Crnjanski, Miloš - Seobe 2
XXI U ROSIJI U PAVLOVOM SNU U jednom protokolu štapskvarter-brigadira Vitkoviča, u Kijevu, ostalo je zapisano da su Isakoviči stigli, u Kijev, meseca dekembrija godine 1752.
Sve srpske kuće počele su da ga pozivaju. Đurađ se cmakao, veselo, i sa sinom brigadira Vitkoviča, i sa sinom đenerala Ševiča, i sa sinom đenerala Preradoviča.
nekim ludačkim osmehom, gleda, u vatru ognjišta, satima, kad bi sedeo kod kuće, očekujući oficira iz štapskvartere, Vitkoviča.
Te nedelje, Isakovičima je bilo naređeno da rano ujutru budu u štapskvarteri Vitkoviča. Kostjurin je želeo da ih vidi. Za vreme tih selidbi, u Rosiju – sredinom osamnaestog stoleća – ti serbski oficiri,
Za brigadira Vitkoviča, šturm na Perekop – iako u njemu nije učestvovao – bio je kao mirođija, u svakoj čorbi, pri ručku. A komandanti vojske,
Đurđe ih je, slušajući Vitkoviča, psovao, kao da ih vidi. Za Petra, međutim, imena bitaka i mesta, koje je Vitkovič pominjao, iz krimskog rata, postala
Kad bi Petar pomenuo reč Stavučan, ili Bahčiseraj, to nije značilo mesto gde su Rusi ginuli, u turskom ratu – nego Vitkoviča. Vitkovič je bio: Stavučan. Petar se tome – kako bitke postaju komedijanti – grohotom smejao.
A ko je ta boginja Palada, nije znao – ali nije pitao. Posle svih tih priča i dobrih saveta, brigadira Vitkoviča, Isakoviči ostadoše sami, u kući Žolobova, da se pripreme za audijenciju kod Kostjurina – u pačistu nedelju, te godine,
Istog dana, kad su izvešteni da nisu dobili čin više u Kijevu, primili su, iz štapskvartere Vitkoviča, i prvu svoju poštu.
U trbuh. Kao kobilu. To jutro, kad saone, iz štapskvartere brigadira Vitkoviča, dođoše po Isakoviče, Pavle se beše, misleći na gospožu Božič, jako snuždio.
Ni u Pavlovim pričama o tome, bolje, nije bilo. Štapskvarteru brigadira Vitkoviča opisivali su, na brdu, iznad Podolja, među bastionima, i ruševinama, pored takozvane Zlatne kapije, kao da je u
Iz salona komande, na hodnike, ukrašene zastavama, Kostjurin je izišao u pratnji brigadira Vitkoviča. Serbske oficire predstavljao je sin đenerala Ševiča, Živan, derući se glasno, imja i čin.