Upotreba reči vlaže u književnim delima


Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Kao da mu iz samih očiju suze idu, usta počnu da se pokreću i vlaže se. Nikako ne može da je se nagleda, jednako kao u Sofkinim očima i ustima nalazeći i sećajući se nečega. Ko zna čega?

Pandurović, Sima - PESME

prošlosti u veri, U veri, da ništa čednije i draže U snu života za nas ne postoji Do kraljevski osmeh, kad se oči vlaže, Sa svake zvezde ambicija moji’.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

uz grudi mu pođe nešto vrelo i neobično, zastade u grlu mu, pa zagolica mu nos, vilice i oči, i on oseti da mu se oči vlaže, a vilice dršću...

Čitavi oblaci guste mokre vlage viju se po krivim i tesnim sokačićima, preleću s jedne krovinjare na drugu, vlaže i prodiru u stanove kroz malena nezaštićena okanca, unoseći sobom i stud i otrov...

On zatrepta očima, napreže se da proguta ili da izbaci to što ga steže, oseti da mu se vlaže oči i namršti se... Jedva se povrati. Ispi čašu, pa zaiska odmah drugu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti