Upotreba reči vjerovati u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Francuzići, što ih ostade, pobjegoše naviše kao koze, u treći šanac. Palo ih je, da-ti, desetak. I hoćeš li vjerovati, Janko, sine, da nam sva šteta bi, što se tu rani troje-četvoro momčadi!

Sutradan gladan i ozebao pobjegoh zorom! — Čuješ đavola! — reče Crmničanin. — A da to ti niko vjerovati ne može, jer se svuda kaže: „Ko će dočeka, neka ide na Ceklin!“ — Braniš ih, jer ste kao i oni! — povrnu Cuca.

— I da se oženi — doda Gojača. — Teško i da se oženi, ali nije vjerovati! Gdje bi on uzeo Crnogorku? A prilika nije da bi doveo kakvu iz svijeta.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Šta li ću sad kazati komesaru? — huknu intendant. — Ko će mi vjerovati da sam ovoga tu zamijenio za marvinče? Ovo si ti našao negdje u šumi, reći će, to nije ni raslo među svijetom.

— Jest, jest, imaš ti sto ruku, nije tebi Vjerovati — uzinatio se sumnjičavo Vačkonja, a meni odjednom dođe nešto žao toga inokosnog siraka, isturenog sama samcita pred

Elem, stvar stoji tako da više ne možeš vjerovati nikom živom. Za podozrivog Panteliju ne zna se jesu li sumnjiviji putnici koji stižu otud preko planine, iz daleka,

— priupita seljak. — Kad tamo, a ona šuplja i u njoj karabin, torbak municije, tri bombe. Šta veliš na to? Je l trebalo vjerovati, a? — Stani, bolan, kumiću, ovo ti je druga forma — pobuni se seljak.

— Pričaj, bako, pričaj. — Jagodo moja, nećeš mi vjerovati, traže mi potvrdu da sam živa i da sam ovo ja. Kuku meni, na šta sam udarila pod stare dane.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

I zato je Vuk još u početku ovog rada govorio: „Slabo će mi ko vjerovati i razumjeti, kako je pripovjetke teško pisati! Ja sam se ovđe, oko ovi đekoji mali, toliko mučio da bi naši đekoji

da to ne može biti istina, onda spusti na devet, pa na osam, i tako doćera do jednoga; a kad mu ni to ne ćednu vjerovati, nego mu stanu govoriti da je on to priviđeo — otkud onđe kurjak itd. — onda rekne: — Nešto šušnu!

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

babo, sve ti vjerujemo: može biti i mjedeno guvno, jahati se može na vratilo, ma za lađu i vesla srebrna, to ti niko vjerovati neće, er je sasma preništava lađa. BABA Istina je, moj mile, duše mi!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

i opet mu hladno; ova i ona kuća samo što nisu moje, a ostale sve su tuđe; iz njegove ruke i šećer je sladak, možeš mi vjerovati: rijetko istinu govorim, a još rjeđe lažem, itd.

Lasno je tebe, al’ je teško poštenom čoveku. Mogao si za te pare i novo kupiti! Možeš mi vjerovati: rijetko istinu govorim, a još rjeđe lažem. Na čunu katana. — (Kad se za koga hoće da kaže da je rđav vojnik).

— Istina suncem sja. — Reci bobu: bob, a popu: pop! — Mnogo ašova treba dok se istina sahrani. — Bolje je vjerovati svojim očima, nego tuđim riječima. — Govori istinu, makar ni dan ne živio. — Istinu traži, pravicu uvaži.

“, a kapetan nije znao kojemu će prstu vjerovati. — Ova se poslovica obično prigovori onome kad ne zna da po istini kaže ili (kaže) što zamršeno. Vakup hup!

da to ne može biti istina, onda spusti na devet, pa na osam, i tako doćera do jednoga; a kad mu ni to ne ćednu vjerovati, nego mu stanu govoriti da je on to previđeo, otkud onđe kurjak! itd.

i presjekao lubenicu s vrha do dna, i malo zemlje privatio, a još nešto da vam pripovidim (a čisto znam da mi nećete vjerovati), jedanput sam četiri jaja od prve s jednom nogom polomio.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

bio, a na provu dvora careva babicu, koju su zajedno s njom Turci zarobili bili, ali od radosti nije mogao sam sebi vjerovati, niti je i kome za to što kazivao.

ne će mene kod doma mog vjerovati, ako mi ne daš jednoga od svojijeh ministara.“ Car | mu da ministra, baš onoga kom je šćer svoju obećao bio.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Najzad, pošto mu milije bješe vjerovati da je stric izabrao nastranu pokoru, nego da je šenuo pameću, povjerova ono prvo.

“ Tu je misao Bakonja čitao na licu Jelkinu i vjerovao da je tako. Osim toga, oboje morahu vjerovati da njeki naročiti svetac štiti njihovu tajnu, kad ona osta skrivena od matere (Jelka nemađaše ni oca ni braće, no dvije

da se sve te osobine nalaze pri jednome čovjeku, to je teško bilo vjerovati, ali i one koje bijahu na prvi pogled vidljive zanošahu njegove parohijane.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

I zato, kad neko kaže da je ustrajan u svome vjerovanju, to stvarno znači samo da je ustrajan u svojoj odluci da će vjerovati, ili, u najboljem slučaju, u svojoj obmani da doista vjeruje.

Prosto ne mogu zamisliti kako bih mogao ne vjerovati svakim novim danom u nešto novo! Kad vidim ljude koje zagrijeva i hrani ono isto što ih je hranilo prije mnogo godina,

A nešto kasnije, nasred tog trga njegov konjanički spomenik. Ako umre... Čisto mi se ne da vjerovati da će to biti ono isto kao kad, tamo u trećoj klasi, umre Mate Piskvićević iz Brgudovca!... Ali ne!

I — xoćete li mi vjerovati — sada najviše uživam baš u onim njegovim kasnim, moralizatorskim, pučkopoučnim spisima, u kojima je na svakom koraku

— ... koji je svakako izraz „povišenog životnog tonusa”. Ako je tako, neka bude! Niko zadovoljniji od mene. Rado ćy vjerovati tom boljitku, smjerno kao seljak, čak i ne pitajući je li to djelo aspirina ili djelo sugestije.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Nijesi trebao. Istina, on je za pare svačiji, ali ne treba vjerovati nikom, kad glava visi o koncu. — To sam i ja mislio, ali kao velim: neka ga.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Dugo se pregovarajući rekne mu najposlije žena: — Neću ti se nikada vjerovati da si bio u boci dok svojim očima ne vidim. Na to vrag: — E vidjećeš sada da mogu unići u bocu.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— Ukrcajmo se! — ponovi stari ribar i, pogledavši u lešinu, reče: — Nećeš ga oživjeti! — Je li bilo moru onoliko vjerovati! — nastavi kao za se.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

— Da mješte krsta bješe udario na se čelikovi pancijer, šćah ti vjerovati da pomaga; ama krst? — mučna rabota! Od njega može biti da bježe nečastivi, ali kuršumi, boža mi vjera — ne!

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Vrvi Krajišnik kô da iz zemlje izniče! Stali mi, pa brojimo... Ljudi, nećete mi vjerovati, a ovo je cijela cjelcata istina: sedamdeset i tri li, i dvije li — sad ću vam, boj se, slagati — 'iljade sve sama

— Uli-de jednu, Mićane! — Još sunce i ne misli ogranuti... Ljudi, nećete mi vjerovati, a ovo je cijela cjelcata istina: kad se ogleda' na šjenu — ni uzmi, ni podaj — prava pravcata švapska gerenalina!

“ Ne dovrši. Zviznu sablja! Ljudi moji, nećete mi, more biti, vjerovati, a ovo je živa živcata istina: sat li, podrug li, stajô je trup usprav, a glava se otkotrlja, pa govori: — „Kaurine,

Ušla u narod nekakva nevjera i prokletstvo. Niko nikom ne vjeruje, pa se bojim da vi meni nećete vjerovati... — Jest bogme, Simeune! Pošljednje je vrijeme nastalo, vidim ja.

A kad pirne kroz nozdrve — nećete mi, braćo, vjerovati — a kad vrkne i pirne kroz nozdrve sa drveća polijeće lišće! — Vjerujemo, vjerujemo, Simeune! Što ne bi vjerovali?

A kad vrkne kroz nozdrve — more biti da mi nećete vjerovati — a kad pirne i vrkne kroz nozdrve sa drveća polijeće lišće! Sretosmo se. On sâm, ja sâm.

“ „Šta je to, gazda? Kakva je to sad nova vjera nastala? Da vi nas, gazde, nećete porimiti? Nije vam vjerovati, gazde ste. Ja sam Srb, a taki Srb, Bože sačuvaj i zakloni!

Ćipiko, Ivo - Pauci

I starci su se kolebali, sumnjajući da im Petar ne bi postavio Stupicu: nije mu puno vjerovati! Ipak su se odlučili: biće na oprezu, i u četvrtak — došli su... Petar ih dočekao i uvede u dućan. Napoji ih rakijom.

Stric joj Petar veli: — Čisto da sam znao što sad znam, biva što svijet govori, — ali svijetu nije svaku ni vjerovati, — ne bih bio odnio im poruku Radivojevu.. . ne bih, pa eto... —A što to svijet veli?

i nije nikome od stida kazivala što joj se dogodi sa svekrom. —Ko će to vjerovati? — veli jedan od komšija. —Što ne bi vjerovao? — javi se jedan vremešan čovjek.

Nije već nikome vjerovati ... A čudo, — pošteni ljudi, pa se tuže na gazdu... Od te noći otac mu kazivaše kad bi što na račun gazdi davao, a

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

al' nisam viđela — da ti imaš konja Jabučila, Jabučila, konja krilatoga; ja ne viđeh tvome konju krila, te ne mogu mlada vjerovati, već se bojim hoćeš poginuti“.

i pak postojbine; imao sam nešto malo blaga, mloge lave i mloge timare, mogao bih otkup sastaviti; al' mi, bane, vjerovati nećeš da me pustiš dvoru bijelome: tvrda ću ti jamca ostaviti, tvrda jamca — boga istinoga, drugog jamca — božu vjeru

Ako l’ mi se vjerovati nećeš, kada budeš visu na planinu, pogledaćeš zdesna nalijevo, opazićeš dvije tanke jele, — svu su goru vrhom

Moj ujače, Crnojević-Ivo, ne smijem ti sanak iskazati, tek ako je sanu vjerovati, vjerovati sanu i biljezi, ja ti, ujo, hoću poginuti, poginuti u tvoje svatove, jal’ poginut, jali rana dopast.

Moj ujače, Crnojević-Ivo, ne smijem ti sanak iskazati, tek ako je sanu vjerovati, vjerovati sanu i biljezi, ja ti, ujo, hoću poginuti, poginuti u tvoje svatove, jal’ poginut, jali rana dopast.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Kad Lunja ispriča sve šta joj se toga jutra dogodilo u školi, Jovanče ozbiljno reče: — Lazare, sad joj možemo vjerovati, i ona je naša. — Hajde, de! — složi se Mačak.

Kao da joj odgovara na to njezino tajno pitanje, Mačak odjednom progovori: — Vratiće se opet naši dječaci, treba u to vjerovati. Na začelju posljednje čete klimalo je nekakvo konjče pretovareno kotlovima i kojekakvom starudijom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti