Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Car joj učini po molbi, ali pri svem tom carska kćer opet podozrijevaše na sluškinje. Da bi dakle i u snu viđela i onoga, koji sve sa astala pojede i popije a poslije svijeće joj mijenja, uhvatila, namaže oči nekakvom travom, koja i
I tako idući od kuće do kuće dođe i kući njezina oca. Maćeha njezina kad je viđela da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu đevojku, ona nju pred kućom sakrije pod korito.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Da te, dome, s jadom pitam, dugo jadna! Kako ti je u tamnilu, tamnoj mene! U tamnilu bez viđela, viđ’ me jadi! Bez čestoga ponuđaja, dome slavo! Bez promjene čiste tvoje, mnogo jadna! Kuda li ću sad bez tebe?
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
) DROBAC: Vješo sam one leševe na Žitnoj pijaci. Pokraj kantardžinice. GINA: Čula sam. DROBAC: Bolje bi bilo da si viđela. GINA: Ako se dosad nisam nagledala... DROBAC: Teže ti je vješati mrtvaca nego živoga.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Pošto, Vlaše, kokoš? — Nekakva se poturčila u subotu pa to kazala u neđelju svome ocu kad ga je viđela đe kosi kokoš da proda.
koji se skoro bio oženio, opremao se na vojsku, a žena uvrazila konac u iglu da nešto zašije, ali budući da nije dobro viđela, zato nije mogla odmah da uvrze, nego sve promašala mimo ušice iglene govoreći: „Mini ga sablja, mini ga puška!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Opet on kad viđe da će ga stići, baci ogledalo. Đevojka kad nabasa na ogledalo kojega još nigda nije viđela, digne ga pa pošto sebe u njemu viđe, ne znajući da je ono ona nego misleći da je nekaka druga nalik na nju zablenu se u
I tako idući od kuće do kuće dođe i kući njezina oca. Maćeha njezina kad je viđela da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu đevojku, ona nju pred kućom sakrije pod korito.
Carica otide s te stope, a snaha joj gledajući i premećući oni prsten, kakoga još u svome vijeku nije viđela, tako je bio lijep, malo za tijem pretvori se u ovcu i tam amo kroz kamaru stane blejati.
Car joj učini po molbi, ali pri svem tom carska kćer opet podozrijevaše na sluškinje. Da bi dakle i u snu viđela i onoga, koji sve sa astala pojede i popije a poslije svijeće joj mijenja, uvatila, namaže oči nekakvom travom, koja i
Kad dođe kući, reče kneginji: „Spremi ovo kave tamo kad dođe kum pop, da mu svariš.“ Kneginja nije nikad kafu ni viđela a kamoli pila ali varila, i nakom nekoliko doba prođe pop pokraj njihove kuće, a knez ga svrati u kuću moleći ga, da
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Požuri se, što brže možeš. Ali dobro otvaraj oči: ono je stari zlikovac. Stići ćeš tamo još za viđela. A ja ću te čekati iza vatrenjače, pa da noćimo kod mene.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Car joj učini po molbi, ali pri svem tom carska kćer opet podozrijevaše na sluškinje. Da bi dakle i u snu viđela, i onoga — koji sve sa astala pojede i popije, a poslije svijeće joj mijenja — uhvatila, namaže oči nekakom travom,
— Pa snimi ih — reče mu careva kći — da rahat sjednemo i progovorimo. Ja sam te od ono doba, kad sam te prvi put viđela, begenisala, pa sam te poželjela.
I tako idući od kuće do kuće, dođe i kući njezina oca. Maćeha njezina, kad je viđela da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu đevojku, ona nju pred kućom sakrije pod korito.
Opet on, kad viđe da će ga stići, baci ogledalo. Đevojka, kad nabasa na ogledalo, kojega još nigda nije viđela, digne ga, pa pošto sebe u njemu viđe, ne znajući da je ono ona nego misleći da je nekaka druga nalik na nju, zablenu se
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— Pomozi Bože, a oprosti nekriva kućo, u kojoj sam i dobra viđela! — šapnu Bogdana po svršenom poslu oko zatvaranja vrata, pa se muški, široko i lagano prekrsti.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Vidosava: „Gospodaru, Momčilo vojvoda, meni nije nikake nevolje, već sam čula jedno čudno čudo — čula jesam, al' nisam viđela — da ti imaš konja Jabučila, Jabučila, konja krilatoga; ja ne viđeh tvome konju krila, te ne mogu mlada vjerovati, već se
spade dole na avliju, pa sagleda lijepa junaka, bijaše se mnogo začudila njegovome stasu i obrazu, jer ga takog ni viđela nije; jedva Anđa sama sebi dođe, pa se vrati na bijelu kulu, pa materi svojoj kazivaše: „Kakav junak u avliju
sama sebi dođe, pa se vrati na bijelu kulu, pa materi svojoj kazivaše: „Kakav junak u avliju dođe, takvog, majko, ni viđela nisam: ja kakva je stasa i obraza, baš je lepši od svake đevojke! Već ču li me, draga nano moja!
Otkada si kulu načinio, ’vaki junak nije dohodio, moj Ilija, na bijelu kulu; ja ga takvog nisam ni viđela, ni njegova stasa ni obraza: ljepši junak od svake đevojke; već, Ilija, brate od matere, molim ti se, kako bratu