Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Na tim su saborima donošeni zakoni, koji su u početku bili uglavnom prevedeni i malo preinačeni vizantijski crkveni zakoni ili „nomokanoni“.
Ove su kuće prostranije i imaju sve više i više istočnjački i vizantijski izgled. Imaju „doksate“ i „ćoške“. Kad se u njih uđe, najpre se naiđe na veliko predsoblje, koje se zove polatna i
Oni su bili pojačani Vlasima, koje je vizantijski car Aleksije I Komnen (1081—1118) ovde naselio u isto vreme kad i Jermene.
starosedelačkim grčkim življem i poslovenjivanjem mnogobrojnih doseljenika jermenskog, delimično i sirijskog porekla. Vizantijski su carevi, naime, u više mahova preseljavali Jermene iz Male Azije u sliv Marice. Samo u H veku je 200.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
tradicijom i odlazi neposredno u školu prosvećenoga Zapada i njegove slobodne, racionalne i humane kulture. Vizantijski duh i ruska teologija gube zemljišta kod Srba, i srpski narod ulazi u kulturnu zajednicu zapadnih evropskih naroda.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
odnosno u svim južnoslovenskim i istočnoslovenskim književnostima koje su nasledile i na slovenskom tlu razvile vizantijski model kulture.
Ova simbioza ima nešto što je specifično za istočni, vizantijski deo Balkana. Sve su pripovetke u zborniku Hronika moje varoši tamne.
jeste da ona ne pripada camo grupi južnoslovenskih, nego svih slovenskih književnosti koje su u svoju osnovicu položile vizantijski model kulture.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Osim toga, tako priča i vizantijski istorik Jovan Duka, koji je pisao posle 1463, a tako i dubrovčanin Crijević (Cerva, Tubero 1455—1527) po izvorima iz
u narodnim tradicijama, pošto su vladari i najviši velikodostojnici, „otuđivši se od narodnih tradicija“, potpali pod vizantijski uticaj.
Konstantin, sin Manojla II i kćeri Konstantina Dejanovića, bio je poslednji vizantijski car (1449—1453) i junački je poginuo braneći Carigrad.