Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
I narod i danas zove onu livadu s virom Marin Vir, a zabran sa šarampovom Marin Šarampov. Ko ne vjeruje, neka pita samo koga iz mog sela.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
porodiljinu, jedu, piju i pjevaju cijelu noć, kad im se zadrijema, smenjuju se, tako da je jedan dio uvijek budan jer se vjeruje da se porodilja za sedam noći od porođaja mora čuvati, inače bi djetetu vještice ili zli dusi mogli nauditi.
Milićević, Vuk - Bespuće
i da steče prilično imanje; gomile tužaba bile su pisane i dizane protiv njega, ali im se nije vjerovalo niti htjelo da vjeruje, dok se on stostruko svetio onima na koje je sumnjao. I kasnije niko niti imađaše volje niti se usuđivaše da ga tuži.
Pa i ako mu se činilo da ne obraća dovoljno pažnje igri, radi Irene pored sebe, — opet nije htio da vjeruje da je tako rđav igrač, da gubi partiju iza partije. Igralo se u novac.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Prilično mu i vjeruje, ipak je majstor, makar i kalajdžija, svijeta je vidio, a jadni seljak — nikud iza goveđeg repa. Ostane tako kalajdžija
A kako sam onda poginula kad se nijesam ni rodila? Evo knjige, vele oni. Evo i mene, vičem ja. Ko tebi vjeruje da si to ti kad nemaš potvrde?
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad ti tanjiri zazveketaše, jela zamirisaše, otac zanijemio od čuda pa ne vjeruje svojim rođenim očima. Kad ti maćeha i njen sin spaziše ispred magarca čitav plast najljepšeg sijena, odmah pojuriše
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
kasno da zaspi, no mu se jednako nametahu čudne priče o Pavlu, kojima on, po svojoj djetinjskoj naravi, naklon bješe da vjeruje; a s druge strane prednavaše mu se blago lice Pavlovo, njegove šale i njegovo lijepo pseto.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Ne bi oćutio, da mu sto uzlova na jeziku svežeš. Ne bi ga poljubio ni kroz devet ponjava. Ne vjeruje ni svojim očima. Nema na njemu valjane ni dlake. Nema ni dve vijuge u glavi. Nema pameti ni koliko pače.
— Tuđa koza puna loja. — Tuđa koka ćureća jaja nosi. — U tuđoj ruci uvek komad veći. — Lasno se vjeruje što god se želi. — Što je žuđeno, sveto je i posvećeno. — Ko hoće veće, izgubi (i ono) iz vreće.
— Ko jedanput slaže, drugi put zaludu kaže. — Lašcu se istina ne vjeruje. — Laža udrobi jedanput i u mlijeko, a drugi put baš ni u surutku. — Ko (rado) laže, taj (rado) i krade.
KOZLAK („ČOVJEK S REPIĆEM“) U Dubrovniku, pa i u okolici, neuki narod vjeruje da imade ljudi kojima je otraga, kao i životinjama, izrastao rep, ali taj nije potpun, pa ga stoga i zovu „repić“.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
baci u jednu jažu od mlina, pa se vrati doma i kaže staroj carici, da je zakopala u zemlju u jednoj dubravi, i ona joj vjeruje.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
A to je, ako se ne varam, sam vrhunac poltronstva: ne samo uvjeravati sa svrhom da ti se ne vjeruje, uvjeravati da bi razuvjerio, nego još pretendirati da sredstvo za postizanje toga efekta bude tvoje istinsko uvjerenje
Sredinom života, u naponu moći, kad čovjek vjeruje da je u punom posjedu sebe, a kad stvarno posjeduje sve drugo više nego sebe sama, ludo sam ponekad držao da je stalno
Neko crnačko pleme, recimo, vjeruje u nekakvu mitsku neman, nekakvo božanstvo, u nekakvu tamo svoju Mama-Jumbu. Mama-Jumba, naravno, objektivno ne postoji.
To je fakat. Ali, kao što smo rekli, određeni krug ljudi — ono crnačko pleme — vjeruje da ona postoji. A to je drugi fakat. Jednako fakat kao što je fakat i onaj prvi.
stvarno znači samo da je ustrajan u svojoj odluci da će vjerovati, ili, u najboljem slučaju, u svojoj obmani da doista vjeruje.
onako duboka, onako, ozbiljna stvar kao što se to, u pubertetskim vrućicama ili u nemuštom porivu bogotraženja, ponekad vjeruje. I čini mi se da već na sebi zamjećujem nedvojbene znakove toga. Oh! Obični, redovni tok toga procesa!
vjere pokloniti onom prvome: on je bar nešto pokazao, bar nešto isturio na sunce, dok onaj nemušti pretendira da mu se vjeruje baš sasvim na kredit. — Priznat ćete ipak da se ta „moć izražavanja” mnogo zloupotrebljava. — Svakako.
Njegove oči čisto prose jednu laž. „Kaži mi iskreno, kako me nalaziš?...” Onim „iskreno” hoće da kupi mogućnost da vjeruje u tu laž. I gleda u nas poniznim očima.
Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega klisne biće u novom perju i uzlijeće k suncu sa cijukom novim. Čovjek vjeruje da je njegovo djetinjstvo, zaglušeno čitavim docnijim životom, zauvijek pokopano.
A ono se negdje pod starost odjednom opet javi i snažno provali na sunce. Čovjek vjeruje da je proljeće, to djetinjstvo zraka, za nj zauvijek umrlo, a ono se, s novim strujanjem sokova pod zimskom otvrdlom
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
RAJE 269 ČIPČIJA I AGINSKI KONj 270 RAJA I TURCI 271 DOBRO JE ĐE I ŽENU POSLUŠATI 272 ŽALI ČIPČIJA SVOJEGA AGU 273 RAJA VJERUJE I NE VJERUJE (TURČINU) 274 VALAJ, VLAŠE, I JA — KAD MU SUDA NEMA 275 NIJESU TURCI VRAPCI 276 ĆERA TURE KRALjEVIĆA
I AGINSKI KONj 270 RAJA I TURCI 271 DOBRO JE ĐE I ŽENU POSLUŠATI 272 ŽALI ČIPČIJA SVOJEGA AGU 273 RAJA VJERUJE I NE VJERUJE (TURČINU) 274 VALAJ, VLAŠE, I JA — KAD MU SUDA NEMA 275 NIJESU TURCI VRAPCI 276 ĆERA TURE KRALjEVIĆA
Ja sam u svatovi bio, io i vino pio, i sad mi je jezik mokar. Ko ne vjeruje, evo ga, nek dođe pa nek ga vidi! TRI JEGULjE Bijaše jedan ribar, koji jednom za tri dana zasobice ništa drugo ne
Nego hajd̓mo svaki oklen je ko i došao, te pričajmo po svijetu; pa ko ne vjeruje — popasite mu svu menicu prije mesnijeh poklada.
Ali dragi alah, koji o svakom misli, a najviše o onome ko ga hak vjeruje, pobrinu se i o ovoj medresi, te se održa i ne zatvori.
RAJA VJERUJE I NE VJERUJE (TURČINU) Vraćao se nekakav seljak iz Dubrovnika put Trebinja zimi, i nosio na leđima nekoliko oka kukuruz
RAJA VJERUJE I NE VJERUJE (TURČINU) Vraćao se nekakav seljak iz Dubrovnika put Trebinja zimi, i nosio na leđima nekoliko oka kukuruza doma, pa
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Oba ponoviše i potvrdiše ono št su već kazali. Sudac, mlad čovjek, posmatra ih; vidi se, vjeruje njihovim iskazima, pomaže im kad se u govoru zapletu, ali oni su zbunjeni, pa ništa ne primjećuju.
Ali Dangubi je svejedno plače li se ili se smije cio svijet. Davno je već što žive sam o sebi i što ne vjeruje u ljudske zakone. Okušao je svjetovsku pravdu, i to bijaše za nj veliki događaj. ...
Jakšić, Đura - JELISAVETA
e, umori me žeđ!... Vujo, vode!... JELISAVETA: O! o! o!.... VUJO (za sebe): E žlje, pakosnice, ako ko boga vjeruje! Od krvi se stresa?... A onome ludome u bešici krv je ispila... Platila je, bog dâ, onoga svijeta!...
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— znaš ti još kakav je to čovjek, da Bog milostivi sačuva! Nikog ne voli, nikog ne trpi, nikom ne vjeruje. Mrzi na sav svijet, a na rodbinu, čini mi se, najviše.
Ušla u narod nekakva nevjera i prokletstvo. Niko nikom ne vjeruje, pa se bojim da vi meni nećete vjerovati... — Jest bogme, Simeune! Pošljednje je vrijeme nastalo, vidim ja.
živo pršte kao varnice, a slike se nižu neizmjernom lakoćom, kad laž postaje istina u koju se tvrdom, kamenom vjerom vjeruje i kad se običan lažovčina pretvara u čudnovato, zagonetno stvorenje. — Ali, čujte vi šta će sad biti!
'Vamo, vele, oko Sane svak vjeruje da ste vi doveli Švabu u Bosnu. Istom to David govori, a od Tomina Mosta puče puška pa se razliježe pjesma i
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
dublje, a ko bi ga izvadio, taj bi bio veoma srećan«, i kad bi kroz prsten na njegovu dnu »pogledao u samu carevu ćer, vjeruje se da bi pošla za nj«.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Gone živinu u japneni dnor! — reče jedan od ljudi, kao da ne vjeruje svojim očima. — Tako ti je, — potvrdi drugi. — Gledaj kako pri svići siva bajuneta!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ne vjeruje Senjanin Tadija, dok ne viđe sablju Kuničinu: pozna sablju Hasan-age Kune. Digoše se do ognja živoga, al’ spavaju oko ognja