Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Stanko korači unutra. Nasred vodenice gorela je vatra. Kraj vatre jedna ponjavica i malo sena — to je bila postelja vodeničareva. Kraj mučnjaka stojao je čovek, sav beo od paspalja. Stanko ga poznade i priđe mu. — Dobar veče, čiča Devo!