Matavulj, Simo - USKOK
Glas ode po pazaru da je lijepa djevojka jedinica kneza Draga i da je od djetinjstva vjerena u Cuce. Otprilike dvadeset koraka prema Crnogorcima, sjeđaše na struci njeki Ličan, brkat Primorac, lijepo odjeven.
U kući još bješe udovica Mare, snaha Rakova, s jedinom kćerju, starijom od Anđe. Ta djevojka bješe još u kolijevci vjerena s njekim Zalažaninom, koji pogibe pod Novijem, u boju protiv Francuzâ, pa će se teško ko naći da je uzme.
Na svoje veliko čudo Janko tu doznade da je i Milica kneževa tako vjerena s jednijem Cucom, ali da se o tome živo radi da se vjeridba razvrgne, jer je Cuca gotovo bogalj i „suklata“.
— Ko zna sve što može biti još! Ti si čuo da je ova naša cura vjerena? — Čuo sam — odgovori Janko. — I šta još? Milica pobježe. — I što si još čuo? — nastavi Gojača.
— Kao da brastvo nije zadovoljno. — Kami je zadovoljno! I ti si od brastva, pa je pravo da znaš svu istinu. Milica je vjerena još u kolijevci sa sinom cuckog barjaktara, Radoja Dragojeva.
— Pa u dobri čas! Tome, nadam se, neće biti smetnje, iako je djevojka još u kolijevci vjerena, jer, koliko sam razabrao, ta se vjeridba mora razvjeriti. I još njekoliko puta njih dvojica vodiše razgovor o tome.
„Kad, veli, nije prilika da se Milica uda za Radojeva sina, za koga bješe vjerena, a ona neka pođe za moga Stanoja, koji je momak kao vila! I tako se, veli, neće vjera sasvijem prekršiti!
Radičević, Branko - PESME
ne nađe, Ma najzade vako progovori: „Jao, Fato, hajde sa mnom, zlato, Primi vjeru tu Hristovu divnu, Budi meni vjerena ljubovca.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ I toj se nasmijaše. „A je li vjerena?“ zapitaće medik, onako kao nemarno, pošto odbi nekoliko dimova. „Ono... jest!
“ „No što?“ „Okan’o je se, valaj?“ Medik izvadi čibuk iz usta a zinu od čuda. „Ma ne rekoste li da je vjerena!?“ pripita on i učini lice još čudnovatije, tako da se svi nasmijaše.
“ reče medik a zavrti glavom, nezadovoljno. „Kad ste već dotle doćerali, treba da i rasprtite. Rekli ste čojku da je vjerena, pa opet da nije suđena vjereniku. Mogao bi on sad pomisliti da se rugate s njim, a to ni dao Bog!
Pa odmah nastavi obrnuvši se momku: „Da-nu, momče, pričaj dalje kad si već počeo!“ „Bogme hoću, striko! Stana je vjerena još u kolijevci. Znavao si, ja mnim, pokojnog bjeličkog barjaktara Radoja?“ „Znao, te dobro!...
„Dakle, hoćeš li poći za nj?“ priupita Markiša. „Možda i bi da nije vjerena“, reče medik gledajući joj dobro u oči, „zbilja, sjutra, među zvanicama, biće ti i djever Cuca, ja mnim; jesi li mu
Greh...“ „Nećemo se griješiti, ne!“ prekide je on smijući se. „Ti ćeš mu kazati istinu, ovako: Stana je vjerena, to ti ne tajno kažem, a bez moga znanja. Pozdravio ti se serdar i rekao da oprostiš.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ja sam tvoja vjerena ljubovca; no oprosti one topuzine, e sam mloge noge osvetila“. Otle ošli u Primorje ravno, zdravo ošli, vesela im majka!