Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Kad je pop stigao u varoš, priča Janko Radulović kod koga mi kupujemo so i što mu je kuća do vladičina dvora, da je vladika izišao pred vrata i pomagao popu da siđe s kola, pa mu nije dao ni ruke, nego se s njime, veli, u
ja u nekoj velikoj varoši, pa kô neke velike, velike kuće: pa kô ja se vozim na zlatnim kolima; pa se sve ljuljaju kao vladičina! — Pa sad ćeš, 'ćeri, u ime boga, u Biograd — reče pop i silom razvuče usta. — Tamo ćeš svega vidjeti. — Biograd?
trebalo da dođe, pop dobi pismo da ove godine o raspustu ide gospođa kod koje je Mara u Beč, pa hoće i nju da povede. Vladičina je volja da dijete, prije nego se sasvim vrati kući, vidi što više svijeta i nauči se čemu se god desi prilika Popu je
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Izobraženo građanstvo, oficirija, tu je lako nemački naučiti. Tu je i vladičina rezidencija. Sad je Šamika sleme, gledi otac u njega kao u zenicu.
Matavulj, Simo - USKOK
danas u istoriju, bjehu im izbliza poznati, te pominjahu: vladiku Petra І; serdara Sava Plamenca; Sava Petrovića, brata vladičina; Vuka Radonjića, guvernadura; Đika Martinovića, serdara cetinjskog; draga Jokova, kneza njeguškog.
potisnuta nada pojavi se i osnaži se brzo, te Janko poče nazirati sebe u budućnosti kao vrijedna, korisna služitelja vladičina, kao spremna i hrabra člana crnogorske vojske! Da ako ne bude pošljednji u novoj otadžbini!
iz Cucâ Šuto Pešikan; iz Bjelicâ vojvoda Marko Milić; sa Ćeklića knez Jovan Vicković; sa Njeguša sva tri brata vladičina, knez Drago i Lazar Proroković. Od Riječke nahije: proto Ivan Pejović i dva Đuraškovića.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ Veličanstven bijaše starac u tome času. Sunce sijaše nad njim, i zraci mu odbijahu se od zlatnoga krsta; srebrena Vladičina brada i cijela mu glava treptaše u svjetilu, tako da im se prizre kao s neba poslani kakav svetitelj.
Do njega jahaše njegov veseli đakon. Za njima opet nekoliko ljudi na konjima. Glavari, a pred njima braća Vladičina Savo i Marko, pristupiše najprvi pa mu pomogoše da siđe.