Upotreba reči vikalo u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Mnogo se, posle, u našem nacionu, oko tih selidbi, vikalo. Međutim, kad je došlo, iz Beča, da oni, koji su se ranije upisali, i dozvolu dobili, mogu ići, mnogo ih je bilo, koji

Kobila je grabila prema njemu kao da se sudaraju. U gledalištu sve je vikalo. Pavlu se činilo da mu se kobila otima iz ruku, i da joj, skoro nemoćan, čuči na vratu.

Matavulj, Simo - USKOK

“ — Punte! Urte! Pojte! — vikalo se u dvorištu naizmjence, između pucnjave i pjevanke. Gost, ostavši u kući, stojaše kao ukipljen.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

ISAK: U celom gradu lom se načini: „Đaur! Đaur!... U gradu đaur, bre!“... Na, sve se strane grozno vikalo; I sto mašala časom planuše, Uzbunio se nizam, p’onda erlija, Trče po gradu kao mahniti; A niko ne zna kuda odosmo!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— Smešno Lice! Smešno Lice! — vikalo je za njim i veliko i malo. Na licima dede sušile su se suze, čim bi ga ugledali, lica odraslih razvlačila su se u

— Ne dam je! Ne dam! — vikalo je dete, svojim telom braneći pticu, sve dok seljak s motkom nije ustuknuo. Ljudi od zaprepašćenja nisu mogli da dođu k

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti