Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
skupljački posao: »Pjesme, zagonetke i pripovijesti, to je gotovo narodno knjižestvo, kome ništa više ne treba nego ga vjerno, čisto i nepokvareno skupiti.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— prati te vjerno, ustrajno, nijesi sam na svijetu, ne bojiš se vuka ni hajduka. Primičem se i pažljivo osluškujem. Ovo je upravo nešto
Pratio me je u korak, u stopu, i nije trebalo da se ozbirem, on je vjerno jezdio za mojim petama. SLIJEPI KONj Gazdinske kuće u našem kraju bile su čuvene po svojim njivama, po šumi i stoci.
— Pa i meni se nešto čini da jesi — raznježeno kaže seljak i opet širi ruke. — Priđider, kumiću, da te još jednom vjerno zagrlim širom naše napaćene zemlje.
kao i svi utopljenici, ali ipak žive nekakvim svojim životom ukletih sjenki, podložni mijenama godišnjih doba, bilježeći vjerno i nepogrešivo svaki pokret i promjenu kod svoje žive braće blizanaca.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
On ispriča caru sve šta je bilo s njim, i car ga primi da služi. Služio je toliko godina vjerno i pošteno, i car je bio zadovoljan s njime, no pade mu želja da vidi kuću i oca, pa to i caru kaza.
— Dobro, sinko, — reče car — kako hoćeš neka gi bude. Služio si me vjerno i pošteno. Ovaj car imao kćer i ona je izvezla maramu samim biserom.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Uzalud Žuću na putu dugom iz trnja svakog mamile zeke. Išȏ je vjerno za svojim drugom, gazio gore, plivao rijeke. Često ih moćne oluje biše uz bljesak munja i vjetra huk, peklo ih
Putuje priča i svakom kaže kako se vole neizmjerno i kako Vrapca Crvenog traže mališan Žarko i pseto vjerno. Od priče, najzad, pjesma se pravi, drugarstvo tvrdo po svijetu slavi.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
3 Pitao hadži-Muju Kara-Mustafa: — Kaži mi, hadžija, dika ti, može li Vlah u raj uljesti? — Može onda kad vjerno Turčina služi dvanaest godina, pa trinaeste da ga aga posiječe. 4 Pitao sin oca: — Kuda siječe Turčin raju?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Pjesme, zagonetke, i pripovijesti, to je gotovo narodno knjižestvo, kome ništa više ne treba, nego ga vjerno, čisto i nepokvareno skupiti; ali u pisanju pripovijetki već treba misliti i riječi namještati (ali opet ne po svome
” „Pjesme, zagonetke i pripovijesti, to je gotova narodna književnost, kojoj ništa više ne treba nego je vjerno, čisto i nepokvareno skupiti; ali u pisanju pripovijedaka već treba, misliti i riječi namještati (ali opet ne po svo- |
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Dva vojvode i vjerno voinstvo, i sva vojnstva stekšijeh mirovah, u oblačne nepregledne hore uzlećeše po blaženoj sferi, pojuć slavu
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Ne znam, moj zlatni aga, prije no što čujem. — Znadi da u našemu ćitabu piše: kad pravo i vjerno raja služi svojega agu sedam godina a aga ga osme godine posiječe, otvoren mu je raj kao da je pravi Turčin; anaišeš
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I mislim: ona se podala životu na volju, pa je on vjerno nosio kroz cio vijek; ona i ne zna što je tragika u življenju, i proti volji života sve joj je sitno i smiješno, a samo
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
"Pjesme, zagonetke i pripovijesti (poslovice) to je gotovo narodno knjižestvo kome ništa više ne treba nego ga vjerno, čisto i nepokvareno skupiti; ali u pisanju pripovijetki već treba misliti i riječi namještati (ali opet ne po svome
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Pogibe k'o od šale! — reče mirno susjed mu Joso, koji ga bješe u službi zamjenuo, i ispripovjedi vjerno cijeli događaj. Prošloga leta, u osvitku dana, poginu to momče od žandarske puške.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Maretić: „Iz starih i vjerodostojnih izvora izlazi da je Vuk sa svojom vojskom bio na Kosovu i borio se s Turcima vjerno pomažući knezu Lazaru: najviše što se može dopustiti jest to da je prije potpunoga svršetka bitke ostavio s ostacima
Ide li mi, hoće l' skoro doći? Ne goni li mačvanskijeh krava? Ne vodi li srpskijeh robinja, koje bi me vjerno poslužile? Kaž'te mene kad će Kulin doći? Kad će doći, da se njemu nadam?
“ A Marko se trže iza sanka, pa govori slugi Golubanu: „Golubane, moja vjerno slugo, malo trenuh, čudan sanak usnih, čudan sanak a u čudan časak, đe se pramen magle zapođede od Kostura, grada
Jakšić Bogdan ljubi besjedio: „Vukosava, moja vjerno ljubo, ja bih tebi nešto besjedio, ali ne znam je li tvoja volja!“ Ljuba njemu tiho odgovara: „Gospodaru, Jakšiću
Ide li mi, hoće l’ skoro doći? Ne goni li mačvanskijeh krava? Ne vodi li srpskijeh robinja, koje bi me vjerno poslužile? Kaž’te mene kad će Kulin doći? Kad će doći, da se njemu nadam?