismu nekoliki redovi gusto precrtani.

Ima, kao i u vajkadašnja vremena, veru u žrtvenik i veru u čistu krv. — Sledovali su u pismu nekoliki redovi gusto precrtani.

Zajednička vera, liturgija i groblje, to nas usisava! A da nas ne bi usisalo, neguj veru, religiju, groblje!... Lud, izveštačen život skroz!

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

I sad, i onu veru u beskrajnost sveta i ovu bajku na jedan mah zameniti time da je Zemlja okrugla kao lopta, da se vrti kao luda,

Petrović, Rastko - PESME

se dogodilo ovako: Pred veče napusti dom, A imao je tada godina šesnaest, I uputio se najbližim putem kojim se lovci veru. Do jutra je već stigao tamo lako Usred bitke, kad se kršio najžešći lom.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

I evo, ako jedanput u godini siđem ovamo, dođem da se na ovaj sveti dan Bogu pomolim, u veru da uđem, s prijateljima da se vidim, razgovorim, odmorim... da vidim njih, decu, dom, kuću svoju. (Besno): A ono?

i t’g, sve što od tursku veru i po carski drum nađešem, sve terašem ispred sebe... I paše mi se sklanjašev...: »Mitka je toj, vikav, na čorbadži-Arsu

Šantić, Aleksa - PESME

On mi u te veru stvara, Reč je prazni šum i para. O kuni se, samo kuni, Sve verujem što ćeš reći! Ja na tvoja nedra padam I

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Orbinija, izdano na svet 1601. godine, zakoličnih razloga, nego zbog toga što tako mora da mrzi nevera Veru, izdajnik rodoljuba, gospodin seljaka. U tome je „logika i ukus“ pevača XIX veka.

ono što je Kocjubinski rekao Gorkome o Huculu: „Hrišćanstvo je on iskoristio samo za to da ulepša svoju neznabožačku veru“. Hrišćansko nebesko carstvo on nije umeo i nije ni mogao da uskladi sa paganskim zemaljskim carstvom.

On je primer čoveka koji se poistovetio sa otadžbinom, i zato mu je narod dao najviše pravo: da razluči veru od nevere, patriotizam od izdajstva.

“ Suze roni Jelica gospođa: „Volim s tobom časno poginuti neg' ljubiti na sramotu Turke; neću svoju veru izgubiti i časnoga krsta pogaziti“.

A evo ti tvrdu veru dajem da ti ništa učiniti neću: u tvog babe mlogo kažu blaga, podaj blago pa otkupi glavu“. Al’ besedi Senkoviću

Hrnja Mustaf’-aga aman — uzvik kojim se traži milost, pošteda amanet — ostava, zaštita, što se kome da na veru da čuva amidža — stric Andrija (Andrijaš) — jedan od tri brata Marka Kraljevića, živeo (no Jiričeku) do 1403.

silaj svjerovati — održati veru (reč) sebeka — sebe sedmerica — sedmorica seiz — konjušar seir — v. sehir Sekula Banović — Sekelji Jan, rođak

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

« Ta njegova takva haljina proznanjivala je persijsku vladost i veru njihovu, jer toga Joviša pogani svi pozanajvišega boga držali su ga velikopočitujući.

grad uzimati, posla od Jerihona četu svoju pod grad imenom Đet, do tri hiljade ljudi, da ga ištu hoće li ga dati na veru, što li misle. Eto ti kako se ukazaše pod onim gradom, ispadoše konjici iz Beta i razbiše ih onde.

To što im reče »drzajte« — so tom reču kako onda od njih, tako i od nas gospod ište i isteže svuda pouzdanu na njega veru. I nigde niodašta se ne prepadati ni se što ljuto oprenepastiti da bi odašta.

Nego li jošte nekoga neznanoga boga kazuje po ljudi da veruju i mnoge je ljude za sobom privukao na tu veru, te su svaki svoje prvašnje bogove pometnuli.

A hristjanom davahu maznu ruku, jer ih neće oni sotim kaniti da se turče ni im što dirati u veru: kako si drže da drže, s mirom u svome zakonu neka obstavaju u pravoslavnoj Hrista Boga neporočnoj veri.

Utom dođe jedan silovit Arapin na hatu blizu k bedenu i stade ružiti, huliti i svakojako psovati grčki zakon i veru, a i grad i crkvu Ajasofiju rugobom nazivaše.

A ti Lesi od Rusa su tako nazvati kad se obrnuše u papišku veru, a oni su Rusi ispočela i Poljaci kroz vojevanje im u polje zovu se.

O tomu zadade mu veru svoju sa zakletvom se kako će ih on pak naskoro častno s poštenjem zdrave i čitave vratiti natrag doma i poslati ih k

« I prestupi svoju zakletvu, te veru pod noge udari. Dozva barbira tobože da se obriju i tako da idu doma, a zapovedi barbiru preseći im očne žile te tako

Krivo meriti i prodavati, malu i veliku meru kod sebe držeći, ljubav međ' sobom ne imati, psovati veru i dušu, grob i daske, vi sami i deca vaša, i ostala veća i mnoga zla činiti i izgovarati, — ne izlazi li to sve od vas?

Od zla za inat i u drugu veru odlazi se. Na gusto sito i na rešeto prosijat. Perući čanke i grebući tuđe lonce, koje se čovečastvo može naučiti?

UDVORENjE DRUGO Besednik Uplašen strepeći u sebi se pronerazujem od ove strašne velike božije tajne podmukle. Ama pak veru imam do arhangela Gavrila, te so tim stravu mi progonim iz srdca kroz ove izrečene mu reči skazujući čudesa k Mariji

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Potuži mu se na neki zulum: na razuzdan asker, na nepravedan sud, na nasrtanje na obraz i veru, i kaže da je doneo ključeve od kuće svoje i da ostavlja u amanet njemu čeljad i dvore svoje; ili neka prima ključeve ili

— a on si — ešek nijedan! oženi sas belosvetsku i izgubi dušu sas drugu veru, sas tuj, što ti gu kažem, frajlicu Švabicu Kerminu! Toj li je red?!... A tatko što da praji?!

Seća se sve ubavo za naš varoš!... „Bre, zar takoj napraji, Miče?“ Zbore mu naši. — „Što će prajim!“ reče. „K’smet! Veru si, reče, nisam batalija, — ama stado’, ete, reče, Ciganin! Imam si, reče, i decu sas njuma!...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti