Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
ranjenog Momčila da svome ubici uputi one nadmoćne, ljudske i junačke reči: Amanet ti, Vukašine kralju: ti ne uzmi moju Vidosavu, Vidosavu, moju nevjernncu, jer ć' i tvoju izgubiti glavu: danas mene u tebe izdala, a sjutra će tebe u drugoga; već
da svome ubici uputi one nadmoćne, ljudske i junačke reči: Amanet ti, Vukašine kralju: ti ne uzmi moju Vidosavu, Vidosavu, moju nevjernncu, jer ć' i tvoju izgubiti glavu: danas mene u tebe izdala, a sjutra će tebe u drugoga; već ti uzmu
njiskom odgovara: „Gospodaru, vojvoda Momčilo, nit' me kuni, niti me nagoni, danas tebi polećet ne mogu; bog ubio tvoju Vidosavu! Ona mi je sapalila krila; što ne mogla vatrom sagoreti, to pod kolan pritegnula tvrdo; veće bježi kuda tebi drago“.
Al' govori vojvoda Momčilo: „Amanet ti, Vukašine kralju: ti ne uzmi moju Vidosavu, Vidosavu, moju nevjernicu, jer ć' i tvoju izgubiti glavu: danas mene u tebe izdala, a sjutra će tebe u drugoga; već
Al' govori vojvoda Momčilo: „Amanet ti, Vukašine kralju: ti ne uzmi moju Vidosavu, Vidosavu, moju nevjernicu, jer ć' i tvoju izgubiti glavu: danas mene u tebe izdala, a sjutra će tebe u drugoga; već ti uzmi
“ Pa poviknu svoje vjerne sluge, uvatiše kuju Vidosavu, svezaše je konjma za repove, odbiše ih ispod Pirlitora, te je konji živu rastrgoše.