Jakšić, Đura - PROZA
Gomilice naroda što bežaše, viđahu se kao senke u daljnoj daljini. Samo jedna četica junačkih sinova, ogrnuta u kabanice i opaklije, sa garavim puškama u
Po ćoškovima se viđahu deca. Sede žalostivo; pobledele usnice samo im se miču, iz njih ne čuješ glasa; od gladi su promukla, samo čuješ kao
Milićević, Vuk - Bespuće
u uzbuđenim noćima, po mračnim i sjenovitim drvoredima, dok mu jednolično prštaše Pijesak ispod nogu, a po klupama se viđahu nejasni i zbliženi parovi kojima nijesu mnogo smetali koraci samca prolaznika koji luta po krivudavim stazama.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Pojasi mu se raspasali; opanak spao pa ga udara po nozi i sapliće; čakšire mu se smakle, mintani razlelujali te se viđahu crvene, kosmate, nikad ne oprane, grudi. Kola su išla. On im se poče približavati.
Po polju, svuda oko nje, viđahu se ljudi, kako po izbrazdanim zasađenim njivama rade pri fenjerima. Na istoku ocrtavahu se bregovi i bila planinska,
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Još daleko viđahu se njegove dugačke ruke, kako se dižu k licu, pa onda se spuste i mlataju pored kratkih kukova. I Ljubica oseća da joj
da se živi !... Posle nekoliko nedela celo je selo znalo za odnose Ljubičine i Vlajkove... svuda ih viđahu seljani usamljene, obično pred veče: i na reci, i u šumici, u potesu po neobranoj kukuruzovini, svi se smeju, prave šalu
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Još se razleže tiho brujanje kao sa onog sveta samo u ušima bolesnikovim, gore u manastirskom konaku, gdeno se viđahu otvorena vrata.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Po prozorima povješane krletke, u kojima pjevahu čudnovate tice. Iza stakala na oknima, viđahu se mrežaste lijepe zavjese.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Na njoj bješe plava, nabrana suknja i svilena opregljača. Gunjića nije imala, te, kako je plela, viđahu joj se bijele mišice u širokijem rukavima od košulje, a i vrat od korijena bijaše gô.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Varošica beše zaspala. Ozgo sa brda viđahu se samo svetnjaci pred čestim palanačkim mehanama, koji svetlucahu slabo i sumorno u tamnoj noći, dajući time jedini
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
On je bio čovek od svoji 30—35 godina, u kom se znaci mužestva u punoj meri viđahu. Njegov je vozrast upravo četiri stope iznosio, od koji jedna noge, dve trup i jedna glavu sočinjavaše.