Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Baš da ona četiri bega i poginu od ̓ajduka, tvrda je vira na koju sam te doveo, ti se ne boj; tvoj mi krmak pred svom ovom ordijom na obrazu visio, ,ako te ne izvedem na ono
— Onda kapetan uze vezen jagluk, baci Janku u ruke: „Eto vira!” — Cincar Janko razvije jagluk i rekne: „Ovo je marama, kamo prota, prota?
” — Cincar Janko razvije jagluk i rekne: „Ovo je marama, kamo prota, prota?” — Kapetan: „Tu je vira zavezana, sad će i prota doći”. Počesna ova moja parada sva stoji na konjma, ne sme niko da sjaše.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Svuda je vala nezgodno — počeće Radan — a na onom brodu kod vodenice i gore malo, pored vira Petrova, ne znaš koje je gore...
— Jes̓ ja, baš je strašno kod Petrova vira — reći će na to onaj što je pogađao u kaiš — Ja se i sad čudim kako imade kuraži Petar da usred gluvog doba onde
Ja sam je i nabavio kapetanu. Evo, gde je okrnji crno dete na brodu više Petrova vira!... Viš, pa devet puta, moj kume, i — evo dokle sam dospeo!...
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Ere govore jekavskim ili ijekavskim dijalektom srpsko-hrvatskog jezika (mlijeko i vjera namesto mleko, vera i mliko, vira ostalih srpsko-hrvatskih dijalekata: ekavskog i ikavskog).
I sada ona o Đurđevu dne „iskače i češlja se“ kod ovog vira. Sudeći po Gnjilanu i kod njih su razvijene realističke osobine i preduzimljivost.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Njegov mačak čini mu se ipak bolji od svakog vira. I što virovi postaju dublji, čiča izgleda sve tužniji. DRUGA GLAVA Iz koje se ništa ne vidi, jer se nalazimo u džaku,
Zavirivao je od vira do vira i plačnim glasom pitao ribe jesu li u vodi vidjele džak s mačkom, ali one su samo mudro ćutale i ćutke
Zavirivao je od vira do vira i plačnim glasom pitao ribe jesu li u vodi vidjele džak s mačkom, ali one su samo mudro ćutale i ćutke mudrovale
Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
Sve ponornice zlatonosne, srebrnjaci gorskog vira, sve duge sedefaste, sav biser što u školjci raste, zvek perpera i talira, sve blago što ga sebar zbira, pregršti i
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
A Stipe sav blažen raskravi se, pa će, kao da mu je sinji teret pao s duše: — E u kakvi nas strah utira, pasja vira, svojom ustrom i svojim škarama! Da ne bi tvoje bistre glave ćaše nas otirat u bili svit! AKO PREVALI — NIŠTA!
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Popodne svetli mudro, staroslavno, pod živom vodom s Božijega trona, u žarkoj jezi Vrhovnog trinoma, iz čijeg vira, uzdrhtalog valno, tek krhka forma trudi se da ščvrsne u kam, i plavet, ukrštaje krsne.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Na obali, u vrbiku gustom, tražio sam osame i mira i gledao jedne oči drage izgubljene u dnu tvoga vira. Utopljen u snove zlatotkane vodio sam svate u Hašane.
Utopljen u snove zlatotkane vodio sam svate u Hašane. Jednog jutra, svečan i uzbuđen, na obali, kraj vira zelenca, izmucah ti, prvom slušaocu, svoju sjetnu pjesmicu prvenca.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
malo gliba i čuo promenjen govor, tad mu je sinulo: on se ne budi iz sna, nego ustaje iz smrti kao velika riba iz vira. Dobro je, reče, ako je takva volja da ponovo vidim zemlju svoju i voćke u mom kraju, krećem!
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
kavijar, jesetru, Dimljeni losos, gomoljike, Pršutu sušenu na vetru I đakonije druge tolike Dajem za pastrmku iz vira, Za mrenu iz rečnog mulja, Za komad ovčjeg sira, Za čanak maslinovog ulja, Za komad zavičajnog neba U jazu kraj
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „Ne ja, jer govoraše njihovijem jezikom. Jednu riječ zapamtio sam jer je ponavljaše često.“ „A koju?“ „Vira, vira, sve vira“. „A što je to vira, Janko, vjere ti?“ zapitaše, skoro svi.
“ „Ne ja, jer govoraše njihovijem jezikom. Jednu riječ zapamtio sam jer je ponavljaše često.“ „A koju?“ „Vira, vira, sve vira“. „A što je to vira, Janko, vjere ti?“ zapitaše, skoro svi. Jan protra brčiće, nasmija se, pa mahnu glavom.
Jednu riječ zapamtio sam jer je ponavljaše često.“ „A koju?“ „Vira, vira, sve vira“. „A što je to vira, Janko, vjere ti?“ zapitaše, skoro svi. Jan protra brčiće, nasmija se, pa mahnu glavom.
Jednu riječ zapamtio sam jer je ponavljaše često.“ „A koju?“ „Vira, vira, sve vira“. „A što je to vira, Janko, vjere ti?“ zapitaše, skoro svi. Jan protra brčiće, nasmija se, pa mahnu glavom. „A šta, nećeš da nam kažeš!
„A šta, nećeš da nam kažeš!“ „Ja, vjerujte mi, ne znam u snu što zborim niti šta je to vira!“ Da ga je ko bolje pazio, opazio bi kako se Janko malo zbunio, to mu se vidjelo na očima, no ljudi premetnuše govor na
Krio se od Elvire, koja ga je zaludu pratila i željela da š njim druguje. „Znaš što Vira! ja ću da idem k njemu!“ reče Jan, blijed u licu ali pregaočkim pogledom i glasom kako bi kakav junak rekao prije no će
„K njemu!?“ reče Vira (kako je on zvaše) prestravljena, uprav užasnuta. „Ta da, ondje gdje smo juče bili: Rekao nam je svima da se danas na
Jan veselo ispriječi toljažicu želeći da se i pred ocem pozori, ali Vira, koja bješe ušla za ocem, dade bratu neki znak. Ovaj razumjede, pa (siromah sa diplomatskijeh razloga!
Jednom se i Vira zamjeri starijem bratu. Ovaj je iz nekog starog prirodopisa učio, pa kazivaše da je i miš u istome razredu životinja u
Dakako da je našao načina da se sa strikom sastaje. Vira pak čekala ga je i dočekala kao ozebao sunce. Tako mu protekoše jedna za drugom, četir godine.
A kako im ćaše biti da znadoše što bi s njim, pet mjeseci poslije, u Duzi. Jadna Vira slutijaše mu pogibiju, pa se dugo molijaše Bogu da joj brata i sada spase.
„Ja, što je do mene, ja... Ama, djevojka, šta će reći djevojka? Kakva je to ženidba...“ „Vira zna tebe. Gledala te kad bijaste djeca, a čujala je mnogo o tebi; ja sam joj kazivao mnogo o mome Adolfu.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Ne bojte se ništa! Jer ima daleko Od Vašega muža do Krivoga Vira!“ --------------------- I prestadoše zvuci violine, Kao da čekaju šta će biti sada...
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Okupila me Živana pljuskati — poče Jelica — te iskočih iz vira... Kad đernuh okom kroz šiblje, a on ide, pa sve gleda u nas i smeje se.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Pa se ostabli, pa se razgrana Sva ona ljubav, sva ona snaga, Sva ona težnja krepka i blaga, Poljupci oni iz večnog vira, Blagodat bratstva, blagoslov mira, Sve one misli, kô barjak beo, Koje si sobom sa neba sneo: Kad sve to nikne pa
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
a posle u jugo-istočnom pravcu preko Grljana, Planinice, pa dalje sve uz veliki (crni) Timok preko Lukova do Krivog Vira, gde se sjedinjuje sa drumom koji ide od Banje na Paraćin i koji gore spomenuh, te se tako i ovim putem od Zaječara može
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
kolce nataknu na nju i onda motičicom iskopaju i stave u korpu«, a zatim prskaju vodom uzetom sa tri izvora ili tri vira (SEZ, 70, 378). Žalosna vrba. U Gruži »se sadi samo pored vode i u groblju« (SEZ, 58, 1948, 333). Zdravac.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Sastajali su se tajno, o čemu sam samo ja znao, u šumaricima iznad Mrtvaja vira. Istoga dana kad je Jelena, vlastelinka, Lauševa žena, proterala Janju sa Kule, nestao je i Ćirjak.
nego da se dignem i krenem u lutanje po dolini, sve u nadi da ću barem za dan-dva naći spokoja kraj nekog tihanog vira, ispod neke granate jove na Moravi, i tu se sit naspavati.
Odjednom osetim i sam neko golicavo ludo strujanje žmaraca duž kičme. Nestade teskobe, živnem. Odem do Mrtvaja vira. Skinem sa sebe odeću i bacim se u prozračnu zelenu dubinu.
Napraviću legalo u lipovom hladu između vira i naše buduće kuće, osluškivaću šumorenja vode, cvrčke što zvone u visokoj travi, vuge i češljugare u žbunju, raspamećenu
Našao sam zgodno mesto za kupanje. Ispod Mrtvaja vira reka se račva u dva rukavca. Jedan od njih prolazi ispod gužve tankih vrbovih prutova koji vrhovima dodiruju vodu.
kroz čestar, jer bi se i to nekim slučajem moglo desti mada nijedan puteljak ne vodi ovuda, svi su ili oko Mrtvaja vira ili nizvodno na tri strelometa kod Ristovića vodenice.
Odavde, iz vrzine u koju sam se sakrio još jutros, prežam tren kada će džombasta grbava stena iznad Mrtvaja vira primiti na sebe moga brata u Hristu, bivšeg monaha Doroteja i lepu vlastelinku Jelenu, ženu namesnika župe moravičke
On je došao uzvodno od Mitrovića vodenice, zastajkujući kraj svakog tišaka i vira, kao da ga jedino zanima ima li u reci ribe.
Ljubav je bila na delu. Povila je njezinu lepu glavu u stranu, oborila joj oči prema vrtlogu u sredini Mrtvaja vira, a njegovo je stasito telo nagnula nad plićakom.
se ništa ne bi desilo da nije bilo onoga mlakog toplog vetra što je iznenada banuo niz reku, mreškajući vodu Mrtvaja vira i šumeći u visokim topolama duž obala.
Najpre je ona njega pljusnula vodom. Nagnula se malo u stranu, zahvatila u dlan iz vira malo vode i pljusnula ga po licu. Eto. Ozbiljna žena. Vlastelinka. Gospa visokog roda. Žena namesnika župe moravičke.
za tren jedan da u tvoje oble bele mišice ulijem malo moje snažurde, začas bi taj posrani kaluđer prđaknuo dole na dno vira i nikad više, nikada njegova žuta ćuba kose ne bi izronila na površinu Mrtvaja vira, ni igde.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
bel. E, 1 vilajet — zavičaj, ljudi, narod Vilindar (Hilandar) — manastir u Sv. gori, zadužbina Stefana Nemanje vira — vera Visoki Stevan — despot Stefan Lazarević, sin Lazarev, vladao od 1389. do 1427.