Upotreba reči vešala u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

— Takog branioca pravde i slobode zakonito postavljeni sud zemlje Madžarske osuđuje — na vešala... I opet zveknuše lanci, a za dželatima svojim mirno koračaše izabrani sin naroda, da vrelom parom prolivene krvi

— pitaše sam sebe... — Je li to nagrada poštenome životu?... Mučenje, batine, lanci, robija i vešala... Krivca tek dockan pronađu, pa ako ti je memla nesrećnih tavnica ostavila toliko života da još možeš čuti reči

Obradović, Dositej - BASNE

valja čisto znati da oni koji uvreme mira tuđe nepravedno grabe i otimaju i druge lupeškim načinom ubijaju, oni su za vešala. A može li ikada svetao obraz biti onoga ko je dostojan da na vešali visi!

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Jesi li zasjala kad su te o jezik obesili? I kad mi se glava s blatom pomešala poruku mi šalješ s nebeskih vešala? I dok me je dželat u konopce pleo šta sam to u tvome sjaju razumeo, pa ćutim pred ljudima što me hlebom goste i

Uto i spavanju vreme. Pre no zaspim kažem ženi: vešaće me u pet, gledaj da me probudiš nešto ranije. Ujutru vešala, nova novcata, čvrsta, užad jaka, dželati obučeni, - ruku na srce, ničemu zamerke nema.

Bolje bi ti bilo da o tome ćutiš! Niko me više neće ućutkati! Ako treba, vikaću i s vešala! Ako treba, govoriću i s koca! Hristos je samo sa dve ribe, sa dve, nahranio pet hiljada ljudi!

potvoru, pohlepu i namere zle, ruski logor, tamnicu nemačku, brata što udara a ne gleda gde, macke u Valjevu, vešala u Čačku, metak za da, konopac za ne, sve sam preživeo, zagledan u tačku, u onu sve dalju, sve sjajniju tačku, koja

Dučić, Jovan - PESME

(„Amerikanski Srbobran“, 11. januara 1943) LIČKI MUČENICI Streljaju i sad na svim poljima, Pored svih puta stoje vešala; Padaju bolji sve za boljima, S tlom srpskim krv se srpska smešala.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Ja sumnjam. Ali ulazim unutra da iz žara ž svoje drage uspomene. I usred sobe svoje vidim vešala spremljena za m ene. I smejem se. Boga mi, sumnjam i ne verujem. Ne verujem! Znam ja da sanjam. Otkud ja znam da sanjam?

plamenovi ližu do zvezda, zaista ližu čak do zvezda, i svuda dokle mogu da dogledam samo požar i beskrajna kolona vešala. Ja gledam u zvezde i plačem i one plaču i ne znam kad je, poslednju oterao dan. I ne znam jeli to zöra zaista!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

koji, posle, po Beču, može da priča, prekide, ljutito, starca: „To je zato što taj narod ništa ne razume, sem batina i vešala. Tražiću, koliko sutra, samo smrtne kazne i desetkovanje puka.“ „Tražite!

Drugi sad igraju i pevaju u Temišvaru, u Budimu, i Beču, a mi, gladni i žedni, krijemo se, u mraku, i vešala nas čekaju. Kao brod, koji talasi bacaju po moru, na pučini, naš nacion luta. Zašto? Kome smo krivi? Šta je naše zlo?

Bio je ošamućen patnjom, kad je u Taban bio stigao, kao sužnji, koji sa vešala uteknu. Sve je radio i govorio kao u snu.

Kad čovek pređe šezdesetu, njegov život liči na nevinog osuđenika, koga čekaju vešala, ni kriva, ni dužna, a što je najgore, smrtna kazna mu se odlaže, s dana u dan – a ne može biti dugo odložena, zna.

Nušić, Branislav - POKOJNIK

Prepisku koja ne vodi u tamnicu, već pravo na vešala. Mladi čovek se našao u zabuni; nije svakojako želeo da zadrži takve spise kod sebe, a da ih preda policiji, našto,

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Lopovi su sve priznali, a ino nisu ni mogli, jer je svedoka bilo dosta. Drži se sud, i svi budu na smrt osuđeni, na vešala. Prave se vešala. Tu je i dželat i pop. Pre zahoda sunca svi budu povešani.

Drži se sud, i svi budu na smrt osuđeni, na vešala. Prave se vešala. Tu je i dželat i pop. Pre zahoda sunca svi budu povešani.

Tu je i dželat i pop. Pre zahoda sunca svi budu povešani. Jedan od njih, neki „Kiš-bači”, pre nego će na vešala, oprosti se sa svetom, i učio ga da ne bude nevaljao: njega su, veli, zlo odgojili; pa onda svuče čizme i zamoli da ih

da decu od zla odvraća, da uzmu svi primer od njihovog oca; i, očitav još „očenaš”, sigurnim korakom stupio je na vešala. Sutradan ih skinuše i ukopaše sa onom četvoricom.

— Kako to? — Baš kad sam pismo od tebe dobio, otišao sam Čamči na savet, baš onda. — To je lopov, taj će na vešala doći! Pa je l’ mnogo ukrao? — Tako jedno dvadeset forinti, kaže šegrt. No neka ga đavo nosi. Drugo da se razgovaramo.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

od postanka sveta vodi između časnih građana i kurvi, što dalje od goveđih rezanaca od kojih se prave najbolje omče za vešala!

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

taj stolnjak mogao mirne duše izložiti na bilo kojoj izložbi morbidne umetnosti; oću da kažem, matori je crtao sve sama vešala, topove, tenkove i revolvere krupnijeg kalibra.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

TOMANIJA: Srbija vrvi od izbeglica iz Bosne! Oćete možda njima da glumite? DARA: Jeste li videli vešala na Žitnoj pijaci? DRUGA GRAĐANKA: Znate li vi da je rat?

MAJCEN: Čekajte malo, još jedno pitanje! VASILIJE: Samo izvolite! MAJCEN: Jeste li videli vešala na Žitnoj pijaci? VASILIJE: Jesmo. Zašto pitate? MAJCEN: To vama ne smeta? VASILIJE: Šta?

Zašto pitate? MAJCEN: To vama ne smeta? VASILIJE: Šta? MAJCEN: To, da vam na pozornicu pada senka vešala? (Zatamnjenje) III SLIKA SVAĐA U ADžIĆA DVORIŠTU (Pravo prema publici, unutrašnja fasada jednospratne kuće pokojnog

Na samo deset sekundi hoda od vas — počinje deveti vek! SIMKA: Ta vaša Engleska, ruku na srce, leži u senci užičkih vešala! I vi na pozornici, u tom vašem devetom veku, možete lepo da čujete pucnjavu iz dvadesetog!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

VEČNI SLUGA Oplakali ste rat i mislili: sad je kraj. O mučenici, vešala rastu više nego sin, žena i brat i verna su, u beskraj!

U zatvoru u Segedinu slušao sam, prvi put, za vešala. Studenti univerziteta, u Austriji, imali su pravo da biraju rod oružja i služili su u mirno doba svega godinu dana.

29 u Bečkereku, pred ađutanta puka (major Taš). On je udarao pesnicom po mojim aktima i tvrdio da će me navući na vešala. Otpočeo je i zatvor, ponova, i saslušanje, ponova.

Dvadeset i deveta je marširala, ali je na nju počela da pada i senka vešala. Austrija je, međutim, i kod kuće vešala, a među obešenima bilo je i mojih poznanika i rođaka.

Dvadeset i deveta je marširala, ali je na nju počela da pada i senka vešala. Austrija je, međutim, i kod kuće vešala, a među obešenima bilo je i mojih poznanika i rođaka. (Miloš Drndarski, u selu Pločica.

Oko ponoći, onda, počeo bi da nam priča. O onima koji su osuđeni na vešala. Sve do proleća 1916, ja sam tako prolazio Bečom, kao senka, i ko zna dokle bih bio posmatrao, tako, pozadinu rata, da

je svoju razrušenu kuću u austrijskim novinama, a njenog starog oca, koji je bio talac, samo su slučajno mimoišla vešala.

Moja mržnja na Austriju bila je tada postala tolika, da bih mucao, pri razgovoru o alejama vešala, koja je Austrija bila u Srbiji podigla. A moje rodoljublje imalo je, katkad, oblik jednog nasleđenog porodičnog ludila.

Ta to je bila samo šala. Treba već nešto novo, ko bi još spominjao ovo, krv i sram i rat. Večna su samo tamnica i vešala, njih će ti rado nuditi i brat. Što ti je žao našeg pokoljenja?

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Tama je pala... Sumorno ćute troja vešala U gluho doba tišine mrtve— Prazna i crna— S njih su nedavno skinute žrtve: Dva razbojnika i Božiji sin— Dva trna I

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Huuuuu! — beše njen odgovor. — Valjda crkva nije rat, pa da mi tu hučeš i gledaš me kao da me ispraćaš na vešala, a ne u božji hram!

Ćosić, Dobrica - KORENI

To njegovo, to što traži da se otkupi, makar marjašem. Desnu ruku pobode u sneg da opere krv. Ovo su poslednja vešala koja je sebi pobio. Kao red šljiva u gazdinskom voćnjaku, koso ka nebu, uzdižu se ona.

On se jedini ne boji vešala, pozavideo mu je tada i počeo da ga mrzi zbog snage koja postoji da bi izazivala protivljenje i otpor u ljudima.

„Nijedan Katić nije nevin“, rekao je. Panduri su stalno spominjali vešala, a Đorđe od Prorova dovde, do apsane, samo da je nevin. I kad je ušao, smuljio se iza vrata, i opet pričao da je nevin.

I majci sam mleko isplatio, kaže u sebi, a misli da je rekao glasno. Ne bi ni smeo da kaže. One zore kad su pobijali vešala na pijaci, tu pored samoga zida, kad su svi sem Andre i Aćima glasno plakali slušajući treskanje sekira i maljeva, tada

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Tama je pala... Sumorno ćute troja vešala U gluho doba tišine mrtve, Prazna i crna. S njih su nedavno skinute žrtve: Dva razbojnika i Božji sin Dva divlja trna I

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

ih položih jednu na drugu i izpraznih, ja ih obesih, tako slepljene, sa onom jednom karikom na skelu koja je ličila na vešala. Na tu loptu obesih, na njene donje četiri karike, jaku drvenu ploču i počeh da je opterećujem.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ti si ga vrlo malo poznavao. Toga majskoga jutra, pošto se pozdravio s majkom i kad ga povedoše na vešala van varoši, zastao je na pijaci i rekao starešini stražara: ,,Ovde sam došao kao seljače u svojoj šestoj godini.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

RAKA: Nisam! ANKA: Jeste, jeste, tukao se! ŽIVKA (tetki): Pogledaj ga, tako ti boga, kakav je, kao da je s vešala pao. ANKA (ostavi knjige na sto): Eto je i ruku raskrvavio. ŽIVKA: Iju!... (Ščepa mu ruku koju je uvezao maramom.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Pod tvrdog lanca teškim teretom, Sve paši, tamo do Beograda; A on će, mudar, znati deliti Nekome kolac, nekom vešala, Gdekome, opet, za grm vezanu, Olovom vrelim oči gađati, Dok iz dubine čela bleđanog S zenicom crnom život ne

Osmelio se čovek zgaziti Na težak kolut lanca rđavog. „Gvožđe me tišti!...“ To što je rekô, Zaslužio je davno vešala! „Sindžir me mori! Grudi prsnuše!

“ To što je, možda, samo mislio, Il’ se izlanô pred špijunima: „Zaslužio je davno vešala!“ (Izdaleka se čuje puškaranje.) Ha, tako, momci!

Ćerime!... Evo Isaka!... Ćerime! Paša te viče... Gde su tomruci? Tamnice, paloš, sindžir, vešala? Buntovnu raju treba mučiti! A mirnu, opet, miru učiti!... (Vidi se kako spolja dim ulazi.) Stanoje!... Ovo je dim!.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

K tomu na 4-oj ili 5-oj straži vešala podignuta su za prestupnika koji bi žestoke naloge hraniti ne hoteo. Svuda po ovoj između milicije i provincijala

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Sada je po Vilinskom gumnu muljala svetina, sitni lopovi, odbegli sebri, badavadžije, probisveti, begunci sa vešala, secikese, varalice, guslari, beskućnici, isluženi vojnici, iz bračne postelje prognane žene zbog kurvarluka,

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Tako je on i za sva ostala slova našao upoređenja: B, na primer, bila je budža kojom Cigani udaraju u bubanj; G vešala; O rupa; Š plot kojim je ograđen šljivak; H nogare za struganje drva; U raklje za ražanj; T čiviluk za vešanje odela; D

— Napiši, Ivane, reč ,bog! Ivan bi se, razume se, najpre zbunio, a učitelj bi tada dodao: — Budža, rupa, vešala. I reč bi odmah bila ispisana. — Deder ti, Pero, napiši reč dud!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

ovde ogar — vrsta lovačkog psa ogledanje — borba: Brez junačkog moga ogledanja ognjeni čauš — hitar glasnik ograditi (vešala) — sagraditi, podići ograšje — boj, bitka odanle — odande odvojiti sabljom — sabljom zadobiti, osvojiti odvrći se —

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

I ne jedan paša — nego nekoliko njih! Zamfir je bio sila: mogao je čoveka i sa samih vešala skinuti, samo kad hoće i kad potrudi svoje čudo i gospodstvo. A za sitnije stvari utoliko mu je lakše bilo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti