Milićević, Vuk - Bespuće
I on u njoj zamiraše polako. Kadgod se probude misli, jure, dignu se kao oblak prašine valjan vjetrom, i opet splašnjavaju, smiruju se, gase se, pod ovim vazduhom koji ne trpi života.
i sakrio se od života i grčevito se uhvatio za ovu kuću; on se boji da ga on ne nađe sa svojim pomamnim, plamenim vjetrom koji ulazi u duše, diže ih, kreće ih, buni ih, sa nadama, željama, ambicijama i svim onim nemirom koji zatalasava i
Čitava kuća bila je puna njezinih suza; jecaj se osjećao i titrao u vazduhu, upio se u zidove, dolazio s vjetrom; ta užasna nesreća jedne matere zavijala je u crno sve oko sebe svojim jadom i kukanjem.
još iz djetinjstva, radi njegovih vitkih, zelenkastih šibljika, njegovog bledunjavog, uskog lišća, njegovog zviskog šuma pod vjetrom, radi gnijezda koja sjede među njegovim rašljama, radi onog bujnog i glasnog života među njegovim granama.
se nemoćno ispinje svojim surim stablom; vjetar čudnovato šumi u njegovim granama koje klepću tupim i suvim zvukom pod vjetrom i otkidaju se i padaju, lomeći se o tvrdu zemlju.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Vrata se otvoriše, prije no što oni imaše vremena do poustanu, te s mećavom i vjetrom uljeze čovjek, viknuv: „Dobri veče i na dobro vi doš’o Badnji veče!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Detinjstvo je puno beskraja i besmrtnosti kao uvala zapljusnuta vjetrom sa pučine. Djetinja je duša sva satkana od ljeskanja bivstvovanja i nebivstvovanja, sva natrunjena odblescima vječnoga.
Za našeg izbivanja oganj koji je u destileriji tinjao vjerovatno još od subote pod pogodnim vjetrom u noći razbuktao se i za nekoliko sati sve uništio.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Stići će nas nevera, — javi se stara, samo da zametne razgovor, i pogleda u oblak što je, gonjen vjetrom, prama nama dolazio.
Šantić, Aleksa - PESME
NOĆ Ukočila se Noć, kô avet strašna, Zaprla nogom u zemlju, a glavom U crni prostor neba nedomašna, Pa šiba vjetrom i munjom krvavom. Lomi se vazduh, i huji, i ječi, Okean sinji valom oblak hvata.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Djed Aleksa krenuo je uz ljestve, za Stricem, ali kako je plamen zapaljene kolibe sve više rastao i ponesen lakim vjetrom lazio ukoso baš pod njegove tabane, čiča se brzo dohvati prvih grana i pođe naviše uz bukvu, kad odozgo odjeknu