Matavulj, Simo - USKOK
On je tvrdio da je osveta bogu ugodna, jer, veli, u molitvi se kaže: „sveta osveta“ (svьta od svьta!); vjerovao je da nema smrti bez suđena dana, te da je ludo bojati se smrti; vjerovao je da dobri junaci i za života bivaju
); vjerovao je da nema smrti bez suđena dana, te da je ludo bojati se smrti; vjerovao je da dobri junaci i za života bivaju zduhači, koji se biju sa zduhačima drugih narodâ; vjerovao je da nad Crnogorcem
ludo bojati se smrti; vjerovao je da dobri junaci i za života bivaju zduhači, koji se biju sa zduhačima drugih narodâ; vjerovao je da nad Crnogorcem nema junaka, da Crnu Goru nikakva sila ljudska ne može zavazda pokoriti, iako je može pregaziti
— „Što ti bi, gospodine?“ pita ga Sveti. — „Bi mi to, što nijesam vjerovao u tvoju moć, sveti vladiko! No ti se molim, oprosti mi grješnom!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Hajde, šta ti vrijedi gledati. — E, da mi je iko kazao da Grmeč može biti ovako plav, ne bi mu vjerovao. U nas, kod kuće, ima jedan taki lončić, donio ćić Vuk iz Krupe.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Kad poslijed, sve ono izlinja, kâ da ništa ni zboreno nije. I posad mu ne bih vjerovao mlijeko je da reče bijelo. KNEZ ROGAN A kako te ranjahu, vojvoda? Bjehu li im lijepa jestiva?
Ko izdao, braćo, te junake, ne predavâ punje ni proskure, nego pasju vjeru vjerovao; krvlju mu se prelili badnjaci, krvlju krsno ime oslavio, svoju đecu na nj pečenu io; u pomamni vjetar udario, a u lik se
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ti znaš šta će Crnogorci reći kad čuju e je serdar Pejo uzeo u kuću čovjeka i dao mu šćer. Ko bi to vjerovao?... Ja, bogami, nemam ništa protiv onoga momka (Janka), no mi je mio — a ti lijepo znaš — kao da mi je od srca, no
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” Tada kralj reče: „Valaj baš jest to lažno zboriti.” A čoban odgovori: „Ako je lažno zboriti, ti si za istinu vjerovao. Ja sam te dosta prevario, nego daj đevojku, ja sam je zaslužio.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Da je ko rekao Bakonji da će se toga crnoga dana još čemu moći začuditi, Bakonja to ne bi vjerovao, ali kad vidje šta ljekar učini, Bakonja se prenerazi... — Eto, tako ćeš mu, dijete, opet pred zoru učiniti!
“ Tu je misao Bakonja čitao na licu Jelkinu i vjerovao da je tako. Osim toga, oboje morahu vjerovati da njeki naročiti svetac štiti njihovu tajnu, kad ona osta skrivena od
Knez se kunjaše da bi mu to milije bilo nego da mu pokloniš polak Zvrljeva. Bakonja nije to vjerovao, ali ne mogaše razumjeti što ga ustavlja a zna da je u hitnji došao.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
One su i ostalu djecu više privlačile. Vjerovao sam da po opipu razaznajem „desne” jabuke od „lijevih”, one „u kojima gori” od onih „ugašenih”.
Bio sam prepun svakojake radoznalosti o njima. Vjerovao sam da ih mrzim, a ipak me nešto neodoljivo vuklo k njima. U stvari, to nije bila mržnja, već više kao neko udivljenje, s
moram da izvršim svjesni napor kako bih iz predstave moje majke otjerao tu nametničku pticu što joj je sjela na rame. Vjerovao sam da je najpogodniji čas za motrenje ljudi naveče kad liježu. Tad upoznajemo njihovo dublje, tajno, pravo svojstvo.
Neko sam vrijeme, kasnije, vjerovao da je to možda pravi znamen za budućeg izvođača virtuoza. Ali sam se uvjerio da ni to nije tačno.
XXI Nikad nisam mnogo vjerovao u realnost realnoga. To nesumnjivo mora biti konstitucionalna greška. Kao što uslijed nekih bolesti čovjeku ostane do
” Eto, to je bio moj prvi učitelj. Pa ipak, i pored svega toga, ja sam ga ne samo volio nego i duboko cijenio. Vjerovao sam (i to ne samo onda nego i kasnije) da je imao momenata zaista sretne ponesenosti koja je lako svladavala i obilno
I vjerovao je da će ta klica „onog nečeg“, uprkos svemu, (uprkos čak i eventualnom dugom namještanju violine ili drugim nedaćama i
A još nešto kasnije (no sasvim kasno, kad je to ionako već bilo svejedno), već sam vjerovao da se, u zamjenu za onu prvu, s vremenom razvija neka nova, vještačka spontanost i neposrednost, neka obnovljena
(Kakav nenadni preokret, i kakvo naglo usrećenje!) Ne znam koliko sam u to obećanje sam vjerovao, no ta je odgoda bila i za mene jedna potreba i jedno umirenje.
I, čudno, poslije toga nisam više vjerovao čak ni njegovim patriotskim stranicama. Uopće, više mu nisam vjerovao ništa. Dozvoljavao sam da može da nas zabavlja
I, čudno, poslije toga nisam više vjerovao čak ni njegovim patriotskim stranicama. Uopće, više mu nisam vjerovao ništa. Dozvoljavao sam da može da nas zabavlja dotle dok nas zabavlja, bez pretenzija na kakvo vjerovanje.
Čvrsto sam vjerovao da je raskid s njim bio konačan i nikad nisam pomislio da bih se nekad u nj mogao vratiti. Ali jednom su me, sasvim
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Tada kralj reče: — Valaj, baš jest to lažno zboriti. A čoban odgovori: — Ako je lažno zboriti, ti si za istinu vjerovao. Ja sam te dosta prevario, nego daj đevojku, ja sam je zaslužio.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
igra se u sjaju; šapatljiva dahće, kao da u sebi nosi sijaset života, — pučina što je i njega othranila, kojoj je vjerovao, s kojom je živio i koja mu je odjednom život odnijela, a sada je mirna, spokojna, puna života, bezazleno, kao
Biće kako on htede, odvrati ona s uvjerenjem i povrati se. Nasami priupita Bukalo Žižicu; nije čisto vjerovao. —Ča, misli spaliti baš našega svetoga Spiridiuna? —Njegov kip... —To je ka i njega... —A staviće na otar novi kip...
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ima izašto, a i dokon je! ...Ali nije vajde tajiti, korisna je blagajna, nije ni on u nju prije vjerovao, ali sada vidi kako je.
—Ko će to vjerovati? — veli jedan od komšija. —Što ne bi vjerovao? — javi se jedan vremešan čovjek. — Nađe se svega kod ljudi: i dobra i zla!
Čuo je razgovore težaka; veljahu: „Još bi dobra kiša pomogla!” On im od srca vjerovao i želio la im se uslišaju vruće molitve.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ko izdao, braćo, te junake, ne predavâ punje ni proskure, nego pasju vjeru vjerovao! Krvlju mu se prelili badnjaci, krvlju krsno ime oslavio, svoju đecu na nj pečenu io!
“ Sestrica se bratu kunijaše: „Nisam, brate, života mi moga, života mi i moga i tvoga!“ To je bratac seji vjerovao. Kad to viđe mlada Pavlovica, ona ode noću u gradinu, te zaklala sivoga sokola, pa govori svome gospodaru: „Na zlo,
“ Sestrica se bratu kunijaše: „Nisam, brate, života mi moga, života mi i moga i tvoga!“ I to bratac seji vjerovao. Kad to viđe mlada Pavlovica, ona ode veče po večeri te ukrade nože zaovine, njima zakla čedo u kolevci.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
! Kad bi sad kazali da se Sivac pravdao i kleo kako nije ni takao šešira, to ne bi bilo istina, nit bi nam ko vjerovao.
— Šta kažeš? — prenu se Stric i uze preplašeno da zvjera oko sebe. On je čvrsto vjerovao da Lunja ima neko šesto čulo kojim otkriva i vidi i ono što drugi nikako ne primjećuju.