Upotreba reči visinu u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

prema vedrini večera lepo video crven put što, kao tanka zmija, presecaše mračnu Čestobrodicu, pružajući se čas gore u visinu, a posle opet u ponore. S jedne i druge strane čuo se tihi šumor mračnih lugova, a tamo izdalje hujao je žubor potoka.

Obradović, Dositej - BASNE

orao: „Sedi ti s mirom, i hodaj tako ponisko kako si i dosad, bolje će za te biti; zašto složenije tvojega tela nije za visinu načinjeno.“ Neđe ova ono šta je za nju, nego sve dosađuje moleći.

“ Neđe ova ono šta je za nju, nego sve dosađuje moleći. Uzme je orao, podigne u visinu, pak je pusti: „'Ajde, leti cad!“ Počne ona letiti, al' kako ne valja. Padne na zemlju, i sva se zgruva.

Kaži mi, molim te, je li istina ono što kažu ljudi za nekakvu pticu meropa da ona leti u visinu s trticom k nebu a s glavom okrenuta k zemlji?” Nasmeja se na to Minervina favorit-ptica i odgovori: „Jest istina.

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

6. Pogledaj kako je snažan ovaj bedem! Pogledaj mu širinu i visinu! Pogledaj kako je čvrsto nalegao tesani kamen na tesani kamen!

povučen dole u najdonje tame i dubine, svojim tasom dotakavši dno, tim silaskom u ponor i ad, podiže gore, u onu visinu, visoko iznad šarana i vina, tas na kome svetli Gornji grad? 10.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

i čini mi se toliko i̓ je, da i̓ sva srpska kola ne bi ujedanput mogla poterati, jer i̓ je vrlo mlogo u redu, a u visinu ima hvat sadenute sure.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

livada, više njiva na kojima se seju isti usevi potra — šteta koju stoka učini usevima potričari — ljudi koji određuju visinu učinjene štete pošnofovati — ušmrkati u nos pranga — teški okovi za noge prezidijal — predsedništvo prelaz —

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

odskakati od zemlje od one njene pakosti, beštija debela, samo kad vidi, — veli gospođa Ćirinica i pokazuje neverovatnu visinu do koje će gospođa Spirinica poskočiti od silne pakosti, i daje tanjir kćerci svojoj da ga odnese u komšiluk.

da je malo niža, to je mnogo lepše nego kad su i muž i žena visoki, a sačuvaj bože kad je muž mali, a žena se otegla u visinu! Eno kako ružno stoji kad Arsa grk pođe kudgod sa ženom, pa ona dugačka k’o toranj, a on mali i snizak k’o patak.

Gleda po bašti. Ne vidi nikoga; samo drveće i cveće, i visoku zelenu metlu i bikove od crna luka kako se izdužili u visinu.

Lišće vinove loze opada, pa se proredilo, makova cveća davno nema, samo štrče u visinu suhe glave pune maka, i daju povoda Šaci da se baca u sanjarije i da stvara slatke slike kako će mu skorim, ako bog da,

Iz avlije se diže gust dim i liže plamen od zapaljene slame u visinu. To se prlji zaklano svinče, i greju zadovoljni ukućani oko vatre.

Zaboleće ga vrat gledajući povazdan tako u visinu, ali neće svoga brka omastiti. To je ostavljeno za ukućane, a ponekad i za vertepaše koji zimi od Svetog Nikole pa do

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

i umiremo, dotle on, gord i uzvišen, kao sam, kao bez nas, kao protiv nas, kao nekom svojom unutrašnjom snagom, raste u visinu, širi se i razvija, džinovski i ogroman. Kroz nekoliko godina on će biti velegrad.

ljudi stoje, sa onim svojstvenom šumom, penju i spuštaju svud oko mene, klizaju dole i gore, negde bestraga u dubinu i u visinu. A Beograd raste. Gle, kako raste Beograd užasno i širi se, sam po sebi, unutrašnjom snagom. A ja? Gde srljam ja?

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

BIVŠI SRBIN A SAD RUS 366 XIX SELE SE, JADNI, U ROSIJU, A SMEJU SE, I PLAČU 422 XX PUT U ROSIJU VODIO JE U VISINU 442 XXI U ROSIJI U PAVLOVOM SNU 465 XXIII ROSIJSKA KOMANDA BILA JE: ATAKA, ATAKA, ATAKA!

Pred zgradom se video vrt u zelenilu i vodoskok, koji je prskao u visinu. Približujući se toj zgradi, u drvoredu, Pavlu se učini da ih stoletni hrastovi predaju, iz senke u senku.

i izišao pod zvezdano, jutarnje, nebo, njegovi belci dotrčali bi mu, a propinjali bi se, pred njim, kao neki vodoskok, u visinu. Kad bi im okrenuo leđa, oni bi ga gurali, njuškom, i klimajući glavom, i grivom, dok ih ne pomiluje po vratu.

Učini mu se kao da pop Mikailo ode nekud u Visinu. Pomoću tog popa, to jest apotekara, koji je, ranije, u lazaret odlazio, a koji se zvao Ignac Štengl, Isakovič je

XX PUT U ROSIJU VODIO JE U VISINU U porodici Isakovič, pričalo se da je – sa polaskom u Rosiju – Pavla Isakoviča, nastala, u njemu, velika promena.

Isakovič je, tako, imao osećaj da, ćutke, odlazi u planinu, da ga, ćutke, vode nekud u visinu. Za Pavlom su se kretala, lagano, kola, koja mu je bratučed ostavio.

Pavle je bio uobrazio da nekud, naviše, na visinu, ide. Njegov put, koji se peo u daljinu, na planinu, vodio je u Rosiju. Sunce je nad tim visinama sjalo, tako svetlo.

Nad Pavlom se bilo sklopilo, mesto neba, jesenje drveće, koje se, bezbrojno, širilo, sve dalje u brda, sve više, u visinu.

Iza dalekih vrhova bilo je samo nebo. Čudan je bio taj osećaj da put u Rosiju ide sve više u visinu. Da li pod utiskom ljuljanja u sedlu, kad bi opet uzjahao, ili sanjivosti, jer je bio neispavan već davno, Isakovič je,

Dizali su se u visinu. Leteli su u nekoj toploj mesečini, i prelazili lako – kao žut list na vetru preko druma – planinske vrhove u

Sneg se pred njim, kao ćilim, pružao, beskrajan, kao neko belo nebo, kuda se popeo, po kom se vozi nekud, u visinu. Čovek, koga mu je Pfaler bio našao, a koji nije znao ni reči drugog jezika, nego rusinokog, i sam je skočio, i sam je

snu, bilo je milo, hladno, prijatno, uspavljujuće, kao neka hladovina u vrtu, a svetlo, kao što je pena šedrvana koju u visinu bacaju. Telo gospože Evdokije, međutim, bilo je mračno, vrelo, mladićko, zversko, snažno, tvrdo.

Teodosije - ŽITIJA

I kada čuše njegov glas, ispuni še se velikom radošću i svi ka kuli pritrčavši u visinu gledahu, kao da bi se tama mogla ukloniti, da bi se, videvši ga, utešili.

Koliko je dobar Bog Izrailjev pravima srcem, koji smirene uzdiže na visinu i daje milost onima koji ga se boje sada i u dane veka vekovima! Zar se nećemo zadiviti ovome?

i odmah, odbacivši visinu blagorodstva i čast arhimandrita, bogopodobno kao što je moj Hristos našavši od razbojnika gresima ranjenoga doneo u

ni nad kim da se ne uznose niti da koga zlostavljaju, već da pomišljaju na Boga koji je nad svima i na nepristupnu visinu istinitoga carstva.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

državi velika figura Vuka Karadžića, koji je, napuštajući stari slovensko-ruski književni jezik, digao narodni jezik na visinu književnog i stvorio potpuno fonetsku azbuku.

Beogradski universitet se svojom naučnom vrednošću uzdigao na visinu universiteta zapadne Evrope. U njemu postoji vrlo čvrsta volja da se snažno doprinese naučnom razvitku.

Ali Sekula ne sluša i sve se više udaljuje. Tada nepoznati obode svoga konja, koji skoči u visinu za tri koplja i brzo stigne Sekulu. Ovaj primeti da je čovek koji se pretvarao iznemoglim strahoviti junak.

Tri glavna puta koji iz Like vode prema Jadranskom moru, penju se na visinu od nekoliko stotina metara i prolaze kroz predele u kojima duva senjska bura, najopasnija na jadranskoj obali, koja

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

se zaljulja, opet, u san, zapaljen i pun nekih plamenova, tumba se u nekom šarenilu u nepreglednu daljinu, u nedoglednu visinu i bezdanu dubinu, dok ga kiša, što kroz trsku prokišnjava, ne probudi.

Jedva i pogledav vojnika koji mu je, malo dalje, klečeći na senu, čistio pištolje, zagleda se u bezdanu visinu nad sobom. Čekao je da se smrkne u logoru, udišući miris dima zapaljenih trava, među šatorima vojnika.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

se leđima nasloni uz kacu i tri puta da šapatom izgovori sledeću formulu: „Kaco, daj mi tvoju širinu, ja ću tebi moju visinu“, pa će, veruju u Požegi, bez muke roditi.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

na pukom prizivanju Madlene, Ventejeve sonate, zvonika i neravne kaldrme u dvorištu Germantovih, da nije zakovitlano u visinu, obuhvaćeno širokim planom i sintezom.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

prožimala novim duhom, proširivala vidik svojih ideja, dok se na kraju veka, sa Dositejem Obradovićem, nije uspela na visinu jedne svetovne, narodne i moderne književnosti.

On je za narodni jezik, ali drži da taj jezik treba oblagoroditi, prečistiti, popuniti, podići na visinu književnog jezika.

Dva pesnika prvog reda, Zmaj Jovan Jovanović i Đura Jakšić, dižu srpsku liriku na visinu na kakvoj dotle nije bila, za njima se javlja znatan broj pesnika drugoga i trećega reda, koji takođe proširuju,

jednom za svagda suzbija ruskoslovenski jezik iz srpske književnosti i izvojevava pobedu narodnom jeziku, podiže ga na visinu književnog jezika i za Srbe i za Hrvate.

On savetuje šta sve treba učiniti te da se zapuštena Dalmacija digne na visinu na kojoj je nekada bila i da srpski narod zauzme u Slovenstvu i među narodima ono mesto koje mu pripada po njegovim

Lirsko nadahnuće je vrlo jako i na nekoliko mesta Tomazeo dostiže visinu biblijske svečane rečitosti i ostavlja dubok utisak na čitaoca.

Lazarević zauzima jedno od prvih mesta u srpskoj književnosti, i da u njemu treba gledati čoveka koji je na evropsku visinu podigao srpsku pripovetku. JANKO M. VESELINOVIĆ ŽIVOT.

koju je on prvi počeo pisati, u onim »slikama iz seoskog života«, koje je on u srpskoj književnosti podigao na znatnu visinu. Ali on nije bio za roman, na kome je dosta radio.

On je jedan od prvih i najobilnijih seoskih pripovedača naših, od onih koji su seosku pripovetku podigli na veliku visinu i stvorili od nje jedan od najrazvijenijih rodova srpske književnosti. On vrši jak uticaj na mlade pripovedače oko 1890.

Staru, gotovo zaboravljenu patriotsku poeziju, on je ponovo podigao na visinu njenih starih dobrih dana, iz doba Zmaja i Jakšića, davši joj još stvarniji, razumniji, moderniji sadržaj i značaj.

sredinu, veći stupanj opšte i književne kulture, ili jakog i darovitog pisca koji će je snagom svoga talenta podići na visinu ostalih rodova u suvremenoj srpskoj književnosti.

Radičević, Branko - PESME

“ Ovo reče, zemljicu ostavi, Pa se vinu nebu na visinu, Te pogleda ovaj svet ubavi, Pogleda ga uz duž i širinu, I Bogu je bilo vrlo žao Što ga nije davno već sazdao, Pa

Al' i ovde Bog je pomogao, I ovde sam zdrav čitav ustao, Dovatio granu i kupinu, Uspuzô se steni na visinu; Dođo tako preveselo vanka, Pa ugleda opet bela danka, Izbavi se tame i gudure, I sunašca divna iz gudure.

srce se ukrepi, Oh mlogi je ovuda se verô, Dok se nije jadan i poderô, Al' dopr'o nije još nijedan Tamo gore na visinu bedan, De se nebo grli sa zemljicom, Divan bratac sa svojom sestricom.

23. Ja mora ići u daljnu pokrajinu I ostaviti mili zavičaj, Doline, gaje, brda još visinu, Di zače živit mog života maj, I ostaviti srca svu milinu, Života moga dragoceni raj, Ah ostaviti sjajno verno

si mi nemilosno Bela dana otvorio I pokazâ još suviše Svako čudo i milinu, Te s' oteo tić ludani, Brzo nagâ u visinu? On ne znade od miline Kud će pređe da se sretan vine, Nebo zvaše, zemlja ne puštaše.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

je dobio sat, zaista se nešto razbistrilo pred očima kao da pri sebi ima neku tajanstvenu lampu pa je samo digne u visinu očiju i — gle! — sve stvari pokažu svoj pravi lik i pofronte se kao za paradu. — Evo nas, druže Ilija!

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Kad um se smrači, jedno zrno zobi u trenut može kuću i čovèka da slisti, sprži; može i da zgrobi Visinu gordu, kad se zvezde zgraše u krik „iz crne rogozi i šaše“.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Lazarev sin posle trostrukog juriša protiv Mongola sreće ga Manojlo car sa obale vere povetarac Mramornog mora meri visinu viteza i njegovog doba od poslova svetskih predstoji još izlet na Mitilenu radost iz ruke grčke i post gospojinski Nad

i srce planine pod kamenom negom i zlatne šume za koje se nikad ne zna zašto stoje što ne krenu još jedan korak u visinu načinila je Mileševa veče koje pada kao zaštitnica od Valjeva do Kremana zatrpava tragove zalutalog voza u brezama

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Odnekuda, sa pustih strnjika, naleti prepelica, zapućpuriče iznad naših glava, pa zastrašeno prhne u visinu. U okolnim barama razleže se jednoliki i uspavljujući kreket žaba.

Uto se prolomi strahovita eksplozija u ravnici pred nama. Ogromni komadi zemlje leteli su u visinu i naposletku ostade crn i gust stub dima. Za ovom je sledovala druga... treća... četvrta.

A kroz puškarnicu vidimo čitave stubove zemlje kako kuljaju u visinu. — Udri ga tobdžija sad, majku mu njegovu!... Ne daj mu da trepne! — viču pešaci.

Prva prebaci... druga se ne vidi... treća posred rova... a četvrta na samu ivicu onoga proreza, odakle poleteše u visinu neki direci i zemlja. — Ura! — povikaše pešaci. — Tobdžija, udri sada, tako ti boga!

Ogromni komadi zemlje leteli su u visinu i naposletku ostadoše četiri crna stuba dima. — Haubica! — Po tri razornom! — viče Tanasije.

Sa ovoga položaja, koji je bio u nizini, naredio je komandant da se ispenjemo na visinu. Bila je to neka kota 278. Pred nama su bili ćuvici, neke provalije, a levo se dizao visoki masiv Dren. Dan oblačan.

Snage nemam ni ruku da dignem, telo se klati i ja naslonih glavu na vrat konja... I kao da uzlećem na neku visinu njišem se, kao da me neko ljuljuška... Prijatno je... a potom počeh naglo da padam...

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

sa povrćem, viju se čardaklije po nekoj usamljenoj dunji ili šljivi, a iz te sniske zelene gustine izdvojio se ponosno u visinu po neki brest, ili se izvio tanahni jablan...

I kroz to jednostavno zelenilo crvene se krovovi kuća, bele se na njima dimnjaci, a iz njih se izvili daleko i pravo u visinu beličastosrebrni stubovi dima, koji se na ovom večernjem zatišju samo ljuljuškahu, dok se na velikoj visini ne rasture i

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

I ostavlja me zagledanog u bezdane vode. NA ULICI Kad svetiljke sinu i ulice pođu u visinu, u tami stojim ja. Na svemu što prođe moj osmeh zasija.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

tela, tako se isto i jezik razvijao od neartikulisanih, životinjskih glasova dok nije dugim nizom vekova dostigao visinu savršenstva današnjih modernih jezika.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

nebo, u onaj zanosan trepet, pa se jediniš sa tim visokim svetilima, čuješ njihov šapat, osećaš kako te mašta vuče u visinu i stvara bezbroj mladačkih snova, i ti živiš drugim, čarobnim, životom, pa ti je tako lepo, tako slatko....

Htede da se vrati u kafanu, beše već ustao, al' se predomisli i sede. Povuče dim i pusti ga na prozor. Dim se izvi u visinu, proleti pored ćerčiva i ode napolje; za njim odoše i njegove oči.

— Ujaa!... viknu Marko i obojica povukoše uže iz sve snage i poleteše u visinu skoro do samih greda. Zvono stade. Tako ponoviše još dva put. Sad dođe red na decu, svakidanje goste visoke zvonare.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Odmah raspita koliko ima đaka i odmah izvadi colštok pa izmeri dužinu i širinu i visinu sobe. Zatim izračuna kubnu sadržinu u kubnim metrima i podeli broj dobivenih kubnih metara sa brojem đaka i viknu:

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

U jesen i zimi tih sitnih larvi sasvim nestaje, jer su se one, rođene u proleće, dotle već uspele na visinu do 50 metara nad morskom površinom I odatle morskim strujama bile raznesene u raznim pravcima.

je bio jaka, otporna šuplja čelična kugla, slična onoj u kojoj se profesor Pikar uzdigao na rekordnu stratosfersku visinu, samo mnogo otpornija od ove.

I ostala ostrva, sa njihovim živopisnim vulkanskim bregovima i uspravnim obalama što se dižu iz mora na veliku visinu, sa dubokim kraterima, rečicama, potocima i vrlo plodnom zemljom, gde rastu palme, eukalipte, kesteni i lavorike, sa

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Tada prvi put u životu, tako pred dverima, u sredini crkve, oseti ona celu crkvu oko sebe, svu njenu širinu, visinu, osobito njene visoke svodove kao čak u nebo, sa počađavelim tamnim slikama, sve iz Strašnoga Suda.

Pandurović, Sima - PESME

I moja se mis’o, i moja se mašta, I volja ispnu na gordu visinu, Vrtoglavu, lepu, ispod mutnog plašta Oblaka, na domak zvezda koje ginu Pod zracima sunca radosna i tašta.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

nekoliko ovaca udarilo svoju sjekiricu u kladu, pa leglo na leđa te spava: kad duhne iz sebe, onda se grane uzvijaju u visinu, a kad povuče paru u se, onda se savijaju k zemlji.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Nojevi želeći da bi pecivo dohvatili, polete u visinu i tako su sve lećeli dokle Premudri ne udari ražnjem u nebo, pa onda obrne ražanj na niže te ga nojevi snesu na zemlju.

Sveti Sava - SABRANA DELA

Prepodobni oče, dobru nađe lestvicu kojom uziđe na visinu, kojom nađe Ilija kolesnicu ognjenu, ali on ushodišta drugima ne ostavi, a ti po smrti svojoj u otačastvu ti put pokaza

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Tu sam najbolje počuvstvovao što će reći zlo more i nepostojanstvo volna i vetrova, koji, kad nas počnu dizati u visinu, rekao bi - odosmo živi na nebo! A kad ti nas počnu niz brdo terati, toga opet letenja i sijaseta nit’ sam čuo ni vidio.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Pod snegom, gure se kameni žitelji Prerova, ravnajući svoju visinu prema veličini njiva i livada što ih ostaviše svojim naslednicima, i svi odreda jadno su beznačajni, pa Vukašin

I on, kao da je ubica što se kaje, kao da čika svoj strah, pođe ka kuknjavi. Zastade kod Velike česme, za celu čovečju visinu ukopane u zemlju. Odatle je vukao po dve testije vode. Najpre Andri, pa posle Bošku opančaru, kod koga je stanovao.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

»Možda još i pre zore?« — podsmehnu se samome sebi, kad oseti kako postaje lagan i leti u visinu. Visoko, više, još više, do trećeg neba, do sedmog!

Padnu li: ni kožica im, ni koščica do zemlje neće stići. Od strepnje Plačko potamne ali nastavi da se penje u visinu zajedno sa Smejačkom. — Gle nove zvezde! — veselo im namignu Mesec. — Zvezdice lepotice, nove sestrice!

TALAS I STENA U času kad velika jutarnja svetlost dotače more, sa dna se podiže talas i pođe u visinu. — Gle, ja putujem! — zapeni od uzbuđenja, pa izronivši svetlu glavicu, reče svetu oko sebe: — Dobar dan!

Ali što ju je više gledao, ona je sve više rasla, Dok ne dostiže visinu prave devojke. — Zato što si me spasao, daću ti sve što želiš! — reče Crvenokosa. — Ali, ja ništa ne želim!

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Kad stubove u visinu popnu koliko je s zemlje do mjeseca, onda ti se u pravilne duge sviju sferom neba blaženoga, na četiri nebesne

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Ta piramida ima visinu od preko pet stotina stopa, a širinu od preko šest stotina. Sazidana je od tesanog krečnjaka i granita, a svaki takav

Čičicine reči zvučahu mu još u ušima. „O, moj Bože“, reče on, ,da li je to mogućno: Njutn se ne uzdiže na visinu ni svojim računom fluksija, ni svojim epohalnim optičkim pronalascima, pa ni svojim zakonom gravitacije kojim je

Usled toga izdigla se površina žive u zvonu iznad svoje površine u posudi u koju je zvono bilo položeno. Visinu žive u zvonu obeležio sam tačno značkom prilepljenom na zvonu.

Pronašla je i najveći breg Južne Amerike, Akonkaguu i odredila njegovu visinu trigonometriskim merenjem. U poslednjoj etapi tog putovanja oko Južne Amerke videsmo vulkane kako bljuju vatru i doživesmo

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

U svečanom odelu i velikom crnom šeširu, sa primetno kraćom desnom rukom koju je redovno podizao u visinu očiju kad se zdravio, kratkovid i vrlo zbunjen, kum je iskreno zagrlio Nikolu i nešto nerazumljivo mucao kad mu je ovaj,

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Razdao sam do poslednje pare, tako mi samoga Boga... — Lažeš, psino matora! — viknu Pantovac, pa izvi nož u visinu i udari njime Nikolu po glavi.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Izjutra, kad je izgonio svoja goveda na pašu, bacao je svoj topuz u visinu, a dočekivao ga u ruke čak uveče, kad su se goveda vraćala kući.

Toliko ga bacao uvis da je trebalo čitav dan da prođe dok se topuz popne u visinu i natrag se vrati. Osilio se govedar, pa će jednoga dana reći majci: — Draga majko, da li ima boljeg junaka no što sam

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Krutost i masa zvučne viljuške određuju periodu vibracija, tj. visinu tona viljuške. Priznajem da sam tokom svog života tj.

Jasno je da će ovi ciklusi slediti uzastopno sa jednakim trajanjem, što određuje visinu zvuka koji stvara zvučna viljuška. Periodično kretanje ovog tipa naziva se oscilovanje ili vibriranje.

Masa i oblik elastičnog tela, recimo zvučne viljuške, i njena krutost, određuju visinu tona, tj. frekvenciju vibracija viljuške.

Izraz ”podešavanje na visinu tona ili frekvenciju predajne radio stanice," mnogo je bolji jer podseća operatora na sličnost između akustične i

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

što gleda nekamo u more, zagledao se i on u valove što udaraju u utvrđene nasipe luke i, pršteći se, rasiplju se u visinu.

orgulja, za čas zaboravlja na se i dođe mu da i on zajaše jednoga od tih hitrih konja, a u misli već leti daleko u visinu nad sve ostale.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

venčanja: „Tada prvi put u životu, tako pred dverima, u sredini crkve, oseti ona celu crkvu oko sebe, svu njenu širinu, visinu, osobito njene visoke svodove kao čak u nebo, sa počađavelim tamnim slikama, sve iz Strašnoga suda.

Uglavnom ovako: (VP) u sredini crkve oseti celu crkvu oko sebe, svu njenu širinu, visinu, visoke svodove, čak u nebo; (MP) ovamo ispred nje, do samog lica joj, izdizao se ikonostas; (VP) iza nje onaj prostran

se zaljulja, opet, u san , zapaljen i pun nekih plamenova, tumba se u nekom šarenilu u nepreglednu daljinu, u nedoglednu visinu i bezdanu dubinu, dok ga kiša, što kroz trsku prokišnjava, ne probudi.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Podigô se u visinu Pa oblake razderao; Stogodišnjem hrastu reče: „Eto, vidiš, sad si pao!“ Traži more, pa ga nađe, Tresnu, smrvi

VIII Zašto moje gusle gude U uzanom krugu? — Haj, i ja bih s’ ugledao Na visoku dugu Koja s’ diže u visinu Čistim svojim sjajem, Da zagrli celo društvo Jednim zagrljajem; Da okrepi što je palo, Što je malaksalo Da

Našao neki zlobimudrac, Plitkoum, brzoplet; Taj odmah na glas poče: „O slavni Tale, o mudri čoče, Što bleneš u visinu? Koja te muka šiba Da zvezde prebrajaš, A ne vidiš što j’ blizu Pred tvojim nogama?

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

“ XXI Probudio s’ orkan ljuti, Iščupao vrtu cvete; Otud dalje — kô da riče: Teško tebi, jadni svete! Podigô se u visinu, Pa oblake razderao; Stogodišnjem hrastu reče: „Eto vidiš, sad si pao!“ Traži more, pa ga nađe.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Odatle su baš i dopirali pucnji. Povremeno se izvije u visinu taman stub dima, od neke razorne. Po tome smo zaključili da je tamo situacija opasna.

Kad se čovek ispenje na tu visinu, ima utisak kao da oseća blizinu neba. Vetar je duvao i nanosio nam sitnije kamenje u rovove...

Ali najviše jada zadavali su im naši rovovski topovi. Posmatrao sam sa zadovoljstvom kako se teška bomba izvije u visinu, pa odozgo sune naniže. I nama se kosa diže od straha, jer sve mislimo, sad će među nas.

Požurio sam da bih se dočepao nekog zaklona. Peo sam se na sve veću visinu i horizont se nada mnom širio. Blizu sam vrha. Hteo bih da se okrenem i vidim kako izgleda pozadina sa ovoga mesta.

jedan drugome su pridali zvučne titule „grofa“ i „barona“ i sebe su izneli na visinu Moglenskih planina, odakle nemarno pljuju na celu pozadinu...

Zemlja kao da poče da ključa. Čitavo komađe odletalo je u visinu, žice su raznošene kao paučinasta mreža, i nad Dobrim Poljem izvi se oblak dima i prašine, kao da gore cisterne

Ćipiko, Ivo - Pauci

Po polju, u sunčevoj svjetlosti, prelijevaju se žita, niska, prazna klasa; strše u visinu, ranije nastradala od mraza, a sada zateglom sušom; srce mu puca prolazeći pored svojih oranica: ginu žita naočigled,

Djevojka je okretno obilazila stablo, zahvatajući više grane. Pošto bi ih obrala, puštaše ih u jedan mah u visinu. Lagano otočko odijelo, po volji krojeno, okupilo joj se oko znojna tijela, pa se sa svakim dohvatajem i prigibom

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Napad će početi tek četvrte noći i to tiho: najpre će jedan po jedan Brzanov vojnik lagano i bešumno savlađivati visinu, penjući se uz postavljene lestve.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Zaneta silno uzorima starim, I moja muza starinski uzleće Uzleće smelo u svetlu visinu, Sa kratkom jopnom i u krinolinu. 2. O zlatno doba dugačkih kaputa S pedantski kruto uzdignutom jakom!

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Glavne, najšire, vode, odmah od ulaza, strmo u visinu, a više sporednih stepenica prepliću se u svima pravcima. Mi se penjemo lavirintom tih sporednih stepenica, i stižemo,

Kako to da je nisam od dole sagledao! To je, očigledno, zbog toga što se moj pogled, koji sam odozdo upro bio u visinu, priljubio suviše strmo uz prvu kulu, i prošao mimo ove druge, koja je uža od prve.

razmišljaše Eratosten, dešava se, prirodno, o podne najdužega dana u godini, onda kada je Sunce odmaklo najviše u visinu. U tome momentu nalazi se Sunce baš u produženju onog poluprečnika Zemljinog koji spaja njeno središte sa Sijenom.

Ta oba čitanja, od kojih je prvo kazivalo vreme prolaza zvezde kroz meridijan, a drugo odgovarajuću visinu zvezde iznad horizonta, zabeležio je jedan treći pomoćnik u zapisnik.

Kad bismo naslagali deset miliona takvih vodoskoka jedan na drugi, ne bismo dostigli još onu visinu do koje se mogu uzdići Sunčeve protuberancije. A šta je samo Sunce? To je ogromna lopta usijanih gazova.

Već pri prvoj butelji vina, osetiše naša dva prijatelja divno čuvstvo: kao da ih laka krila nose u visinu, a horizont im se širi sve dalje i dalje. No, taj lepi osećaj nije bio sasvim nepomućen.

Ovde je izloženo carstvo pretpotopskih džinova, titana i giganta. Celu dužinu i visinu ove dvorane zauzeo je diplodokus Karnegijev, valjda najveće čudovište što ga je nosila naša Zemlja na svojim leđima, dug

Za svaku označenu visinu u tablici izračunata je temperatura, pritisak i gustina. Iz nje čitamo da je na visini nula (t.j.

Priberite se, ako Boga znate, ne smemo gubiti vremena. Svaki nas minut penje četiri kilometra pravo u visinu, a tom brzinom beži Zemlja od nas. Valja se nagnuti nad ova okna i posmatrati je. Tako stoji u Bedekeru!

Šta sve ne ugledasmo za ovo četvrt časa našeg putovanja! Popeli smo se na visinu od preko 60 kilometara. Naša lokomotiva više se i ne čuje, jedino slabo podrhtavanje voza odaje njegov let.

Mereći dužinu tih senki pri raznom položaju Sunca, moguće je izračunati visinu bregova iznad njihove okoline. Već je stari Heršel otpočeo taj posao, a drugi ga nastavili boljim sretstvima.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sneg! Studeno! Sve se beli, varošica spava, mir je... Da su planine unaokolo, kud bi još lepše bilo. Tamo, čovek u visinu vidi do pod nebo, a po ravnici ne vidi dalje od prvih međa. Eto, opšančio nas mrak u ovoj kutiji, pa to ti je...

čovek, s vazdan prstenja na obema rukama, izvrši nad rupom u koju će drvo zadenuti, neke mističke pokrete, u dubinu, u visinu, uokrug, krosred. „Džin da bude, rodan k'o njiva, lep k'o crkva.” Čulo se da je vlasnik bogat alas, ali živi u Banatu.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

biti ovi slučajevi — odgovaraš ako znaš — a) otpori dejstvuju upravno na strane klina; b) otpori dejstvuju upravno na visinu klina i s) otpori dejstvuju ma kojim pravcem.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Pokraj puta beše jedno selo. Odžaci na kućama puše se i dim se leno proteže pravo u visinu. A u kućama je sigurno toplo, ugodno, i miriše jelo... Da li naši imaju toplu sobu?...

Ali kad su zavukli čep od bombe u cev i top potpalili, ogromna bomba izlete, izvi se u visinu i, njihajući se polete prvo brzo pa onda sve sporije, dok se ne izokrenu i vratolomnom brzinom krete naniže.

Otuda se on vrati sav ozaren. Pričao nam da su mu iz divizije javili kako je osvojen Kajmakčalan, koji se diže u visinu dve hiljade pet stotina dvadeset i pet metara. Naši su zakoračili u svoju zemlju. Put za otadžbinu bio je otvoren.

Petrović, Rastko - PESME

oni novi dani Bez sjajnog zraka i bez zora A grdne senke što se vinu Ko da su senke konjskih krila Što pođu sa njih u visinu Kroz jarku svetlost zračnih svila. I ljubav naša čak ih skrije Od nas.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Toliko je o tome mislila da se jednoga dana otkinula od dna i s talasima krenula u visinu. Šta je s njom dalje bilo ni rak-samac ne zna da kaže, iako svake večeri izlazi na obalu.

Koji je još mrav leteo? A, ipak! Krilati Belko sve brže se dizao u visinu. Kako su malene sada bile krošnje drveća, još manji i beznačajniji mravinjak!

To ne bih mogao da podnesem! — jahač na zlatnom orlu vinu se u visinu, a dečak viknu za njim: — Baš to hoću! Baš to! Dečak, kasnije, nije mogao da se seti je li jahač išta obećao, ali kad

— E pa, zadržaću te! — zainati se dečak i stište šaku, ali se Zraka, ipak, izvuče i polete u visinu, ljutito i bez pozdravljanja. Dečak nije mogao da shvati što je pobegla. — Pa, ja bih je čuvao, Micko! Voleo bih je!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad je Šarac sagledao vilu, po s tri koplja u visinu skače, po s četiri dobre unapredak; brzo Šarac dostigao vilu. Kad se vila vide na nevolji, prnu, jadna, nebu pod

Ja kad bio pod bijeli Žabljak, viđe Ivan svoje b’jele dvore: bijeli se u visinu kula, na ćošeta sićani čardaci, a sjaju mu srčali-pendžeri; viđe Ivan, pa se uželio, ždrala konja fati bakračlijom, i

o svim našim boljima i starijima — starim junacima. Po s tri koplja u visinu skače, po s četiri dobre unapredak — po tri koplja u visinu skače, po puna četiri koplja skače unapred.

Po s tri koplja u visinu skače, po s četiri dobre unapredak — po tri koplja u visinu skače, po puna četiri koplja skače unapred. Prevrće je s desne na lijevu, tj. sa desne na levu stranu.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Kad bude kiša, ja ću sjediti sa Žujom, ona to voli. Majstor Mačak pažljivo je izmjerio Nikoličinu visinu i kujinu dužinu i počeo da pravi kućicu, a ostali su mu pomagali. Nije to bila bogzna kakva kićena građevina.

Građevina od jaka kolja i vitka pruća brzo je rasla uvis. Kad su zidovi od pletera dostigli Stričevu visinu, Lazar Mačak naredi: — Sad postavljamo krov. Naprijed, momci!

! — razdragano povika Mačak, iako je znao da ga drug, onako udaljen, neće čuti. Dim je sve više rastao u visinu i dizao se nad Golim brdom kao moćan crn stub, koji nadaleko i naširoko javlja ljudima da se selu primiče strašna

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Jednu crkvu otkrivati a drugu pokrivati. Što je oteto to je prokleto. Ptica ne može s jednim krilom odleteti u visinu. Na zavidljivu čoveku đavo jaše. Namćorstvo i pizma ne budi nikome žarač! Boljarom đavo na pamet drugojače seme seje.

Štono veli sveti Zlatoust, da bi se koja dvojica među se nadpirali i jedan bi se inatio da sve vešto saznaje nebesnu visinu, zemljanu širinu i morske dubine, gde li što ima i nejma, a drugi bi pak otpirio se da je to njegovo znanje sve laža, i

svrh svega dobra dobro, — kojeno one gornje umove i naše umlje prosvešćuje, a pak skorije od umlja promiče u nezglednu visinu, nedostižnu s našim umljivanjem.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti