Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
vidimo šta će na Svileuvi biti; no velim da ja uz put ispod Valjeva ovo čardaka, sena i slame zamunđam, neka ona pasja vjera zna da hoćemo da palimo”. — „A ti dela to, kneže!”, reknem mu ja, i on ode u svoju vojsku u Žuber, ali po mraku.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Turčinu zaigra srce od radosti. On vide već živu, ostvarenu sliku s pred očima. I zagrli Marinka. — Alal ti vjera, sokole! Ti govoriš tako mudro da bi mogao pašovati s takom pameću!... Marinko mu poljubi skut i ruku.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Sve Ere govore jekavskim ili ijekavskim dijalektom srpsko-hrvatskog jezika (mlijeko i vjera namesto mleko, vera i mliko, vira ostalih srpsko-hrvatskih dijalekata: ekavskog i ikavskog).
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
„Vjera spaset”. Sad se vrati i izjavi da je gotov. U srećan put piju poslednju čašu. Dozove svu porodicu, oprosti se i poljubi s
Matavulj, Simo - USKOK
Čim se vratismo iz Boke, nasta poklaće među nama i trajaše evo dvije godine! Sad je uhvaćena vjera, ali vidiš da je tanka, vidiš da ne sađe niko da za blage dane štogod nabavi, osim nas šake susjedâ gradskih!
Kad bi mu se o tome pomenulo, govoraše: „Božja ti vjera, jedva čekam, ali čekam da otmem česovu mladu, lijepu, od dobre kuće Turkinju; neka se halak digne kad se ja oženim!
To ti, božja ti vjera, nikad zaboraviti nećemo!... Dajte rakiju! Udovica donese i stavi preda njih onisku okruglu trpezicu; Kićun donese
I to bješe milosni pomen đeci, ali, tvrda ti vjera, posad ako i nećeš čuti pjesme, nećeš ni tužbalice! Zatim domaćin natoči čašicu i nazdravi gostu: E, dakle, zdrav si
Znam samo e te je viteška nevolja prignala da bježiš u ove naše jadne krševe! Lasno ti neće biti, sinko, ali, božja ti vjera, bojati se nećeš nikoga, osim boga, niti će ti ko zapovijedati!
— Pa lijepo, vaistinu — prihvati knez. — Biće zgodan Crnogorac! — Bijesan Katunjanin, božja ti vjera — prihvati Mrgud Šutov.
Peti dan nakon toga kretoše se galije i mi na njima, božja ti vjera zapamtismo to dobro, jer nam nikada grđe ne bje, ni u najkrvavijem bojevima, no tada od morske bolesti.
— Ostade, razumije se! — reče Krcun. — Obraz ne dâ drukčije, naša je vjera! — A reci mi, molim te, šta je upravo guvernadur, kakva je to vlast?
A, božja ti vjera, gospodaru, ako ga ne smakneš, biće velika pogibija, jer nam na pravdu božju ubi najboljega đetića. Vladika, đakon i
— Što to bi, ljudi, ako boga znate!? — reče vladika odjahujući. — Potraja vam vjera evo ravno dvadeset dana! — Zli udes, gospodaru — odgovori Điko. — No pomagaj, da se o ovome svrši, pa će biti najmanje!
— Ne velim to, ali četovanja zanago biće, jer ga je lani slabo bilo zbog nemira među plemenima, a sad se eto vjera uhvatila! — A vladika hoće li dopustiti četovanje?
I tako se, veli, neće vjera sasvijem prekršiti!“ — To je poručio Miraš Cuca! — viknu knez... — I to baš danas, na veseli dan!
Milićević, Vuk - Bespuće
Ne vraćaše se ni mladost ni vjera; ti topli i vedri dani bijahu umrli zajedno sa Bogom iz djetinjstva. On sam sebi čini se smiješan i glup, i ne čekajući
crkvi posle drugih, na podnožju žrtvenika sa sklopljenim rukama; čim se je duže molila, tim se brže rušila njezina vjera sa njezinim nadama, i u duši ostajaše poslije toga jedna bolna praznina, ili tiho i nemoćno očajanje.
Radičević, Branko - PESME
Eno šeće iz gorice soko, Oko njega ono pusto perje, Dvaest druga, dvaest zlatnih pera, Svakom vjera tvrđa od kamena, Njima vije, njima Milun bije, Na sve strane tursku krvcu lije. Bože mili, da veljega čuda!
Ciknu hajduk kâno ljuta guja: „Jao puško, ostala mi pusta! Uvijek mi dosad vjera bješe, Pa zaš sada nevjeru učini.“ Te je uze i opet potpraši, A zagleda bijesnog Mehmeda, Puška puče, Turčin se
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Djedov rođak Sava, stari lopov i nikakva vjera, često bi se oko toga dohvatio s djedom. — Ma kako ti to zazireš od sata kao da je pred tobom živ stvor, a?
— Greota jedna — nesmjelo se javnu Sava. — Greota i sramota. Ne daj bože da još čuje onaj hodža iz Potkalinja, tuđa vjera, ne bi se živo od bruke ostalo. Gdje vam je onaj što vam pravi konjske ikone, pitao bi.
— Pazider kako tutnji u džamiji. Zakleo bih se u sto vjera da je i onaj moj srećko tamo. Ne idu takve stvari bez njega. Graja iza Jovaševih leđa odjednom se naglo pojača.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
JE DOBRA ŠTEDNjA NO RĐAVO TEČENjE 188 DVA NOVCA 189 ZLA ŽENA 193 ĐEVOJKA, UDOVICA I PUŠTENICA 196 MAJKA 197 NIJE VJERA TVRDA U JAČEGA 198 LISICA I KOKOŠKE 199 KAKVE SU DLAKE ONAKVE SU I ĆUDI 200 ZEC I ŽABA KORNjAČA 201 ČOEK I
NIJE VJERA TVRDA U JAČEGA Udruže se tri vola, te se dogovore i otidu u planinu veliku, đe su dosta trave i vode našli.
Bijelonja mu reče: — Zar ćeš pogaziti vjeru, vuče? Vuk mu odgovori: — Nije vjera tvrda u jačega! LISICA I KOKOŠKE Privuče se negđe lisica blizu jedne kuće i opazi kokoške, a one od straha polete
Eto odoše mi konji, a ja ostadoh za vodom. — Ajde, more, i ti za konjima. — Ne smijem, gospodaru, bog a božja vjera, ja tuda za život preći! — Be ajde, more, ne luduj!
a kad ga spusti na onoj strani, onda se Ero stane pipati po njedrima: — Nemam, gospodaru, ni perpere, bog i božja vjera! A Turčin: — Kako nemaš, bre, ana seni sitim! Zašto lažeš? Odi opet na leđa.
Stani dok pogledam u ćitap, — pa se segne rukom, da dohvati ćitap, a Ero te za ruku: — Nećeš, bog i božja vjera! Kad nijesi gledao mojoj u ćitap, lje nećeš ni tvojoj.
MAJKA: Zabeležio u Vlasenicama Marko R. Marković, učitelj i objavio u Bosanskoj vili za 1892, str. 381. 45. NIJE VJERA TVRDA U JAČEGA: Zabeležio u Gacku N. N. Hercegovac i objavio u Bosanskoj vili za 1887, str. 222.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ 213. Muška glava i šušnjata grana — Udri granom po zelenoj travi, List otpade, a grana ostade; Onakva je vjera u junaka. Dok poljubi — uzeću te, draga! Kad poljubi — dok upitam baba!
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
“ Pa im poče demonski mesija lažne vjere pružat poslastice. Bog vas kleo, pogani izrodi, što će turska vjera među nama? Kuda ćete s kletvom prađedovskom?
KNEZ BAJKO Što zboraše Hamza i Nikšići? Šćaše li im mila vjera biti da izdižu mirno u Rudine? SERDAR VUKOTA To znaš, Bajko, bi im mila bila, od dobra se jošt bježalo nije.
Reče Hamza Mićunović-Vuku: „Ja sam bolji, čuj, Vlaše, od tebe, bolja mi je vjera nego tvoja! Hata jašem, britku sablju pašem, kapetan sam od careva grada, u njem vladam od trista godinah; đed mi ga je
Kakva vjera da se s ovom mjeri? Kakav oltar bliže neba stoji? KNEZ JANKO Efendija, ovako ti hvala! (podiže kapu) Lijepu ni iščita
Jaje zdravo dobije slomjeno. Što uzmognem, čućete hoću li! KNEZ JANKO Ema neću, božja vi je vjera, više slušat odže u Ćekliće đe guguće svrh one stugline kâ jejina svrh trule bukvine!
Malene su jasli za dva hata. FERAT ZAČIR, KAVAZBAŠA Jok, serdare, ne ugađeš putom! Vjera turska podnijet ne može da se haba dokle glava skoči.
VUK MANDUŠIĆ A bjehu li junaci, vojvoda? VOJVODA DRAŠKO Ne, božja ti vjera, Mandušiću! O junaštvu tu ne bješe zbora.
Već si dosta odmorio krila, nijesu ti daleko Kotari; vjera ti je Hajki omilila, jedva čeka da ti se prekrsti. Zabobonji, Starino Novače, svrh Klisure, kâ si naučio, jer su dinu
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Sudbina je slâgala i raslagâla, lomila i premetala stihije njine, ama se održaše na skupu — održaše se, božija ti vjera, održaše, usprkos zlim ljudima i zlim vremenima, noseći na tjemenu krst časni a na grudma Dušanova orla!
“ „Možeš Ćekliću Mlečiću! Ama jeste Mlečići, božija vi vjera! I domišljati ste kao oni!“ odvrati mu s mjesta đakon. Lazarević Rama, Zagarčanina, propušti bez ijedne, jer Ramo
„Hoćemo li se obrukati danas pred starijema?“ zapodje Petar. „Nećemo, boža ti vjera!“ odgovori Mišan žestoko. Da je ovaj to upitao, onaj bi prvi tako isto odgovorio, jer istovjetno pitanje zače im se
„Tako pomogao svakome tvome u svačemu!“ „Amin! — „Amin!“ Gubala te lijepa vjera Hristova, jevanđelje i pričest, ako si slagao.“ „Amin!“ „Sad pristupi i ti, pa cjelivaj!“ naredi Vladika.
Tako se ne bi sasvim vjera pogazila niti običaj utr’o, ja mnim, a ti kako narediš, Gospodaru!“ „Moj sinko, sam kažeš da Pejova kći ne može poći
Ja šćah da unesrećim svoje dijete, samo da vjeru ne pogazim, a on, brat rođeni Radojev... Ama neće, božija mu vjera!“ „A taj sin mu, malo je bolji, vele, od Kićuna. No on... tobož’...
„Ja, Gospodaru,... ja ne velju ništa... No kako ti rečeš, onako će biti!“ „E, dobro!“ reče Vladika, „ja kažem da te vjera vezivala za Radojeva sina, a ovako ja te razdriješujem. Ti si slobodan da udaš đevojku, za koga tebi drago...
„Dobro, otići ću kad ti to želiš. Ali, znadi, ne kud me ti šalješ, nego na drugu stranu..., Ama, božija ti vjera otiću ću kad ti to želiš!
?“ ponovi ona. A on, razumijući, da ona potvrđuje, prihvati pa, odlučno, ustavši: „E, pa, poslušaću te, boža ti vjera!“ naglašujući tu običnu zakletvu crnogorsku. „Ja...
Hoćeš mi domazeta!... Nećeš, boža ti vjera!“ pridade stara ijetko. „A oće, boža ti vjera, ako se ja ovde za što pitam!
Hoćeš mi domazeta!... Nećeš, boža ti vjera!“ pridade stara ijetko. „A oće, boža ti vjera, ako se ja ovde za što pitam!“ odgovori serdar i diže se put nje, mračan i natmuren, kao da će mu grad iz čela udariti.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio. — A učini ti se kolik vijek? — Učini, pope, boža ti vjera, kao da pasah s gumna u pojatu. — Ovako se razgovarao nekaki pop s nekakijem Radom na ispovijesti.
— Jesam, svetoga mi Vasilija! — A koji je to bio, bož’ja ti vjera? — Kad nijesam imao čime gosta da ugostim. 11 Pitali Drobnjaci vojvodu Šuja: — Pošto bi, vojvoda, prodao dževerdan,
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ — „A a! more! stani dok pogledam u ćitap;“ pa se segne rukom, da dovati ćitap, a Ero te za ruku: „Nećeš, Bog i Božja vjera! Kad nijesi gledao mojoj u ćitap, lje nećeš ni tvojoj.“ V. ERO S ONOGA SVIJETA.
eto odoše mi konji, a ja ostado za vodom.“ — „Ajde more i ti za konjma.“ — „Ne smijem, gospodaru! Bog i Božja vjera, ja tuda za život preći.“ Be ajde more ne luduj!
a kad ga spusti na onoj strani, onda se Ero stane pipati po njedrima: „Nemam gospo- | daru, ni perpere, Bog i Božja vjera!“ A Turčin: „Kako nemaš, bre, ana seni sitim! Zašto lažeš kurvo? Odi opet na leđa.
eto odoše mi konji, a ja ostadoh za vodom.“ — „Ajde more i ti za konjma.“ — „Ne smijem, gospodaru! Bog a Božja vjera, ja tuda za život preći.
a kad ga spusti na onoj strani, onda se Ero stane pipati po njedrima: | „Nemam, gospodaru, ni perpere, Bog i Božja vjera!“ A Turčin: „Kako nemaš, bre, ana seni sitim! Zašto lažeš? odi opet na leđa.
more! stani dok pogledam u ćitap;“ pa se segne rukom, da dovati ćitap, a Ero te za ruku: „Ne ćeš, Bog i Božja vjera! kad nijesi gledao mojoj u ćitap, lje ne ćeš ni tvojoj.“ 32. HOĆE VODENIČAR U VOJSKU.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Frane ne može ništa, no im dopušta da mu oko iskopaju!... Obuze ga velika tuga i strah, i vjera mu se pomjeri, te ne znadijaše kome da se moli, pošto ne bješe navikao da se obrće pravce k bogu.
Kaza da među seljacima doskora ne bješe verske mrzosti, da su se ljudi obiju vjera među sobom ženili i kumovali, da su to podržavali popovi glagoljaši, ali sad, otkad su počeli latinci potiskivati
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
da sve to nije kadro da onako prisno i neposredno poljulja i ugrozi onaj bijedni sud u kome živi taj duh, ta ideja, ta vjera, kao što to može da učini jedna vulgarna morska bolest ili jedna jača zubobolja.
A za nas sitnije, druga je stvar... Često se pitam: a što ako sasvim prestane ta vjera u umjetnost? Kud onda? Zar ostati pri samom hljebu zanata? Čemu drugome pribjeći?
— Pa... Ako to umre, valjda već život nanese nešto drugo! Ako baš prestane vjera u to, u duboku ozbiljnost toga, vjerovatno se rađa neki drugi, novi interes. — Ali što? Što, na primjer?
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Madžar si sam, a ja sam Srpkinja, bolja od tebe ! — oseče se na njega gošća. — Madžarica, Švabica — jedna vjera, brate, a za moga pobru došla si kao naručena. Je li tako? — obrte se on Đurici, koji ne odvajaše očiju od Jule.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Tvrđa vjera od kamena, pobro, kazuj slobodno. Onda će on njoj: — Vidiš ovaj prsten? Ja ćy ovaj prsten metnuti evo na ovaj kraj
— Tvrđa vjera nego kamen stjena, slobodno govori. — E kad je tako, znaj da je ono moj bivši čovjek, nego uzmi ove ženske haljine pa
— Je li vjera, teto? Ti znaš dobro da je konja velika šteta, ali ja bih sve, sve dao, samo da nađem očev trs. — Istinita, tvrda,
Ti znaš dobro da je konja velika šteta, ali ja bih sve, sve dao, samo da nađem očev trs. — Istinita, tvrda, prava vjera, pobratime, — reče teta lija, i zakle mu se svim na svijetu da ga neće prevariti.
A Turčin: — Izlazi na put, vjera ti je! — Jok, jok, ne vjerujem ti, no prolazi ti s mirom, vjera ti je. VALAJ, VLAŠE, I JA — KAD MU SUDA NEMA
A Turčin: — Izlazi na put, vjera ti je! — Jok, jok, ne vjerujem ti, no prolazi ti s mirom, vjera ti je. VALAJ, VLAŠE, I JA — KAD MU SUDA NEMA Nekakav raja opsuje Turčinu sveca kad su bili u četiri oka, te Turčin
— A, a, more, stani dok pogledam u ćitap. A Ero te za ruku: — Nećeš, bog i božja vjera! Kad nijesi gledao mojoj u ćitap, lje nećeš ni tvojoj.
Eto odoše mi konji, a ja ostadoh za vodom. — Hajde, more, i ti za konjma. — Ne smijem, gospodaru, bog i božja vjera, ja tuda za život prijeći.
a kad ga spusti na onoj strani, onda se Ero stane pipati po njedrima: — Nemam, gospodaru, ni perpera, bog i božja vjera! A Turčin: — Kako nemaš, bre, ana seni sitim! Zašto lažeš? Hodi opet na leđa.
Božja ti čista vjera, koga sam god krstio — nije se poturčio, koga sam vjenčao — nije se razvjenčao, a koga sam opojao — nikada se nije iz
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Umreš i pogrebu te kao raba božija, a ne kao stoku... Ne boj se, jaka je vjera naša, silno je vjerovanje sirotinje raje, moćan je Gospod — doći će oslobođenje, viđećeš što je Srbija!...
Da nasladiš dušu, pa da docnije namigneš nekom da me kao zalutalu psinu dotuče... E, nećeš, Božja vjera! Niti ću bježati!..
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Da si bar otišao da te kakav lekar previje, pa posle makar opet došao; što mu drago. — Ne, boža ti vjera, gospodine, nemo' mi kvariti ćeif sad na ovi vakat.
— mučna rabota! Od njega može biti da bježe nečastivi, ali kuršumi, boža mi vjera — ne! U tome se bijasmo prikučili Turcima te otvorismo pucnjavu.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
— — — — — — — — — Nejma sumnje radi toga, Dok nam vlada: Ljubav, Sloga, Ime, Jezik, Vjera, Bog, Dokle carska milost daje Da, kad svaka zvezda sjaje, I serpski se visi rog.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
— nu velju neće bit lijepo? JELISAVETA: I nije!... Odlazi! VUJO: A nu, boža mi vjera! i ne kaza mi, gospođo, hoću li puštit ono Latinče — što li je?... te na te važdan iščekuje? JELISAVETA: Iščekuje me?
KNEZ ĐURĐE: Ali ne sebe. Vas radi, braćo, U Veneciji ćerku zaprosih. VUKSAN (za sebe): E, boža mi vjera, da brzo li lagati nauči!... Nas radi je isprosio?... Laže, zdravlja mi!
E bijaše smijeha... Siromah Radoš neće se skoro nasmijati kao... KNEZ ĐURĐE: Govori ko je došao? VUJO: Božja mi vjera, ne more! U tuđinstvu je, gospodaru, gorak osmijak!... Tek, velju, poklonićeš ga?...
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
! Oklen si? Šta sam ti kriv?! — Pomozi Bog, oče proto! — Ama, kakva si ti vjera?! Šta ćeš ti od mene?... A kud si ti pošô, Džibiću?!
„Jesi li, Davide, taki Srb?“ „Šta je to, gazda? Kakva je to sad nova vjera nastala? Da vi nas, gazde, nećete porimiti? Nije vam vjerovati, gazde ste.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— govorio joj uvjerljivo, a reči mu zvuče jedro i odjelito. —Pa? —Povešću te sobom. Je li vjera? —Vjera ti je. Doći ću! Rade potegne kuburu iza zapašaja, trenom nategne i naloži.
— govorio joj uvjerljivo, a reči mu zvuče jedro i odjelito. —Pa? —Povešću te sobom. Je li vjera? —Vjera ti je. Doći ću! Rade potegne kuburu iza zapašaja, trenom nategne i naloži.
—Čovječe dobar, odvede je opet Radivoj... —Ko veli? —A da, pošla je, nagovorili je... —Neće zadugo, vjera ti je; kad se ono nauči bjeakati, niko već ne ustavi... A vi to znate...
— Zašto, pope, prokletstvo? — veli Ilija. Ta otkada ljudi pamte, uvijek je tako bilo .... Bolan, pope, svaka je Vjera od boga... Vidiš, moja majka bila hrišćanka, a ja sam kršćanin... kako ko hoće... nema sile.. .
Ali da je na moju, vjera ti i bog, ne bi ti ovako jašio na nama! Jutrom rano Rade se oprema u grad; majka mu stavlja u torbu pšeničnu pogaču i
— onoga koji je krv naše krvi, u zdravlje našega naroda obiju vjera! —Dobro je! — upada u riječ gazda Jovo. —Poznato nam je — proslijedi starac — kako se naš narod borio proti nekrstu,
Je li tako? Neka bog poživi dakle naš narod obiju Vjera i obiju plemena!.... Živio narod! „Živio!” ori se u društvu, a prihvatiše da viču i seljaci, zdravicama privikli.
A ona pohita k njemu i, strastveno obgrlivši ga, ljubi ga, šapće mu: — Što me ubijaš? ... Kud se djela našta ljubav i vjera, Rade, progovori!.... — Pusti me, Mašo! ... odgovori Rade. — Ubila me briga i potreba!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— 3ato... pobogu, čovječe, đe ću ja njemu plaćat! — Ama, mi ćemo platiti. — Pa mi smo ista vjera, ne bilo te!... Škiptaru da platiš! — govorio je s prezrenjem. Onda se obrati Aranutinu.
Zaćuta i tužno klimnu glavom. Zapitah Đuru da mi objasni šta je govorio. — Man’ se vragu... pasja vjera... Kaže da smo mu porobili sto miljuna ovaca. Naučilo za turskog zemana da robi, a sad ne može.
— Ćaše oni na Lovćen, pa dovukoše grdnije vapora... Žnaš, dok ti iskočismo, božja mi vjera, malte ih sručismo u more. — A nu, što zboriš, čoče! — uzvikuju razdragani Crnogorci. — Ovoga mi! — i podiže čašu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
đevojka, nek savije skute i rukave, neka kupi burme i prstenje, sitan biser i drago kamenje; ako li se koja druga maši, vjera moja tako mi pomogla, osjeć ću joj ruke do lakata!
No je l', braćo, božja vjera tvrda da nijedan ljubi ne dokaže, već na sreću da im ostavimo, koja sjutra na Bojanu dođe?
Pustite mi mog zeta Miloša, podajte mu od zemlje harače, i opklade hiljadu dukata; ako li ga odmah ne pustite, vjera moja tako mi pomogla, dić ću na vas Srblje i Madžare, svu ću vašu zemlju poharati, poharati, ognjem popaliti“.
No se derviš bogom proklinjaše: „Ti, sokole, Strahiniću bane, tvrđa mi je vjera od kamena. Da ćeš sade sablju povaditi, da ćeš pola vojske pogubiti, nevjere ti učiniti neću, ni tvojega ljeba
A Turčin mu riječ progovara: „Čuješ li me, deli-Strahin-bane! Tvrđa mi je Vjera od kamena: da ćeš sade đoga naljutiti, da ćeš sade sablju povaditi, da ćeš satrt pola caru vojske, nevjere ti učiniti
Vala tebe na tvojoj zdravici, na zdravici i na daru tvome, al' ne vala na takvoj besjedi! Jer, tako me vjera ne ubila, ja nevjera nikad bio nisam, nit' sam bio, niti ću kad biti, nego sjutra mislim u Kosovu za rišćansku vjeru
Sjutra jeste lijep Vidov danak, viđećemo u polju Kosovu ko je vjera, ko li je nevjera! A tako mi boga velikoga, ja ću otić sjutra u Kosovo, i zaklaću turskog car-Murata, i staću mu nogom
božu vjeru tvrdu za Maksima, za tvojega sina, da Maksimu žao ne učiniš, na veselju đe ga sad poturaš, od mene ti boža vjera tvrda: prevešću ti snahu preko mora i bez kavge i bez muke kakve; tek, Ivane, neću tevećeli: što god bide dara
Tvrđa vjera, brate, od kamena, nitko t’ dara dijeliti neće; prevedi mi snahu preko mora, dovedi je u bijeli Žabljak, i ja ću te,
Ja kad začu vojvoda Milošu, te prigoni od megdana dora, a Ivanu riječ progovara: „O Ivane, naša poglavice, kamo vjera? stigla te nevjera! Nijesmo li vjeru učinili da mi dara nitko ne dijeli? A sad ste se tome prisjetili!
“ Progovara Starina Novače: „Vjera moja, posestrimo vilo, ja ne ćeram, već ja jadan bježim; pogubi me Grče na mejdanu!
“ Veli njojzi Janković Stojane: „Tvrda vjera, lijepa đevojko! Uzeću te za vjernu ljubovcu, doista te prevariti neću“. Kad to čula lijepa đevojka, spusti njega u