Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Evo ja dolazim svaki dan te čitam dovu, ama ga ne mogu nikako vidjeti. — E, moj dragi veziroviću, da se ti napiješ ove čudotvorne vode, kao ovo i ja, vidio bi i ti tvoga!
se carska kćer dosjeti da će to biti vezirović, te se brže-bolje ukrade, obuče muške haljine, uzjaha hata i ode pravo veziroviću u tabor.
Onda ona dune u sviralu i iskoče Arapi, baš kô i veziroviću, te zapitaju šta zapovijeda. — Zapovijedam vam — reče im — da se ovo sve raziđe. Šta će ov̓lika vojska?
Car se malo promisli: da mu je ne da, ostaće mu rogata, pa je onda neće moći nikako udati; a ni veziroviću nije mane, te najposlije reče: — Boljega zeta neću ni dobiti. Sretno vam bilo!
— Bogme, lijepo, a ako mi ne plati, ja ću ga rasjeći pa od njega ispeći sapun, da svoje pare izvadim. Veziroviću se na to sažali, pa izvadi sto groša i dade Čivutu: — Na, pa ostavi toga mrtva čovjeka, nalet te bilo!
vezirović na jednom dućanu, kad evo ti k njemu nekakva dugajlije: visok, tankovijast, a za pasom mu crnosapčina, pa će veziroviću: — Čuo sam da tražiš slugu, pa sam evo došao da ti se ponudim, bi li me primio? — Bih, što ne bih? — reče vezirović.
Kada bi oko ponoći, evo ti tri miša, pa se stadoše oko vatre igrati, dok nađoše jednu mrvu hljeba, što je veziroviću ispala kada je večerao, pa se oko nje poklaše, te onome što bijaše onu mrvu hljeba ugrabio ona druga dva oči iskopaše,
Sjutradan krenu dalje, i za nekoliko dana dođoše na ono polje što je veziroviću otac rekao da nasred njega ne noćiva nikako. Taman on nasred, polja, a akšam.
Sjutradan ne kazuje on veziroviću ništa, no krenuše dalje i prispješe uvečer taman do onoga jezera što je otac veziroviću rekao da na njemu ne prenoćiva.
Sjutradan ne kazuje on veziroviću ništa, no krenuše dalje i prispješe uvečer taman do onoga jezera što je otac veziroviću rekao da na njemu ne prenoćiva.
Pošto uzeše sve i potovariše, reći će sluga veziroviću: — Evo vidiš, ovo smo mi zajedno stekli, pa ćemo sada sve popola podijeliti, — i podijeli konje i tovare, polovinu na
Zatijem sluga uze djevojku za ruku, pa će veziroviću: — Drži, gospodaru, za drugu ruku, da i ovi ćar podijelimo, — pa raspreže crnosapčinom kao da će je rasjeći.