Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(Vuk, br. 2429) — Ako Bog ne čuva grada, uzalud je ograda. (LMS, 1860, knj. 102, br. 1) — Tko se rodio za vješala, od puške ne gine (tj. odašta je čovjeku suđeno umrijeti, baš će od onoga umrijeti, a ni od šta drugo). (K-Lj, NB, br.
života, samo je privid jer, suštinski gledano, on je već određen („Muka duše ne vadi, no suđeni dan“; „Tko se rodio za vješala, od puške ne gine“; „Ako vrag nije razbio kolijevku, razbiće grob“).
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
ĐAVO OPANKE DERE Pripovijeda se kako je đavo nekakvoga pobratima svoga sve varao i na zlo navraćao, dokle ga nije na vješala doveo.
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
I nećeš mi jesti artiju, nego kamen! I nemo da Drobac s vama zakiti vješala... Stefane! (Izađe sa scene. Gina, ne bez izvesne nelagodnosti, priđe koritu, i počne mehanički da pere.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Ja, Pšenelov pitomac, Napoleonov vojnik, ja da to učinim!? — Nikada! — Radije ću s mjesta na vješala!“ mislio je sam u sebi, a popovima, koji ga na to nagovarahu, odgovarao bi prosto: „Ja ne tražim milosti, stoga ne
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Gazda praznih jama. Da ga zemlja ne vuče, poleteo bi. Da ga objese, doneo bi kući vješala. Da ga čovek pošlje po smrt, mogao bi se naživeti. Da ga čovek privije na ranu, izlečio bi je.
— Dok smo, nek’ smo, kad umremo, nek’ se spominjemo. — Mrtvi živima oči otvaraju. O SUDBINI — Ko se za vješala rodio, neće utonuti. — Jedna koza okozi dvoje jarića, pa od jednoga koža dospije na bubanj a od drugoga na jevanđelije.
Škakljiv sam oko vrata. — Rekao Ciganin kad su ga osudili na vješala. Da imamo masla, kako nemamo brašna, pa bismo posudili u selu tepsiju, te bismo načinili pitu.
— Pripovijeda se kako je đavo nekakvoga pobratima svoga sve varao, i na zlo navraćao, dokle ga nije na vješala doveo, a kad ga objese onda ga zapita vidi li što, a on mu odgovori da ne vidi ništa osim jednog magarca i na njemu
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Osuđen na smrt, jednim ludo smionim scenskim udarom uspeo se izbaviti i umači gotovo ispod samih vješala. Autor poznatog puča od petog novembra.
dohakao novom zavjereničkom prevratničkom pokretu, i, sa zamjernim odsustvom kolebljivosti, poslao njegove kolovođe na vješala.
onog drugog, mlađeg, prenježna još od kolijevke, prisjeća se kako se prije ritualnog iznošenja djetinjih kolica u šetnju vješala van prozora svilena maramica da se po njenim lakim lepršajima provjeri ne čarlija li napolju nevidljiv dašak pogubnog
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Mučno ću ga naučiti strahu. A bio je tu jedan već davno obješen, pa ga nijesu hteli skidati s vješala, jer su držali da je veliko kriv, a on je bio posve pravedan, pa se nije mogao posvetiti dok je god na vješalima
Ja sam prav obješen, pa se nijesam mogao posvetiti dok me ko ne skine s vješala. Ti si me skinuo, sad traži šta hoćeš. Mali mu reče: — Ja neću ništa nego da se nikoga ne bojim.
Ako baterišeš, ja sam ti u onoj staroj kući načinio u jednoj odaji vješala, pa se objesi, jer za tebe nije življenje nego smrt.“ Zatim se otac sa mnom alali i izdahne.
Kad, u kuću uđem, otvorim jednu odaju i vidim u njoj vješala đe o šiši vise. Popnem se na vješala i namaknem ličinu na vrat i ljuljnem se.
Kad, u kuću uđem, otvorim jednu odaju i vidim u njoj vješala đe o šiši vise. Popnem se na vješala i namaknem ličinu na vrat i ljuljnem se.
Popnem se na vješala i namaknem ličinu na vrat i ljuljnem se. Najedanput se šiša prelomi, i ja s vješala padnem dolje, a sa šiše zasuše sve almazi. Uzmem jedan almaz, i odem u čaršiju da ga prodam.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
(Tuče jazavca po njušci.) Da Bog da ti, dušmanine i zlotvore moj, vješala omastio, kô što ćeš i' i omastiti, ako u 'voj zemlji bude još i malo pravde i zakona!
Jutros mi je zaprijetila! „Ako mi, veli, ne doneseš od suda napismeno da su tog jolpaza osudili na vješala ili u Zenicu, ne idi mi na oči živ!“ Pa sad vas molim i preklinjem da ga što teže osudite...
Tako ga svijet zove, a tako mu i slavni sud pozovke pisati, ako ga danas ne osudite na vješala. Selo mu se zove Melina, kotar Banja Luka, okružlje Banja Luka, a zemlja, mislim, glavati gospodine, da će i njemu biti
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
teško; pa posjede njegova Šarina, a dorata vodi u povodu, privezao Marka za dorata, ode pravo bijelu Oridu, pod Oridom vješala ogradi da objesi Kraljevića Marka..
“ Uze Đemo tri tovara blaga, vodi Marka gradu Vučitrnu, pa pod gradom vješala ogradi, hoće Đemo da objesi Marka. Moli mu se gospoda rišćanska: „Bogom brate, Đemo Brđanine, tu nam nemoj objesiti
“ Uze Đemo tri tovara blaga, goni Marka bijelu Zvečanu, i tu Đemo vješala ogradi da objesi Kraljevića Marka. Moli mu se gospoda zvečanska: „Bogom brate, Đemo Brđanine, Tu nam nemoj objesiti
“ Marko neće da uzima blaga, već on njima tri tovara vrati, što su dali Đemu Brđaninu. Kod Orida načini vješala, i objesi Đema Brđanina; pa on uze ribe sa Orida, ode pravo bijelu Prilipu te on slavi svoga svetitelja.
Al̓ mu veli Smederevac Đurđe: „Slugo moja, Oblačiću Rade, idi, slugo, na gornja vješala, otišlo je trideset katana, odveli su dvije vojevode, hoće ti ih danas objesiti; no se moli gospođi Jerini — neće l̓
Kad to začu Oblačiću Rade, on okrenu debela đogina, ode brzo na gornja vješala, te priviknu na katane mlade: „Ne vješajte dvije vojevode, mene ih je Đurđe poklonio!
Al̓ eto ti Jerine proklete, s njome ide dvanaest dvorkinja, te joj nose skute i rukave. Kako kleta na vješala dođe, ta srdito na katane viknu: „Šta stojite, te ih ne vješate?