Dučić, Jovan - PESME
Iz večernjeg svoda padala je sitna purpurna prašina i krvavila oranicu. Adam baci svoj mračni i brižni pogled po vidokrugu koji je bio u plamenu i dimu. Svud je vladala mrtva samoća i svirepa tišina.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
ne dam svetinju!.. i on se kao divljak obaziraše oko sebe, lutajući pogledom po daleku vidokrugu... Na sudu čiča Pera beše miran kao jagnje.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
No utisak nije slučajan. Po svemu sudeći, nastaje zato što se čitalac sve vreme nalazi u junakovom vidokrugu: s kraja na kraj pripovetke gleda njegovim očima, i dato mu je da opaža ono - i samo ono - što su mogla opaziti čula