Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
I vjerujte, ljudi, u našem selu nema, kao u drugima, ama nijedne glave koja svetkuje petak. A nedjeljom crkva, rekoh vam, puna punc
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Jao-mijao, alaj si nepravedan, dragi moj čiča! Ko krao? Ja? Vjerujte mi, nikad mi krađa ni na um nije padala. Ja samo priđem komadu slanine, dodirnem ga brkom i — hop! njega nestane.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
29. decembra 1825. pisao je on iz Beča jednom prijatelju: »Ne mogu vam kazati, u kakvoj sam ja sad nevolji. Vjerujte mi, da na Božić nijesam imao zašto kupiti funte mesa, a kamo li pečenice!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ zapitaše, skoro svi. Jan protra brčiće, nasmija se, pa mahnu glavom. „A šta, nećeš da nam kažeš!“ „Ja, vjerujte mi, ne znam u snu što zborim niti šta je to vira!
Serdar se diže s nategom. „Molio bi ve, braćo, ako je moguće da se mrtvac sanese do na Njeguše. Neću žaliti troška, vjerujte!“ poče on. Četnici se zagledahu. „A što! Što se zagledaste momci!“ viknu Milić.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
a baš im je drago što bolesnik tako dobro izgleda, vjerujte, čisto dobro, raduju se, i nadaju se da će uskoro, sasvim uskoro, itakodalje...
Jer nema na svijetu tužnije stvari od tužne sreće. Čisto me na suze goni prizor takve sreće. A, vjerujte mi, to nisu suze zavisti.
Doskora će nas sasvim nestati. I to, objektivno, neće biti baš nikakva šteta. A vjerujte mi, neću ni ja subjektivno mnogo žaliti: zbilja nismo ni za što dobri, ni za što upotrebljivi.
Jer bez tog osnovnog pelivanskog i zanatskog momenta, vjerujte mi da ni najveća umjetnička senzibilnost ne može da uspije u našoj struci.
— Hm... Dakle... to u stvari još nisam riješio. Završetak mog romana još visi. I to, vjerujte mi, ne zbog nedostatka fantazije. A ne!... Naprosto, rekao bih, iz nekog straha od odgovornosti pred čovječanstvom...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
A on plačući: — Nemojte se griješiti, moje age, ja imam koga žaliti doklen sam gođ živ, — i nastavi: — Vjerujte mi da bih volij da je tri stotine Turaka poginulo no on!
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
čovjeka, koje je rekao gospodaru kada je u dvorište došao: — Doveo sam ti ovo momče; slušaće, — pa nadoda zabrinut, — vjerujte, kod nas je gore nevolja! Momče je bilo boso. U izderanoj gunjini i crno— gorskoj kapi na glavi.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Mogli bi pomoći, presvijetli... — Vidim ... Naravno zato sam i došao; ali, vjerujte mi, — i pogleda u župnika, — ima i siromašnijih crkava od ove. Ma vidićemo. Iz crkve mahom idu u školu.
A valja, da sele! . — Da što će ovdje pocrknuti od gladi! Imali bi svi ići! — jetko reče agent Ridić, i nastavi: — Vjerujte mi, boljemu nijesam se ni nadao, no se čudim što ne darovaše i koje zvono, da se bolje čuje kad opet dođe jedan od onih