Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
izraz njegove prirode, prikaz tragične drame njegova srca i uma; to su, kako je sam govorio uzdasi, bolni krici jednoga višega duha, jedne umorne i razočarane duše. »Misao je uzdah duha; što dublji duh, tim dublji uzdah...
I ono što je bilo najdublje i najintimnije u njemu, tragiku života jednoga višega čoveka i visoku intelektualnu egzaltaciju, kazivao je on dubokim, snažnim i impresivnim rečima.
Radičević, Branko - PESME
“ Višega želja nije m' voljna, Sa tim je ona zadovoljna. Posle se oprašta8 redom; prvo sa Simom (Krstićem), posle 30 redi svršuj
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
SKENDER-AGA A ja voli da nadjača viši. Rašta ga je Bog višega dao: kad je viši, neka je i jači! NOĆ JE MJESEČNA; SJEDE OKO OGNjEVAH I KOLO NA VELjE GUVNO POJE.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
vrlo ekspresivna frazeološka građa i s pravom ih treba ubrojati u njen ponajvredniji deo kao stilska i poetska sredstva višega reda.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
se ni mogla dati kao tragično intoniran pad u jedan grub i surov (seljački) svet kad njena čula i emocije ne bi bili od višega reda.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Kako l' da ti, što nemožno, slovami izlažem! Sedi sama — ne znam, vila, roda ma višega —, Mlada, vzračna, k'o Danica, nakraj zlačnog brega; Odežd' b'jela raspuštena nemarno po t'jelu, Gore kaže vrat i
Ćipiko, Ivo - Pauci
I ljuti se, misli: „Zašto dolaze usred podne, kad je doba od objeda i opočinka?" S višega, otkle se vidio dobar komad puta, ugleda društvo gdje polagano na mazgama ide uzbrdicom.
Petrović, Rastko - PESME
Stihovi, nosite me daleko od ove zemlje: u mukama me za bolji život rađala majka, radi višega otac je sa ushićenjem plodio; život mora da je drag, a ljubavnom da se stremlje kada sam se kao Magbet u tolikoj žurbi
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
nešto na golemo se dmeti, — eda to nije svrh grehota kečiti se i pućiti na prazno, želiti i zahtevati sve to višega gospodstva vrhnja čela, prva sedenja, za nesito srdce i prkos drugim u svemu suproć stajati i uvis s nepravdom zjati ...
Ne privode opaklije nikoga na dobro poštenje. Velik i jak od višega i pojačega svakad se čuva. U tome nije golema čuda ko se u prsi gruha za izgledanje umaknuća gusta luga.
Rđa im se u kući nad glavom raspasala. Ka svinje od ispiranja u blato. Prolazi ka voda kroz badanj. U zlo dobi višega se zla valja bojati. Ako i jest vera jedna, ali krozaznanje svakom svoje.