Upotreba reči vlažna u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

I ja sam, odista, tako osećala kao da sam u grobu. Ona četiri vlažna duvara naše sobe izgledahu mi tavni, hladni, baš kao zemlja na novoiskopanoj grobnici...

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Noć se polako spuštala na zemlju, duboka, tavna, vlažna noć pozne jeseni... On je osećao pustoš njenu u svojoj duši. Reče da upale žižak i da sede s njime u sobi...

Dučić, Jovan - PESME

je sad ovde na nju, Ankus Marcelinus, sin Kajusov, i uzeo je za ruku, oborio je na svoj štit, i bacio se na njena vlažna prsa.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Pred zoru je bila laka kiša. Zemlja bješe svuda vlažna, a sa duda spram vrata još nijesu isparile kišne kapljice, pa ga obasjalo jutrenje sunce, te se cakli kao polelej u

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ne zna čovek kad mu prođe dan, a ono se tek smrkne!« Prošlo i »sirotinjsko leto« i nastade pozna, vlažna i močarna jesen. I Mitrovdan je tu, tek što nije svan’o.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

mu se širile i krivile nekako svirepo, potajnički i ogorčeno; nos mrdao, žile nabrekle, čelo mrštilo, a poluotvorena vlažna usta blesavo zjapila, gornja usna grčila i podrhtavala, znoj curio sa obraza i celo lice preobražavalo u neku ružnu

Afrika

Miris šume u noći na lim, na voće, na kože zverinja. Vuije kaže: „Miris afričke noći!“ Vlažna, teška zapara kao da se puši oko nas; svetleće mušice na nekoliko metara trepere neodređeno rastopljene u ovim

Trepavice neobično duge; oči boje vrlo tamnih šljiva; beonjače boje ćilibara. Ali ono što me uzbuđuje najviše to je vlažna divna ružičavost njihovog jezika, desni, koja se obznani iza njihovog brbljanja.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

je sedeo pognute glave i video je, kao muve, samo svoje brojeve, na beloj hartiji, koja je bila, od dugog stajanja, vlažna. Umoran, podiže glavu i obuhvati pogledom Mahalu, kao uplašen, da nije nekud nestala.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Od Demir-Kapije počinje oblast žarkih leta koja su gotovo bez kiše, usled blizine mora oseća se vlažna, zagušljiva primorska žega, koja draži kožu i koja uznemiruje.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Nije se desilo ništa, bar je ona, Rašida, ubeđena da nije. - Još su ti usta vlažna, znaš! - Znam. Ujela si me. - Ujela?

- micala je usnama i onda kad je neko zaplivavši niz reku, uspeo da ulovi njen šešir i stavi joj ga na glavu. Vlažna i posivela, odjednom je izgledala hiljadu godina stara.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Zagledan u visoke i šiljate crkvene zvonike, on je video nad njima i ljubičasta nebesa, vlažna od kiše, sa velikim, plavim oknima, na dnu vidika.

kćer, on je sa zaprepašćenjem video da su sve njegove nade uzaludne i da Aranđel Isakovič više nema ni ona crvena, vlažna usta, uvek puna turskih slatkiša, ni onaj uzdržani osmeh bludnika, ni sjaj zenica kojima je, pre, merio svako žensko

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Sedeli smo na njoj u parku, u proleće, kada je trava još vlažna. njom smo se gađali na velikim odmorima ili je držali nad glavom umesto kišobrana, dok smo još umeli da trčimo no kiši.

« Žena je izišla iz kupatila. Kroz raskopčani bade-mantil provirivala joj je vlažna, tamna koža. – Šta radiš tu? – upita devojčicu. – Ne mogu da spavam... — odgovori dete. – Znaš li koliko je sati?

Voda u čaši zaleđena! Tvoja haljina prebačena preko stolice vlažna. Pukla ti je žica na poslednjoj čarapi i otpao blokej sa desne cipele. Šta tražiš ovde, gde nikoga ne poznaješ?

grofova, posednika zelene doline s obe strane reke, udaljavao se kao da je začaran što su se duže vozili kroz vlažna, tamna polja. —Stvarno? — reče tek da učestvuje.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Sve se praštahu i plakahu zajedno s njom. Popadija je zagrlila pa je ljubi u njene sveže obraščiće, u vrela, vlažna ustašca. Dimitrija uđe i stade pred Todom. — Šta ćeš, Dimitrijo? — upita ga ona kroz plač.

Nebo je sivo, tmuro. Brda i bregovi crne se i nepomično ocrtavaju. Cela je zemlja vlažna i mrka. Pokatkad proleti jato gavranova, ali ne grakće, već samo šušti i brzo se izgubi u mrku daljinu i maglu.

Rastresla se, jelek razgrnut, košulja otklonjena, te joj grudi, kao mramor blešte; kosa crna i vlažna, šiba je i mrsi se... Snaga joj se krši i vije kao zmija. Samo joj oči raširene, čudne, tamne, a opet tako svetle...

Ako ga posao zadrži, po nekoliko momaka šalju za nj. I pođemo. Magla pala, zemlja vlažna, mrka, kaljava. Još samo sneg što ne pada. Napred ide šegrt, nosi fenjer, osvetljava nam put.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

i slovnu težest, zelen-dojki čaške o rci tarne - stamena a krhka; iz kavez-slova, s imenom i dobro, zavapi vlažna: Modruj, veče modro!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Trebalo ga je podići i on jeknu. Onda nožem rasekosmo bluzu i košulju, koja je bila sva vlažna i zadah sveže krvi zapahnu nas. Dvojica ga lagano podigoše, te mu širokim zavojem obavismo cele grudi.

Odmakli smo daleko kad se sasvim razdanilo. Bio je svetao sunčan dan bez prašine. Polja su ležala pusta, a vlažna drveta opustila tužno grane. Lišće je počelo da žuti. Osećao se već dah jeseni.

Sva posluga je bila upotrebljena da ga na rukama iznese. Iako je noć hladna i vlažna, ljudi su se znojili i brektali pod teretom čelika i gvožđa.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Po celom nebesnom svodu navučen je sumoran pokrivač zagasite tamne boje, iz koga neprestano sipi ona sitna, vlažna, dosadna izmaglica, koja ukvasi čoveka gore od pljuska, a traje danima, nedeljama...

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

I SMRT 112 LjUDSKA NESTALNOST 116 KAPETANICA 124 PRIPOVETKE JESENjE SLIKE Sumorna, vlažna, studena i duga jesen.

Sumorna kao što su moji dani, stara i dugotrajna, kao što su moje godine, vlažna i tamna, kao što su moje oči, studena, kao što je moje srce, moja krv...

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

KRAVLjA LjUBAV — Šta je ljubav? — pitao sam kravu Na livadi, dok je pasla travu, Oka vlažna, pameti pipave, Nenaviklu da daje izjave.

Rakić, Milan - PESME

JASIKA Nad krovovima nebo sivo, A izmaglica vlažna luta I ko prozračno meko tkivo Pokriva pravce moga puta. Na omorini ljudi, zveri I bile, sve se mrtvo čini.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Jedino što su usta bila još uvek sveža, vlažna. A od tolikog grljenja, ljubljenja, uzvika, čemu se Sofka nadala da će nastati kada on dođe, jedino to bi, te tišina,

Ona neka ostane, a ti se vrati. To je bilo dole u kujni, gde je još bio mrak, vlažna zemlja, skoro počišćena, gore od čađi crne grede, a sproću po polici one žute tepsije.

i utančao, a slepoočnjače joj se izoštrile i kao prišle, stisle se jedna drugoj, samo | joj usta još onako tanka, vlažna i sveža. Ide polako.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Konji ne bili privezani, a vrata otvorena, pa pošli k vodi. Ajdemote tragom!... Zemlja je bila vlažna, te se tragovi jasno raspoznavahu, ali među konjskim kopitima bješe i ljudskijeh stopa.

Ćosić, Dobrica - KORENI

„Puna će mu usta biti“, pomislila je zamišljajući kako joj vlažna i meka detinja usta cimaju dojku i žudno piju mleko. Snaga joj se sjurila u stopala, još bosa i vlažna.

Snaga joj se sjurila u stopala, još bosa i vlažna. Nekoliko trenutaka trnula je u malaksalosti. U prvi sumrak, čista i uzbuđena, uvijena u kafeni kaftan s dugim

slutnja o nečemu što nikako ne uspeva da domisli luta njime, gubeći se u praznini koju je za sobom ostavila noć. Vlažna kaldrma svetluca, šarena od lišća i sunca. Desetak žutih plovčića došepa do njegovih nogu.

Đorđe sede na krevet i uze Adamovu ruku. Vlažna i topla, suviše mu je mala za njegovu nežnost. Nikad, nikad više, šapuće damarima, klonulo, bez trunčice snage.

Još jednom pogleda da li su u sobi samo njih dvoje, pa joj zavuče ruku u nedra da oslušne srce. Nedra su vlažna i topla. Njim sunu drhtavica, slatka i jeziva. Nikad takva. Trže ruku od vreline, od slasti, od greha, od...

Prvi put posle toliko godina, prvi put u ženskim nedrima; sva druga nisu postojala, nedra su samo njena, topla i vlažna, a njemu je zima, brada mu podrhtava, tupo i gnjecavo sudaraju se vilice, prvi put on hvata dna bleda meseca što nikad

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Prozor je bio otvoren i zadah vlažne zemlje i mokrog lišća, ona vlažna svežina puna mirisa, sa mesečinom iza kiše, ispunjavala je sobu neodređenim ali milim uspomenama râne naše mladosti.

bregove oko nje da otkrije česte i guste zaorane što liče na ogromne trupe u smaknutom poretku spremne za noćni napad. Vlažna, kratka trava mešala se sa bradom i milovala smežurane obraze starca, dok je zemlja pomešana sa trulim žirom i drvetom

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

o protestnim notama, o prihvatanju vojnog budžeta per asslamationem, prostro sam na klupu poda se (jer zemlja je još vlažna, a proleće zna katkad biti zasjedno!). To ću pročitati večeras, pred spavanje.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

V Sviće zora. Po celoj varošici, kroz koju krivuda, tiho žuboreći, malena rečica, nadvila se bela vlažna magla, te zaogrnula svojim lakim pokrivalom celu onu dolinu, kojom se, u dužinu, pružila glavna i jedina varoška ulica.

Hladna, mokra vlaga prodire dalje i od samoga vazduha... Gnjila, vlažna magla zavila u svoj sumorni plašt ceo grad, kao kakvo čudovište, pa ga kvasi, cedi i opet kvasi, rekao bih da mu spira

Mračna i vlažna noć navukla se na ovo mestance, zaogrnula svojim neprobojnim pokrivalom kuće i ulice, pritisla samu zemlju, pa stoji

Petković, Vladislav Dis - PESME

Gde-gde samo suve senke golih grana K'o kosturi od života, mrtvih dana. Svuda zemlja; vidik pao. Vlažna tama Po zvucima, preko mira, leži, spava. I tišina u dolini zaborava Mirno trune. Nigde ničeg što se budi. Sumaglica.

1904. POGREB Polagano sprovod ide... Kiša sipi, prska blato; Lica vlažna, setna, bona; Tiho, teško zvone zvona. Sa pogledom, k'o sanjivim Moja draga bleda, nema, Ide tako...

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Nekog napuštenog popodneva klečao je pred njenim oltarom. Pusta prostrana crkva beše vlažna, kao da se ovlažila suzama bogoljubnih vernika, a kroz išarano staklo visokih prozora prodiraše siva svetlost, šuljajući

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

izlepljeni „načađavelom hartijom”, pa svetlost koja prodire nije samo žuta, nego je „mrka”; soba je velika ali vlažna, u njoj svetluca „mala lampica što je na stoličici blizu sobnih vrata”, a gori „tiho, mlako, šireći od sebe zadah

da je isprošena, nego se od nje zahteva da privremeno napusti kuću, a učinjeno je to „dole u kujni, gde je još bio mrak, vlažna zemlja, skoro počišćena, gore od čađi crne grede, a sproću po polici one žute tepsije”.

Krakov, Stanislav - KRILA

Već se primakli ogradama. Polegali su na ivici kukuruza. Čekaju znak sa stene. Zemlja je vlažna. Puna rose. Vilice udaraju sve jače jedna o drugu. — Naglo su me probudili... Hladno je... Pravda se sebi.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Miris šume u noći na lim, na voće, na kože zverinja. Vuije kaže: „Miris afričke noći!“ Vlažna, teška zapara kao da se puši oko nas; svetleće mušice na nekoliko metara trepere neodređeno rastopljene u ovim

Trepavice neobično duge; oči boje vrlo tamnih šljiva; beonjače boje ćilibara. Ali ono što me uzbuđuje najviše to je vlažna divna ružičavost njihovog jezika, desni, koja se obznani iza njihovog brbljanja.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Pa onda ljubav paše svemoćnog? A više svega vlažna tamnica U kojoj svoje dane proklinje I zalud čeka lažnu zamenu Siromah Boško?...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

I ovde su rovovi bili plitki, jer je ispod tankog sloja zemlje kamen. Odozgo nas pritiskuje vlažna magla, ispod nas hladna stena, i naše telo ježi se od studeni.

Zaustavili smo se iza jedne stene da se odmorimo. Sa našega lica kiptao je znoj, a bluza nam bila vlažna. Čujemo već jasno i oštar pucanj iznad naših glava. Tu negde mora da je i baterija.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Kad Jablan pojede žito, leže i on kod svog dobrog druga. Duboka strahovita tišina. Vlažna svježina širi se kroz noć. Mlak vjetar poduhiva preko kućâ, što se u polukružnom, neprekidnom nizu protežu ispod

Preplašena prepelica negdje se u razoru zaleprša, digne na krila, pa se opet skrije u bledunjavožutom žitu iz koga bije vlažna, prijatna svježina. — Boga mi, brate, mene lijepo strah!

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

Nađe odnekud onu krpu koju je ranije držao oko glave, pipa je, pa kad vidi da je još vlažna, metne je na čelo; zatim nasloni glavu na obe ruke).

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

onda se u svaku ljusku metne malo soli, i idućega jutra koja ljuska bude suva, biće i odgovarajući mesec takav; ako bude vlažna, biće takav i dotični mesec (ŽSS, 177 id). Muhamedanske devojke uoči Đurđevdana posade struk c. l.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

u Mitrovačku pećinu sam odlazio nekoliko puta iz puke radoznalosti. Pećina je teskobna, vlažna, voda kaplje odozgo sa zaobljenog svoda, u dubini vri grotlo podzemne reke, oči se teško privikavaju na tamu, nema gde

Ilić, Vojislav J. - PESME

4. U râni osvitak zore Zvezdana na noge usta, I svinje pogoni tada u polja vlažna i pusta, A uz put i Kiću srete. Spojiše čopora oba, I onda iđahu tako, ćuteći do neko doba, Dok, najzad, stigoše reci.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

“ - „Aha!“ uzviknu onaj nacvrckani plavokosi brbljivko „sada mi je jasno da me je u trenutku mog rođenja jedna vlažna zvezda dobro ožigosala.“ Svi se nasmejaše na ovu upadicu, pa i sam Tiho, no Kepler najviše.

Predeli na Veneri imaju, sigurno, bregova, dolina i vulkana. Njena vrlo vlažna atmosfera natapa te predele izdašno kišom i stvara onde potoke, reke, jezera i mora.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Na Skadarsko polje stigosmo oko podne. Bio je mutan dan. Neka siva, visoka izmaglica zaklanjala je nebo. Zemlja je bila vlažna. Vojnici su nailazili sa svih strana. Jedni su rastovarivali konje, dok su drugi razapinjali šatore.

Posle toliko dana ljudi se setiše i svojih porodica. Teška ih nostalgija muči, a ova zelena i vlažna priroda izgleda im kao ono šareno cveće na grobovima. A kiparisi se uzdižu kao nadgrobni spomenici...

Posle topovske obuke skidamo bluze, jer je nemogućno više izdržati. Naša tela su uvek vlažna. Jednoga dana htedosmo da izgorimo. Od vatre na kojoj se kuvao ručak, potpali se suva trava i buknu kao barut.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Još joj na očnim kapcima igra uzdrhtao list, šulja joj se kroz kosu vjetar, a u oku joj se krije vlažna šumska sjena. — Lunjo, kćerko šume, kako si to tako iznenada iznikla ?!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti