Upotreba reči večnoj u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

dok umre pak se stepe i nestane ga: a sad je već vreme došlo da se imena i pamet onih koji što znače u opštestvu ili večnoj česti i slavi, ako su dobri, ili večnomu beščestiju i poruganiju, ako su zli i nevaljali, predaju.

Dučić, Jovan - PESME

CAREV ARANĐELOVDAN 314 BOSNA 316 LIČKI MUČENICI 318 NA OBALI NERETVE 320 VEČNOJ SRBIJI 323 JUGOSLAVIJA 326 FRANCUSKOJ 328 SATIRA 330 NOVA VLADA 332 PESMA 334 PESME KNjIGA PRVA:

Osmeh za slasti beskonačne, I krilo za prostor sveta; O večnoj sreći oči plačne; Pad zbori za trijumf leta. I mir gde zrnje mraka niče, Da sav šum sferâ taji...

Tako, kao odjek u samotnu goru, Vratiće se putem koji meni vodi, Tvoj duh, sav okupan u večnoj slobodi — Kao crna ptica u sunčanom moru.

Blagoslovi, Dobri, njihov trag što sjaji, Trubu mrtvih uvek punu Tvoga daha. I na večnoj brazdi njinih koračaji, Mač mrtvih pozlaćen zlatom tvoga praha. („Amerikanski Srbobran“, 17.

1943. („Amerikanski Srbobran“, 29. oktobra 1943) VEČNOJ SRBIJI Čuvaj se, moj rode, svojih stranputica, Jer put neizvesni uvek je put vražji.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

snage; i dok vasionu ne poždre i ne sprži vatra pakla talasaće se sve tako tamo-amo, bez moralne organizacije, u večnoj borbi za opstanak. I evo osećam ja onu pokretačku snagu i vidim sav onaj rezultat u jednome: u premeštanju bogatstva.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

nije prezao od ovih tehničkih posrednika, niti se, u vremenu prodora audio-vizuelnih sredstava, uljuljkivao u iluziji o večnoj superiornosti pisane reči.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

»koji samo pri starim mnjenijam i obiknovenijam ostaju, moraju, kako god ostali azijatičeski i afrikanski narodi, u večnoj i očajnoj tami i nerazumiju ležati«, trunuti »u vsekonečnom i plača dostojnom beslovesiju«.

Kostić, Laza - PESME

Još ti se švigar ognjena repa u večnoj muci vražija čepa po paklu vije, A ti se željom iskušiteljke mašaš očajno propala raja, da padneš opet sa zlatna

Šta je s Delilom? Kamo Delila? Zar i njoj slomi tamnica krila? zar i njoj oči u večnoj noći, ta neće biti, oh, neće moći: gvozdeni šiljci, slepila kleta, stopili bi se od njena gleda; al' u snu, možda, s

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

(ara), deo konjske opreme sa dva slova (am), egipatsko božanstvo sa dva slova vodoravno (Ra), da ne govorimo o onoj večnoj reci u severnoj Italiji, koja je kao po pravilu uvek uspravna (Po); kupih sve to ukršteno đubre, tek da nešto uradim,

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Ima li skloništa iza tvoga brega, ili u knjizi tvojoj, večnoj kao žetva? 4 Molim se za one što se tebi mole rasuti međ stenjem i burama molim se za sestre u crnom i sestre-slike što

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

kako im se duh otresa ovog svakodnevnog sitničarstva, pa teži nekud dalje i više, tamo u nedogled, onoj beskrajnoj večnoj istini... — O, kako je divno! uzviknu Ljubica posle dužeg ćutanja i posmatranja. — Ovde treba često da izlazimo sa decom.

mi se ljubimo, je li ?« tepaše mu ona, a on je pritiskivaše na grudi sve jače i jače, uveravajući je plamenim rečima o večnoj ljubavi...

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Tamo: godine bez povratka. Oj, Beograde, Beograde, Tužno je stati kraj te ograde. I čuti to što u večnoj tuzi Šuškaju zreli kukuruzi.

Žena je rođena za okov i vlačeg, U nas još vlada pravo jačeg!” Tako, u borbi za čorbe čanak, U večnoj trci i u vremenskoj stisci, Nastaje izveštaj, osvrt, članak Što ga pišu člankopisci i čankolisci, Al pošto se sve

Pandurović, Sima - PESME

I sto tamnih veza u nama se spaja: Veza ranih snova o večnoj lepoti, Veza našom decom, radosti i vaja, I perversne strasti i duše i ploti.

dostojan kraj im zaborav i vlaga, U kojoj će biti sami, sasvim sami, Bez zlurada smeha, ili suze naše, U širokoj, večnoj i svemoćnoj tami, Koja je dobra, a koje se plaše.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

koji samo pri starim mnjenijam i obiknovenijam ostaju, moraju, kako god ostali azijatičeski i afrikanski narodi, u večnoj očajanoj tami i nerazumiju ležati.

Ali su sveti oci anatemi i večnoj muci predali one koji u poste ribu i meso jedu! U Tom oci imadu vrlo krivo; niti oni imadu | vlast proklinjati svet i

i da će črez svu beskonečnu večnost ščastlivi biti | i često mnogi od nji[h], ako su i prostoga sostojanija i seljani, večnoj pameti i vospominaniju predaju se i slave.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Ovim razmišljanjem shvatio sam i smisao reči moje majke: 'Kembridž je veliki hram posvećen ”večnoj istini”. U njemu su ikone velikih svetaca nauke.

Osećao sam ovaj uticaj i, što sam duže bivao u Kembridžu, to više sam bio ubeđen da je “Kembridž veliki hram posvećen večnoj istini.

Americi i u Engleskoj toga vremena, bila njihova privrženost ”svecima nauke” i velika želja da grade hramove ”posvećene večnoj istini.” Maksvel je bio jedan od predvodnika ove grupe i jedan od najboljih primera njihovih duhovnih stavova.

delu ovog predavanja pod naslovom ”Pregled i zaključci,” prvi je podigao ono što bi moja majka nazvala ”hram posvećen večnoj istini, a mi svetlosti, i u tom hramu stavio je ono što bi ona zvala ”ikone svetaca nauke” o svetlosti.

Njemu su se sviđali izrazi moje majke kao: ”hram posvećen večnoj istini” i ”ikone velikih svetaca nauke.” Dodaću ovde i to da je Tindalova odanost nauci bila slična odanosti moje

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Čak ni pravoslavni sprovod ka večnoj kući nije mogao da gleda. A zla im nije tvorio. Ljudi su u njemu gledali čudnu zagonetku i mnogi se pitali: da li mu je

Miljković, Branko - PESME

smo kako umiru stojeći oni koje volimo sada vidimo mrak koji ne vide slepi sklopite oči da vidite one koji su dali večnoj noći dan svojih očiju oni drže zemlju na leđima i nepokretne nikada ih stići nećemo o nikada nikada se neće izjednačiti

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Hajd’, brale, Uklon’ se malo od te provale, Dok nisi glave tvrdim temenom U večnoj noći našô svetlosti... (Radak ga smešta pod jedan grm) VUK (skida pljosku i nudi ga da pije): Pij! Jošte pij!...

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Ti si kamen naučila Ljubit’, goreti, A srcu mi dade krila, Srce odleti. Odletelo nebu, raju, Bogu, svetlosti, Večnoj zori, večnom maju, Večnoj radosti. Da izbere dvoma nama Kutak ubavi, Mirno mesto međ zvezdama Našoj ljubavi.

Odletelo nebu, raju, Bogu, svetlosti, Večnoj zori, večnom maju, Večnoj radosti. Da izbere dvoma nama Kutak ubavi, Mirno mesto međ zvezdama Našoj ljubavi.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Al’ najposle, kad dobi trista rana, Kad hiljade već turskih glava sruši, Kad Toplica i Kosančić s mejdana U večnoj slavi nađe mesto duši, Ah, i on pade, k’o stablo bez grana, U krvne ruke, život obezduši...

” A ti s tvojim varljivim laskanjem u večnoj nas zadržavaš čami, Da ozbiljski koračit ne smemo: Njive su nam zarasle u trnje, Divjakinje rastu bez kalema, Po

Ilić, Vojislav J. - PESME

Prorok je, u gnevu svome, vihorom zasuo staze, Da moje umorne noge po večnoj pustinji gaze. III OBLACIMA Oblaci, oblaci odakle letite Po lazuru čistom, bez puta i staze, Po beskrajnom moru bez

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Blage i spokojne, kada ih podigne k nebu i govori o njegovoj večnoj pravdi, one se usplahire i dobiju čudan sjaj kada ih spusti na zemlju i posmatra šta se na njoj sve dešava tu, na zemlji,

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

I kroz tuđe zlo u večnoj muci goreti, ako proću našega dara i od ljudi nam dohotka ne povraćamo to s veštom i s dobrom naukom...

Nego na tihu evo mestu daje ti se večna hrana, a ne mesečna! KNEZ OBLASTI NOĆNE U tamnoj i mračnoj zemlji, u večnoj pomrčini, gde no zora ne prosjava, ni ima ljudma života... Ovaj svet i svega nestaje što god na njemu ima.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti