Radičević, Branko - PESME
zašto? ni sama ne znade, Te pogleda u golemoj muci, Glednu gore nebu visokome, Onda glednu onoj gori čarnoj: Od gorice lađan vjetar pirnu, Pokrenu joj misâ čudnovatu: „Ala“, reče, „strašan li
Ćipiko, Ivo - Pauci
Njegova presvijetlost očito se prestraši, pa zbunjeno rukom maše da Ivo otstupi a nevična jahanju, na visokome samaru sa blazinom, nespretno na njemu klima. — Drži!