Dučić, Jovan - PESME
Kad za poljem punim crne deteline Počeše vlašići da blede i slaze, Mrtvo lišće poče da pada na staze, I kao crn uzdah da izbi iz tmine.
I, kao pobožni glas zvona, i taj se glas podiže u nebo. JEDNE VEDRE NOĆI Bili su zašli vlašići i mesec, i bila je ponoć. Grob Spasiteljev belio se u providnoj tmini, i oko njega su ležali rimski vojnici.
Njihovo disanje gubilo se u napornom disanju stvari i bilja, koje se čuje u noći kada zađu vlašići i mesec. Samo jedan vojnik, najmlađi od sviju, nije spavao.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
A taj put traje od Đurđeva-dne do Vidova dana, te se za to vreme ne vide ni Vlašići na nebu. ZLATORUNI OVAN Bio jedan lovac, pa kad jednom otide u lov u planinu, iziđe preda nj ovan sa zlatnom vunom.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
DUGA Srbi kažu: da muško prođe ispod duge, postalo bi žensko, a žensko da prođe, postalo bi muško. VLAŠIĆI Vlašiće, zvezde, seljaci drže kao sedam brata i: zovu ih: Mika i Mioka, Raka i Raoka, Orisav i Borisav, i sedmi Milisav.
(Nebo i zvezde) 267 — Svi se raduju Đurđevu dnu, samo se njih sedam ne raduju? (Vlašići — zvezdana plejada) 268 — Sivac more preskoči. ni kopita ne ukvasi?
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Od prvoga ogranka Tih boraviću san Dok tamna noć ne sagna U more kivni dan. Čim Vlašići zatrepte, Ponoći grune čas, Moja će prenut duma I harfe jeknut glas.