Upotreba reči vodenice u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

se manu trgovine svake Majstori majstorije svoje da ostave a zemljodelci svoje sve rabote da ostave i poljska dela i vodenice Pada kiša na doboše o da nam vredi iz puščane cevi cvetom iz topovske jabukom crvenom!

sve se sa polja zbira i unosi: unose se šljive u mišane, kukuruzi u koševe, krompiri u trap, žitarice u vreće i vodenice; slažu se u kace glavice kupusa, tikve u ambare, paprike u korpe, beli i crni lukovi u vence; razastrt po

svetlost u svice, vrati inje i slanu u jesen, dim u zimu, ribe u Ibar, laste u vetrove, ključ u katanac, vode u vodenice, volove u plugove vrati, i pocrnelo crvenilo pozlati!

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Svuda je vala nezgodno — počeće Radan — a na onom brodu kod vodenice i gore malo, pored vira Petrova, ne znaš koje je gore...

U Zvezdu je kapetan izvidio opet spor oko neke seoske vodenice, poučio ljude da slušaju vlast i da joj budu na ruci; i tu su parnične strane dale kapetanu glavu šećera da ponese deci

Beše se već davno smrklo. Pomrčina kao testo. Vreme tiho. Kašto čak dole niže vodenice na brodu hukne voda jako. Nigde se ne čuje ni šta. Samo gdešto.

Uze ugarak u jednu i nož u drugu ruku, pa iziđe napolje; razgleda svud oko vodenice — nigde ništa! Vrati se opet unutra, pritvoriv vrata, povadi brašno iz mučnjaka u vreću, pa zasu drugu.

Tako je Strahinja dočekao svanuće zdrav i čitav. Taman se on sprema da pođe iz vodenice gore u selo, dok eto ti Zarožana — onih istih što su bili na sastanku, i s njema kmet.

I u tom razgovoru stigoše gore do pred kuću. Tamo već behu svi odabrani Zarožani što su malopre pošli ozdo od vodenice. Purko odmah iznose rakije, te se obrediše svi po jednom-dva.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Otvori vrata! - reče Stanko. Ključaonica kljocnu i vrata se otvoriše. Stanko korači unutra. Nasred vodenice gorela je vatra. Kraj vatre jedna ponjavica i malo sena — to je bila postelja vodeničareva.

Upravo, to je njihovo maslo... Je li dosta sad? — Dosta, hvala ti!... Zbogom! — Zbogom!... I Stanko izide iz vodenice. Deva sede na trupac, što mu beše i stolica i uzglavnik, zaroni glavu u ruke, pa poče premišljati...

— Jeste umorni? — upita Stanko. — Nismo. — A od čega bi i bili umorni? — reče Zavrzan. — Sigurno su vodenice vukli!...

Ovde blizu ima dve vodenice, pa ćemo to samleti. A naredio sam da doteraju i stoke. — Dobro si učinio! — Baš sad dižem nekoliko velikih vuruna

Afrika

Na dvadesetom km ispred Rabata puca guma. Ostajanje na drumu četvrt sata za koje vreme odlazim do poslednje vodenice i fotografišem kamilu koja čeka da bude natovarena žitom. Stara mavarska kapija na ulasku u Rabat.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Svaka kuća je opkoljena drvenim zgradama. Ispod ovih naselja, u uskom dolinskom dnu, čuje se šum usamljene vodenice. Iznad kuća su, vrlo visoko, često van šumske granice, kolibe i košare, sagrađene ponekad od neotesanih oblica.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Sad se Žućo svaki dan šeta ispred Trišine vodenice i hvali se kokošima i vrapcima kako je on Toši došao glave. Hvali se, hvali i liže brašno čim se čiča kud okrene.

Šarov i mačak Tošo obično sjede udno Čičinih nogu ili šetaju oko vodenice i paze na neznane goste. Glas o njihovoj slozi i velikom prijateljstvu dopro je čak i do medvjeda Kruškotresa

U čiče su bile previše složne noge. Ponekad, na brijegu daleko od vodenice, na samom horizontu, pokaže se neka žuta mrlja. To buvolovac Žućo zaobilazi daleko oko Tošine kuće.

Jednom godišnje na dan mačkova povratka, čiča Trišo i krčmar Vinko Šljivić sastaju se kod vodenice, piju kao ribe i prijete mjesecu: — Čekaj ti samo, mi ćemo te već jednom skinuti, da ti kažemo u brk!

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Dignuvši se u kolima, pogleda daleke krovove i vodenice na reci, sasvim ravnodušno. Naslutio je da mu je ceo život do tog jutra bio san, a da će sad početi život sasvim drugi.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

¹¹¹ Ako roditeljima umiru deca, u boljevačkom srezu čine sledeće: „ukrade se iz vodenice zakrpa od vreće, pa se u nju prvi put povije dete“.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

Istina, kao što sam, to jest, i kazao, naš mladoženja ima kuću, vinograde, vodenice (mladoženji), dve ili tri? - uverićete se, to jest, svašta dosta.

PROVODADžIJA: Nije nužno, to jest. Vidićete samo dok mu u kuću uđete: svašta dosta, vinogradi, vodenice, pet stotina jutara, to jest, oraće zemlje, tolika rana, ti Bože, znaš. Bićete prva, to jest, gospođa.

Ima devojka ovo, ima ono. Gdi su ti oni mlogi novci? ŽENA: A gdi su tebi oni mlogi vinogradi, one vodenice, karuce, i šta tu nema? Najmio čoveka da laže za njega.

PROVODADžIJA (sleže ramenima): Stara pesma, to jest. ŽENA: Gdi su karuce, a gdi su one vodenice, vinogradi, ona silna râna? Lažljiva trago! MUŽ (provodadžiju): Napolje iz kuće!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Onda, izrivena kaldrma, opale česme, reka, kameni most s turskim natpisom, presušeno korito, obala puna vrba, topola. Vodenice koje ne rade, već se u njima peče rakija. Opet kuće.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Tako u razgovoru pođu iz vodenice i dođu kući, pa legnu spavati, ali se Ugursuzu ne dâ da zaspi. Kad oko ponoći, čuje on kako se Ćosa sa ženom dogovara

Ugursuz ne htede ići, već se sakrije iza vodenice, pa sluša šta će govoriti. Oni se dogovore da načine krevet više vodeničnog kamena, pa da uveče legne Đosina žena, pa

Eto Turčina da te posiječe, već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice. Vodeničar videći Turčina đe trči na konju poplaši se i ne imajući kad pitati zašto će i kroz što da ga posiječe, dâ

se i ne imajući kad pitati zašto će i kroz što da ga posiječe, dâ Eri svoju kapu a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo. Ero metne vodeničarevu kapu na glavu, pa još uzme malo brašna te se pospe i načini se pravi vodeničar.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

ŠALjIVAC: Srećna zemlja, kad i vodenice imaju posla s dragim kamenjem. No poslušajte! Ta je čaša, kao što se izvjesno zna, od Aristotela filosofa, koju mu je

A koliko si me puta opsovao! SELjAK: Te jošt kako. Znaš kod one vodenice. JAKOV: Znam, i pročaja, i pročaja. Zato, čičo, ja te ne mogu pustiti. SELjAK: Nego? JAKOV: Nego, da idemo na sud.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Zgubljeno blekne ovca Mramorka. Uniru sjetno duši u svevir: mačak Gavrilo, kokoš Grahorka; brašneni titraj iz vodenice; večernje plamno - odejanije; prosutak ječma, plamak sjenice; pojanje - prelo najtananije.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Razdragan i oduševljen takim i tolikim uspehom, reši se da sutra ne ide na dužnost. Poslaće decu u polje do Savatijeve vodenice radi »poznavanja domovine i sveta«, a on će se odmarati doma na lavorikama.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

bruji, Soko i jastreb, učena sova Koja zna osam hiljada slova, Deset vrabaca, tri senice I gnjurac iz jaza kraj vodenice, Vatrenih kresta, izbiše petli I kad nad bregom poče da svetli, Objaviše pesmom ranoranom Da život počinje sa svakim

Za mrenu iz rečnog mulja, Za komad ovčjeg sira, Za čanak maslinovog ulja, Za komad zavičajnog neba U jazu kraj vodenice, Za krišku pšeničnog hleba I za čašu prepečenice! JESEN NA PIJACI U srce me taknu svetla igla. To jutro šumi.

GDE SU POČETAK I KRAJ SVETA ŠTA ČOVEK DA RADI Šta čovek da radi u nedelju Kad vodenice žito ne melju?

Šta čovek da učini u nedelju Kad vodenice žito ne melju — Sem da se i sam na travu prući! Gde god legao, svud je u kući!

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

će, ako nije već, a ono sigurno doći, kao što je znala da im još odavna, i pre oslobođenja, imanje a naročito čivluci i vodenice nisu kao što treba.

A već arende i zakupi od vodenice toliko su unapred i ko zna za koliko godina uzeti i toliko zamršeni, da je to bilo gore nego i sama prodaja.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

A u vrijeme gladi često ga priviđavaju oko vodenice, oko ambara žitnijeh i oko čardaka i koševa kukuruznijeh. Kažu da sve ide sa svojijem pokrovom preko ramena.

“ Na to doteraju tovar do vodenice i vodeničar veže kobilu, ali ga ona udari nogama i ugine, a njen vlasnik za njom kuka.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Eto Turčina, da te posiječe; već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice.“ Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju, poplaši se, i, neimajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga posiječe,

se, i, neimajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga posiječe, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo! Ero metne vodeničarevu kapu na glavu, pa još uzme malo brašna, te se pospe, i načini se pravi vodeničar.

85. Ovce i kurjak i pas. 86. Čovek s guvna poručuje ženi za vreću, kad se naoblači, 87. Čovek poručuje ženi iz vodenice, da mu pošlje kola da nosi brašno. 88. Vodenica. 89. Ždralovi. 90. Vid očinji. 91. Zubi. 92. Svijeća. 93. Zvijezde.

Eto Turčina da te posiječe; već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice.“ Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju, poplaši se, i ne imajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga posiječe,

se, i ne imajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga posiječe, da Eri svoju kapu a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo. Ero metne vodeničarevu kapu na glavu, pa još uzme malo brašna, te se pospe, i načini se pravi vodeničar.

Idući putem naiđe pored jedne vodenice u kojoj bijaše vodeničar, koji imađaše četiri vitla kamena, i bijaše vrlo bogat, a vodeničar kako ga opazi, otrči pred

Kad bude u putu, odriješi mu se vreća i on je do vodenice vezao deset puta, pa kad se vratio kući, opet htjeo ženu da bije, što mu je nije dobro svezala. 39.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Njegova je žena. Ja se ne mešam u te poslove. — deset je godina kako te ja molim da se pomiriš s manastirom. Radi vodenice i onih pustih livada... — o tome neću da čujem! — Kako sam ja mogla? Svi mogu u mojoj familiji.

Reka ide i odnosi: nekad zvezde, a nekad oblake. U zoru, jedna po jedna ustane i odlazi u selo. Luka ne izlazi iz vodenice dok i poslednja ne utone u gustu šumu topola.

„Kako?“ „Pa umro je kad je podizao vreću da sipa žito u koš. Čobani su osetili da iz vodenice zaudara na paljevinu. Dozivali ga, on im se nije odazvao. Ušli su u vodenicu i našli ga mrtvog pored koša.

Tišina mu je bila samo kad led okuje vodenicu i zaustavi reku. Tad bi bežao iz vodenice i lunjao po vrbacima. Ili bi maljem razbijao led, samo da nešto radi i da se čuje lupnjava.

“ A kad se Aćimu žensko rodilo, Luka nije doneo ribu. Nije ni dolazio iz vodenice da vidi unuku. Tri nedelje je živela. Živana je plakala dok je rasedlavala njegovog konja. Vraćao se iz trgovine.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

— Otišao je, kako on misli, u vodenicu, a kako bog hoće, to ni on ne zna. — Znaš li kad će da se iz vodenice vrati? — Ako ide pravim putem, neće nikad ni doći, a ako vrdne krivim putem, zar će i doći.

Eto Turčina da te posiječe, već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice. Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju, poplaši se, i ne imajući kad pitati zašto će i kroz što da ga posiječe,

se, i ne imajući kad pitati zašto će i kroz što da ga posiječe, da Eri svoju kapu a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo. Ero metne vodeničarevu kapu na glavu, pa još uzme malo brašna te se pospe i načini se pravi vodeničar.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Iz mlina, ispod sela, bejahu izneli te noći mučki ubijenoga Jablana Kasala. Opružili ga na ledini ispred opaspaljene vodenice kako mu vera propisuje, pokrili mu lice šarenim rupcem, koji beše neko odvio sa svoga ćulava.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Na dvadesetom km ispred Rabata puca guma. Ostajanje na drumu četvrt sata za koje vreme odlazim do poslednje vodenice i fotografišem kamilu koja čeka da bude natovarena žitom. Stara mavarska kapija na ulasku u Rabat.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Petrovića, gde sede pod kruškom više Prendićeve vodenice. Tu su napravili ustavu i prikupljali vojsku koja se u raštrkanim gomilicama vraćala od Prugovca.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Bacao je s najjačim od njih kamena s ramena, trkao se s najbrzonogijim, preskakao jaz kod Mijatovića vodenice sa najkrakatijim, pa se čak i sa nekim dečkićima, lakim kao peruške, takmičio ko će pre da se uzvere uz glatke breze u

Ništa se više ne može odložiti. Dva stara, sipljiva, istrošena čoveka, mogla bi da sede negde pored jaza vodenice, da kisele kvrgave noge i da pričaju dosadne dogodovštine iz minulih leta, tromo i dremljivo kao voda što kraj njih teče

desti mada nijedan puteljak ne vodi ovuda, svi su ili oko Mrtvaja vira ili nizvodno na tri strelometa kod Ristovića vodenice.

Izašla je brzo na stenu, osvrnula se unaokolo kao da se plaši nečega. On je došao uzvodno od Mitrovića vodenice, zastajkujući kraj svakog tišaka i vira, kao da ga jedino zanima ima li u reci ribe.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Sproću vodenice kućica sa doksatom. Na sredi dvorišta »ćutuk« i kameno korito od stare, presušene česme. Na kapiji stoji obešen fenjer,

(Razdragano Koštani): Pevaj, kćeri! Pevaj, i baba ima bakšiša. SALČE (Koštani, koja gleda oko vodenice u drveće, goru): Kosa ti se zamrsila. (Opravlja joj kosu i odelo.) KOŠTANA (zabacuje kosu): Neka se mrsi!

Šantić, Aleksa - PESME

Ispred vodenice, što naslanja na nju Svoje račve sive jedan orah sveo, Boži je i zove mlinar, i na panju Sa dečakom sedi, sav od mliva

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Ima l’ trave oko vode Save? Idu l’ Savom vodom bolozani? Siju li već Turci lubenice? Nameću li Šokci vodenice? Je li veće janje za zaklanje? Može li se po gori hoditi?

kukaju sinje kukavice, ima trave oko vode Save, idu Savom vodom bolozani, siju veće Turci lubenice, i nameću Šokci vodenice, jeste veće janje za zaklanje. Sad se može po gori hoditi; nego hajde da se sastanemo na ročištu o Đurđevu danu“.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

planinski postudeniji bistro izviru tekući, velike vode se zgrevaju i smanjavaju se pod bregove, bistre se vide; vodenice se nameštaju da brašno za hranu melju.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

i inteligencije ništa pod ovim nebom nemam, — ja je, ev’ vidiš, ne bi’ uz’o, pa ni za sve one kuće, dućane, čifluke, vodenice i vinograde!... Časti mi moje, — ne bih! A ’nije malo kad se čovek u svoju čast zakune...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti