Upotreba reči vijugala u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

Sve sam učinila, sve, šaputala je u kukuruzu. Tikvina vreža sa žutim cvetovima vijugala je pored njenih nogu, preko suvih, žednih grudni. U cvetovima je poznala stid.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ovako nekako misli svaki bolesnik. Onda se tek priseti da putanja kojom bezbrižno korača, - pa ma kako se vijugala, ma kako lepo kaldrmisana bila, - vodi neminovno do jednog mosta sa natpisom „Prelaz obavezan, povratak zabranjen“.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Kad je stigao na ivicu duboke uske jaruge, u početku nije ništa naročito zapazio. Jaruga je vijugala, tajanstvena, sumračna, puna raspucalih krečnjačkih stijena, ispunjena grgoljenjem crne vode. Dječaka podiđe laka jeza.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti