Upotreba reči vole u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

trudoljubivi, trezveni, čistoserdečni, pravde i poštenja ljubitelji, koji pretpočitavaju čest privremenoj koristi, i vole život izgubiti nego pošteno ime.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

— „E, kojekuda, posecite ovu trojicu, turske udvorice, koji vole Turcima nego svojoj braći Srbima; a ovo neka bude (rukom na Miloša Stojićevića) vojvoda Miloš Pocerac, Milošu Obiliću

njima, jerbo je onde s Milošem došlo nekoliko, oko sto, Poceraca), vidite kako ova trojica platiše svojim glavama, koji vole Turcima nego svojoj braći Srbima; tako ćete i vi svi koji odsad ne uzasluša ovoga moga i vašega vojvodu Miloša.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

I kad govori, gleda obično po svima gostima, kao da iščekuje da mu se čude kako on to zna! Obojica vole, osobito kad se nađu s učiteljem u mehani, da se razgovaraju o naučnim stvarima.

— Ima dvoje-troje... — Pa to ste njemu kupili glavu šećera? — Jes̓ — njemu. — E, e, vi̓te, to je lepo — kad seljani vole tako svoje starešine. — Lepo je. — A kupili ste za vaše pare? — Nije. On je dao.

Tog pandura veoma vole kapetan; doveo ga čak iz drugog sreza kad se premestio. — Osim uniforme i pandura, poznaćete kapetana i po lepom stasu

A i da je — on prasaca sad ima. Tu baš pre neki dan oprasila mu se krmača. — A bi li valjalo jedno jarence? Deca vole jariće... — Ta ono vole, nego, opet, opet — i to nekako nije lepo... Ali vi̓š, vi ovde nemate blizu dućana.

Tu baš pre neki dan oprasila mu se krmača. — A bi li valjalo jedno jarence? Deca vole jariće... — Ta ono vole, nego, opet, opet — i to nekako nije lepo... Ali vi̓š, vi ovde nemate blizu dućana. Hej, hej, baš nezgodno!

To je neki šantavi Vesa, neki vrljoki Golub i neki Boroje iz donjeg kraja. Ljudi koji ne vole da zapinju grbinom oko teškog poljskog rada, nego radije ošljare oko mehane i klancaju čak u treće selo za tuđ račun.

— Ja ću, već koliko bude, dati vam para... — Da, da. Po tome videćete da li vas devojka doista vole i da li će poneti vaš poklon... A ja ću joj kazati već od koga je. Ono bi valjalo da joj vi sami to predate.

udri! Samo se čuje: »Ne, Ćebo!... Stanide, čiko!... Drž' se, Srdane!... Ne daj, kmete!...« Ele, biše se do mile vole, pa se raziđoše kud koji. Neko gologlav, neko naramuje, neko se pipa oko re bara.

Eno ti vratnice! — Nemoj tako, kume, nemoj! — poče Purko blaže. — Nije ono momak naodmet. Kad se deca vole i miluju, neka ih nek se uzmu. — Jesi čuo ti, kume! — reče Živan i unese se pred Purka.

— Zar onaj iz Ovčina? — upita čiča Mirko. — A on, dabome... Kad se vole i miluju — nastavi Purko — što da se ne uzmu? — Mahni se, Purko! — veli mu Strahinja i otresa rukom. — Šta mahni se!

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On vide da Turčin baš voli njegovog Lazara. — Pa gledaćemo... — A, to moraš učiniti!... Kad se djeca vole, neka se i uzmu. Nema većeg grijeha nego rastaviti milo i drago!... To moraš učiniti... I kad nijesi učinio ove jeseni.

— reče Kruška, a oči mu zavodniše. — Ne znaš ti, Ivane, brate, kako je živjeti među ljudma koji te ne vole!... Ej, kako bih ja voleo da imam koga ženiti ja udavati!... Samac sam ti u svijetu.

Teško tebi!... Od danas oni te više neće prizvati u svoje društvo!... Ne smeš ti voleti ono što oni ne vole!... Ivana kao da neko oprlji ključalom vodom. On oseti koliko su istinite Marinkove reči.

Za ljubav svoga djeteta otac može!... Vidiš, Lazo je dobro dijete. On nju voli. Grjehota je rastaviti one što se vole!... A... najposlije, zar si ti jednom učinio nješto preko svoje volje?... Ivan obori glavu.

— Zar Aleksa? — Aleksa. Koga god Turci mrze, on je pošten čovek, jer je Srbin. Turci ne vole Srbe!... Onaj lopovluk je tursko delo, delo subašino i njegovog ulizice Marinka... — Jeste, popo! — reče Kruna.

Dučić, Jovan - PESME

I rane Nepamćene sreće i prestale nade? I gorčinu jedne suze ubrisane? PESME SRCA Nestati u nečem koje srce vole, Umreti u nečem besmrtnom! Svog mača Baciti pred noge neke moći hole Što je i od ruke herojeve jača.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Da je čovek seo na kaku mu drago mrcinu — gde bi bio dosada! Piha! Šta velite, na dobrom konju? Svi konjički oficiri vole da govore o konjima, pa ma to bilo i s kaluđericama. I našem kapetanu čisto senuše oči.

Zagrizi i jednu jabuku, pa turi u sanduk! Niko me više ne voli do tebe! — Ćuti, ludo moja, kako te ne voli? Svi te vole! — Jok, jok, znam ja! — Kako znaš, radosti moja, kad ti s nama nisi dosad ni govorila?

Deca moje sestre još me neprestano vole — ne izbijaju iz moje sobe. A moja sestra — eh, pobratime! Ti me pitaš: ama trgni se, bolan, stresi tu prašinu, digni

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Mlad, učen čovek vole provađanje, klavir, nemecki unterhaltung, i on sad da dođe ovde pa da se popaori međ nama!« A zar bi i mi sedeli ovde

— A sutra je baš Jula reduša — veli gospoja Sida — a zapamtila je lepo sve šta gospodin gost vole. Ona vam ne mari baš da čita i da piše, ali da skuva — u tome se ne boji ni jedne svoje vršnjake nadaleko.

Juco, dete moje, idi u kujnu, još malo pa treba večerati; znaš da tata vole ranije da večera. — Juco sine, pa kad već ideš, donesi nam po jednu rakiju, ako vas smem, to jest, ponuditi reče pop

Juca, frajla Juca. Baš je ona neka Juca. Pudaruša jedna! — Pa kaz’o je još i to šta vole da jede — nastavlja Erža svoj raport. — Pa, mora da kaže siroma’; vidi i sam di je zapao međ paore! — veli gđa Persa.

— veli gđa Persa. — Pitala ga milostivna — nastavlja Erža — vole li »pokenes«... — O, paoruša jedna! I ona zna šta je »pokenes«! — A on kaže da vole gužvaru sa sirom!

— O, paoruša jedna! I ona zna šta je »pokenes«! — A on kaže da vole gužvaru sa sirom! — nastavlja Erža. — Pa mora, siroma’! Daj, misli u sebi, ma šta, samo da ne ostane gladan.

— navaljuje gđa nataroševica. — ’Oćete l’ malo šećera na dinju? Ima svakojakih gustova. Eto, moj Kipra vole da pospe dinju biberom il’ tubakom (burmutom)...

otvoreno kazati, i uveriti vas, da gospoja Persa, kol’ko je ja poznajem, da ona, naprotiv, baš k’o svoje rođeno dete vole vašu Julu. Baš meni samoj je onomadne kazala kako vam zavidi što imate tako vrednu i zdravu ćer.

— odvraća ga Arkadija. — Skup je. A i ako se pogodite, imaćete komendije saš njim. On ima jedan lud običaj: vole, neg’ bog zna šta da mu date, da udari prekim putem, pa kad ga ukebaju, ko plaća štrof, nego onaj koga vozi.

On dobro tera, doduše, al’ i on ne valja. — Pa kad dobro tera, a šta ćeš više i bolje!? — Bačvan je pa vole malo više da divani.

i Julu, pa se čak i Šace setio, kupio mu lepu pošu od crvene svile, koju boju, kao što je poznato, svi berberi vole osobito. Čim je to videla gđa Sida slutila je da je dobro.

A Žuža joj priznaje iskreno i hvali se, i kaže da je mnogi njih vole, a i ona mnoge njih voli, al’, kaže Žuža, da nijedan nije tako lep k’o frajlin mladoženja, niti ijedan ima onaku lepu

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

U životu tako biva kod muških i ženskih. U detinjstvu se vole, traje to često dok se ne ožene ili udadu; posle se svako po svojoj potreboći vlada, a ljubav i tešnje prijateljstvo

Kad hvale Micu, ne dopada se Alki; kad hvale Alku, ne dopada se Mici, jer lepe dame retko kad se iskreno vole, baš zato što su obe lepe. Ako ko pohvali Micu, Alka kaže: „Šteta što Mica ima veliki nos”.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

A onima se gore to ne dopada, jer oni ne vole čoveka koji misli nego mašinu. Pa se onda u pola podiže, privlači je i obgrli: — Je li, pita je on, pravo da mi

Afrika

govorim njihovim jezikom, jedem njihove futue, spavam sa njihovim ženama i podvaljujem im na njihov način; tako me i više vole i više me se boje. Ovde sam uvek samo na prolazu, a imam mnogo više prijatelja međ crnima no oni koji su tu godinama.

Naši crnci leže kraj stvari koje su nosili, i po njima se vidi da nemaju nikako vole da idu dale; ne što bi bili umorni, no što im se već dosadilo.

ali mirnih linija, udovi i glava kupastog temena, Dugih očiju i ravnih isturenih usta, iznenade sve one koji su ikada vole li egipatske umetnosti.

Ne kažu nikad: „parle“ već „koze“ (z koz avek vu, z koz banbara musje!) Vole reč: paradoksal; „s smen e paradoksal“, mesto „parfe“. I opet?

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Kad mu se naredi, vojnik će po glavi, i rođenog oca, ali ta zapovest je žalosna. Ako ti Rascijani vole da nose svoje crvene gunjeve, pa šta onda? On bi im to dozvolio, i na paradama.

Gledala ga je kao da je luda i ponavljala: „Nemamo sriće! Nemamo sriće!“ Obe su žene volele Pavla, kao što žene brata vole, ali u glasu i očima te mlade žene bilo je nečega što njen muž nije mogao, ni da oprosti, ni da razume.

Uskoro. Starac je tvrdio da su Serbi čudan narod i da ih Garsuli ne zna. Serbi su lakomi na počasti, vole medaliju, a za tuđina bi dušu dali. Međutim, ako primete da ih lažu i varaju, da im data reč nije održana, to pamte.

Čuven je. A znaju ga i u svakom traktiru, i kontumacu. Široke je ruke pri faraonu, a jak i pri piću. Ljudi ga vole. On, Trandafil, već mu je govorio o Isakoviču. Ponudio je da Pavle plati, do Beča, polovinu. Isakovič se na to zgražao.

A di Ronkali ga je tešio, da majora Božiča ne treba ozbiljno uzimati. Takvi su, kaže, hungarski husari. Vole šalu. Isakovič se zaricao, u sebi, da će, kad stigne u Vijenu, da se potrudi da ga taj Božič više nikad ne vidi.

Ako kapetan želi da napravi poklon njegovoj ćeri, može to učiniti iz Beča. Sve su žene šašave, sve vole poklone iz velikog sveta.

Kao što strasni kockari, kad se godinama kockaju, ne vole više da gube, ni Pavle nije mogao da podnese pomisao da može i ne uspeti, iako je svom cilju bio, sad, tako blizu.

Uostalom neće dolaziti više. Otputovali su u njegov garnizon. Posle tuče, obično se jako vole. Isakovič onda nije pitao dalje. U njegovom srcu pevala je sad mala tica: Rosija! Rosija!

Posle toliko muka, eto, u Beču, mesto Bestuševa, nailazi na Nemce, Prajse, koji ih ne vole, a nalazi ih u rosijskom carstvu i rosijskom poslanstvu. Kako to da shvati?

A Varvaru nalaze uplakanu. Ali, šta je uzrok, to neće da kažu. Ana je smatrala da je zlo još veće. Ne vole se više. Petar se još drži ponosito, i ćuti, ali je postao ljut, i grub, što pre, nikad, nije bio.

Trebao bi već da zna da gospože vijenske, kojima je muž ostario, ne vole da svog kurmahera puste, daleko. Vole da je uvek blizu. A ne da ode daleko, da se smrzne u snegu Moskalja.

Trebao bi već da zna da gospože vijenske, kojima je muž ostario, ne vole da svog kurmahera puste, daleko. Vole da je uvek blizu. A ne da ode daleko, da se smrzne u snegu Moskalja. Međutim, sad bar znaju, na čemu su.

Teodosije - ŽITIJA

trudove, i za one koje je on spasavao, što spremi i što će dati Gospod pravedni sudija u dan onaj, njemu i svima koji vole dan javljanja njegova.“ I odmah dozva ljubljenoga sina svojega, i reče mu: — Približi se vreme da budem pozvan, čedo.

Često, kako to svetovni ljudi vole, vršnjaci njegovi na igrališta i pozorišta ishođeni pokušavahu da i njega silom sa sobom povedu, ali bi se on od ovih

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

precima; nigde toliko ne znaju za svoje pretke, katkad do dvadesetog kolena, naročito u Crnoj Gori; nigde ih toliko ne vole, ne poštuju i ne misle o njima.

Ponekad uz njihovo lukavstvo ide duboka mudrost. Miloš Obrenović je imao ove osobine u najvišem stupnju. Ere neobično vole da se školuju. To je nešto više nego prosta želja za naukom kakva se često zapaža kod mladih naroda.

Za ove ideale umiru ne samo sa stoicizmom nego, kako pesma kaže, „smrti se smiju i rugaju“. Majke i žene više vole kad im sinovi i muževi s čašću poginu, no da su sa najmanje povređenim obrazom ostali u životu.

Naprotiv, katolici poreklom iz Slavonije, koji su se naselili po savskim ravnicama, življi su ali i vrlo nepromišljeni, vole uživanja i običaji su im veoma raskalašni. Na bračnu se vernost kod njih mnogo ne pazi.

* Kao i Šumadinci tako i Zagorci više vole život po selima, i većina zagorskih varoši su u stvari velika sela koja su postala ekonomskim centrima neke oblasti.

Vrlo pobožni, oni vole povlačenje u sebe, unutrašnji život. Iste osobine, ali prožete lirskim osećanjima, imaju primorski Slovenci, Slovenci

Malo vremena troše na „mečtanija“ (maštanja) i na stvaranje i negovanje zamišljenih predstava. Retko vole da pevaju uz gusle, i to samo u kosovskometohijskom i u nekim predelima moravsko-vardarskog varijeteta.

Ovo je stanovništvo predusretljivije i srdačnije, življe i hitrije. Ono i peva vrlo rado. U zapadnoj Makedoniji vole šumadijsku veselost i sve što je velikodušno i viteško u srpskom biću.

Ovi ljudi teže da su na površini, vole da se o njima govori, žele da ih smatraju za uglednu ličnost: naročito mnogo cene sve spoljašnje znake počasti i ulažu

Pobožni su: svako selo ima bar po jednu crkvu, koja se dobro posećuje. Vole da iznalaze ruševine starih crkava: ograđuju ih ili stavljaju veliki kameni krst na takva mesta.

Svi vole svoj zavičaj. Čak i kod onih koji su se odselili i godinama žive van svoga zavičaja, ostala je ljubav za svojim selom i

Oni vole planinski vazduh i osećaju lepe strane pastirskog života. Ali se pored svega ovoga oseća uvek pečalbarski duh u kome

Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE

smo za ručak pojele Sad šupljina u meni zanoveta Onda ćemo svirati Mi volimo svirku Šta ćemo kad psi naiđu Oni vole kosti Onda ćemo im zastati u grlu I uživati III.

Ršumović, Ljubivoje - JOŠ NAM SAMO ALE FALE

ŽURKATA NA AKREPITE Vladimiru Andriću Kad vampiri priređuju žurke, oni vole da igraju žmurke. Iznad kuća, preko crnog crepa tad nastaje jurnjava akrepa.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

kako je držala svoje šašave ruke na meni shvatih da ću morati nešto da odgovorim i rekoh da sam ushićen kornjačama koje vole gramatike. - Mogla si mi doneti tri kornjače. Pored srpskohrvatske ja imam još rusku, latinsku i englesku gramatiku.

Ja znam da ću jednoga dana biti slavan, iako Rašida tvrdi da ono što ja pišem nema veze s onim što ljudi vole da čitaju. Koga još interesuju životinje, deca i starci? Ona to kaže tako ubedljivo da gubim poverenje u sebe.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Pera mora biti celu noć na nogama; naravno, mora se i piti, i to sa lađarima, noj i to dobro umeju. Lađari vole Peru, većma nego njegovog oca, jer im da i na veresiju, na karte uzajmi im i pa čeka i pô godine da svrnu opet, da mu

Znaš, kao što sam ti već kazao, šljahtec je nemeš, pa Poljaci mađarske šljahtece vole; i oni gule raju, kao god i naši u Mađarskoj; jedan zanat im je, pa će onda odma’ i tebe pozvati na ručak. Hoćeš doći?

Moj muž neće vam protivan biti, jer vas vole; on se zbog vas sa popom inatio! On zna za to što ja vami sad govorim. Razumete li me? Šamika se zbunio.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

je nekoliko žena, a osobito jedna Francuskinja, u Temišvaru, iz pozorišne trupe, posvetila u tajne svega onog što žene vole, pa je dobro znao šta bi valjalo i sada činiti, ali se beše uplašio.

Prosedeo davno, u početku tek koliko to žene vole, počeo je sad i kosu da gubi; vlasi mu ostajahu na prstima kad bi zorom, pri umivanju, izvlačio glavu iz vedra.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Da bi se za nju „lepili“ momci, ona se opasuje travom koja se zove „lepovac“, a da je momci „miluju“ (vole), veša oko vrata travu „milogleče“³¹.

Najveća tragedija je kada dobri ljudi, bez namere i protiv svoje volje, ureknu upravo onu osobu koju jako vole (na primer: roditelji decu, prijatelj prijatelja, draga dragog itd.

Osim toga, autoritet roditelja počiva i na snažnoj privrženosti i ljubavi deteta prema njima. U svakoj kulturi roditelji vole i brinu za svoju decu.

kulturi, u kojoj je veliki broj dece uslov opstanka, roditelji sa nestrpljenjem očekuju rođenje deteta i mnogo vole decu, posebno mušku. Deci se prvo postavi da jedu, jer se zna da deca pre gladne, a i ranije legnu da spavaju.

Zbog majčine bezuslovne ljubavi, brige i razumevanja, kao i njenog zaštitničkog ponašanja, deca oba pola mnogo vole majku, dok oca poštuju i boje ga se. Babe i dede. Posle roditelja, pa čak i više nego otac, o deci vodi brigu baba.

¹⁰ Slično kao i majka, a često još i više, baba je prema unucima blaga, nežna i popustljiva. Deca izuzetno vole babu i dedu zato što su prema njima dobri, blagi i zato što se s njima slobodno igraju, šale, i od njih se deca „najviše

Ko tako ne čini, „upropastiće dete“, smatra naš narod. U Bosni, kaže jedan izveštač, „ne vole seljaci blagog odgoja, oni poštuju poslušnost bez pogovora“.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

Za pomilovane robijaše kojima niko konaka ne da, kojim hlebar neće hleb da proda, s kojima ni u crkvi ljudi ne vole da čitaju zajedno očenaše, s kojima slobodno razgovara samo uhoda.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Francuzi su lomili jezik dok ga izgovore. A Francuzi ne vole da lome jezik ni zbog koga ko nije njihov. Pa je posle skratio prezime, da ga ne lome, jer se ljute kad moraju da ga

Ali, vratimo se u jednu današnju nedelju, u tri popodne! Kada se Tom i Džeri najzad izjure do mile vole, mladi čovek i mlada žena oblače svoju decu i izlaze napolje na Kosovsku ulicu.

Žuži popravlja šminku. Sve je već rečeno. Ustaju i odlaze ka nekoj pozajmljenoj sobi da se još jedanput vole. Plakaće, biće im lepo, biće im očajno, biće im očajno lepo.

– Mais se n'est pas le musée! – Mais comment? – Puštamo da stvari propadnu kako same vole! — objasni mu Miki. — S'est plus naturel! Sinan nam onda kaže: Merci!

Gole, tamne ruke. Šiške iznad samih obrva. Leđa posuta zlatnim dlačicama i noge, onu vrstu nogu koje vole da se njima klati na ogradi nekog mosta. Devojka ulazi u senku izloga gledajući ispred sebe.

A da putuju, to ne vole. Nije im u krvi. Kada se nauživaju i do mile volje nagledaju moćnih ljudi kako cvile i kukaju, bespomoćni bez svojih

Dete je tupo zurilo žvaćući komad mesa. Ali, sada je bila tu! U njegovom rejonu. I mogla je da ga gleda do mile vole. Učini joj se nepoznat u tesnoj kelnerskoj bluzi, sa skraćenom kosom koju su prošarale sede.

dok je oronuli Pesnik propadao iz dana u dan, na zadovoljstvo čitave varoši, još jedanput se pokaza kako kod nas ne vole ljude koji se izdvajaju značajem i veličinom.

Dižući se sa stolice, momak joj je lagano uvrtao ruku, tako da se i Nina, protiv svoje vole, podiže i učini nekoliko koraka, osvrćući se preko ramena prema dvorani, kao da traži poslednju pomoć.

I protiv njene vole, bradavice joj nabubreše. Zastide se zbog njih. Oslepela od svetlosti dugih farova, Nina ništa nije mogla da vidi.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

posmatrači naivnih manifestacija u govoru, mišljenju i postupcima; težeći ozbiljnosti, ona sopstvenu naivnost niti vole, niti cene.

Zečevi smatraju da ljudi slabo vide i čuju, da trče sporo i trapavo. Vole da posmatraju ljude dok rasađuju kupus, i dogovaraju se kako će, kad se kupus zaglaviči, na to mesto često svraćati.

Petlići vole Miru nežno i prijateljski, momak-i-po u ljubavi prema Kosari naslućuje razrešenje zagonetke sveta, a Koča mora Da zaštiti

koji zadovoljava sve zahteve tekućih teorijskih uopštavanja o dečjoj književnosti: to je pesnik koga deca prihvataju i vole, osećajući ga kao svog sagovornika i prijatelja.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Kaluđeri ga ne vole zbog njegovog obrazovanja, mitropolit mu zabranjuje da piše stihove, i on sporo napreduje u crkvenim činovima. Tek 1812.

On je do mile vole idealizovao srpsku prošlost, pravio je većom, lepšom, i, naročito, kitnjastijom i živopisnijom no što je ona bila.

U prvom redu se vole i čitaju Gogolj, Turgenjev i Černiševski, i to Gogolj kao satiričar glupe birokratije i lenjog seoskog plemstva, Turgenjev

Sremac, Stevan - PROZA

Lepa, bela, ugojena, pa te lepo gleda. Nikome ne misli zla, a svi je vole u kući, a najviše ti, što jedva čekaš da ti se udrobi, pa da kusaš iz čanka. A, ’ajd’ pogodi: ko je to? Dete ustalo.

Tu dolaze i ljudi koji više vole dela nego reči, više dobro piće nego najbolje društvo; i više vole da gledaju pune čaše nego da slušaju prazne

Tu dolaze i ljudi koji više vole dela nego reči, više dobro piće nego najbolje društvo; i više vole da gledaju pune čaše nego da slušaju prazne razgovore.

Radičević, Branko - PESME

Na vole jošte dugoroge, Na silu konja lake noge? Gle, jedan leti amo s paše! Al' ko na njemu ono jaše? Za kopitama pra se diž

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Zaviriš samo iza lijeske, a ono dječak, neki plavojko, kao zreo ječam. Svi oni mene znaju i vole. Meni se odjednom oduzeše noge i zakova glas.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

A Mita je sve to znao. Znao je zašto su oni takvi prema njemu, tobož strogi, ne daju mu da vidi kako ga oni vole, a znao je koliko ga vole. Kako: kad misle da je zaspao, svake noći dolaze k njemu, obilaze ga i paze da se ne otkrije.

Znao je zašto su oni takvi prema njemu, tobož strogi, ne daju mu da vidi kako ga oni vole, a znao je koliko ga vole. Kako: kad misle da je zaspao, svake noći dolaze k njemu, obilaze ga i paze da se ne otkrije.

revnosno, teško, produžavala da nadgleda kuću, sedi sama, ide s detetom na grob pokojniku i tamo plače, plače do mile vole.

Kostić, Laza - PESME

To vole ludi, vole robovi, al' Zej se stresa, bog nad bogovi'; stade mu reč u grlu uzanu, napitak mu na usni usanu, iz božje ru

To vole ludi, vole robovi, al' Zej se stresa, bog nad bogovi'; stade mu reč u grlu uzanu, napitak mu na usni usanu, iz božje ruke pehar

„Zar opet bula, budalo stara? Ko će da pati, ko da odgovara? Zar ne znaš, bolan, ne znao boga? Zar ne znaš vole paše čestitoga?

Lalić, Ivan V. - PISMO

Da lije ovo zemlja obećana 3a one koji vole spore kretnje, One što krote svakodnevne pretnje Sklopom nasipa, ustava i brana?

količinu bola, Po Arhimedu; prisilno krštenje Utopljeniku grane pluća skrši, A blagoslov je tog preobraženja Priroda vole što nasilje Vrši, Jer sve je živo samo parabola Nesavršenstva, što milost je živa. Ne kuni more.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Oni koji me vole zovu me: Miša ili Mišelino. U ateljeu imam džak za spavanje. Zaboravio ga letos neki Šveđanin. Pa, ako ti odgovara dok se

Uopšte, u ovo j zemlji ima tako malo ljudi koji vole svoj zanat! Uzmite, na primer, jednog saobraćajca na Terazijama. E, pa kad on radi svoj posao, sakupi se najmanje

strašno prešla što nije stavila pod svoju zaštitu i goste tih šešira koji nemaju love za prežderavanje, nego više vole da cirišu ružicu i oće malo da se druže za stolom, gde je nekada davno sedeo neko iz njihove čitanke za prvi razred.

apsolutno nije a Stanju da se zaustavi čim krene sa opisivanjem tog živog fenomena, ma šta o toj stvari mislili oni koji vole žestoku radnju i povezane događaje.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Svladali tako nevolju mnogu uz pomoć glave i brzih nogu. Putuje priča i svakom kaže kako se vole neizmjerno i kako Vrapca Crvenog traže mališan Žarko i pseto vjerno.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Možda će sad zažaliti što gube zaradu. — Oni ne vole da idu pošto je tramontana. Dajte im pezetu za vino. — Našli ste nešto za Ostrvo, — kaže starac kad se približio.

— Ali ima naroda koji bi želeli da uživaju u miru svoju kulturu i drugih, koji nemaju kulture, i koji vole rat da bi se zabavljali rušeći.

Ne vredi biti dobar kada se svet toliko iskvario posle ratova. Stari su se takođe iskvarili. Roditelji ne vole decu kao nekada a deca čim prohodaju zaborave na roditelje. — Ali vi ste zadovoljni sa svojim sinovima?

čovek koji voli svoj zanat — vedri ribar: — On neće da ti je sin, tata; kaže da piješ suviše i da te više žene ne vole! — Ne mogu ja sisati mleko kao on, a žene nemaju više šta iz mene da sisaju. Tako smo kvit.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Pođoh kolebajući se. Trebalo je samo jedna puška da plane, pa da se odmah vratim. Ali stid me od vojnika. Vole pešaci da se podsmehnu artiljercima. Kod onoga drveta zadrhtah — zavukoh glavu među ramena i potrčah što brže mogu.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Ili našim gospođama, što vole božićne priče, što se plaše roda nad nama, i ne trpe da prosjak viče. Ili ću velikim patriotama, što govore samo o

Ja sam Temišvar voleo, kao što ljudi vole mesto u kom su odrasli. A Beograd sam voleo kao što čovek voli svoju fiks‑ideju.

Davali su mi, na put, svoje mlade lirske pesnike, da mi sve to ispričaju: kako vole svoj život, sad sasvim bezbrižan, kako trave rastu, zvezde trepere, i kako će Izar, uskoro zelen i modar, kao krila

U Carigradu vole pse, ovde mačke. Ljubav je večna, beskrajna, i opšta. Svi su parovi jednaki, i sve mačke crne. Neka vas ne vređa sve

Renoar je imao više od pet izložbi, uljanica, akvarela, crteža, i pastela. Njega iskreno vole. Sezan je njima druga priroda, ređa.

Njega iskreno vole. Sezan je njima druga priroda, ređa. Toliko govore o njemu, toliko ga vole i cene, da bih – zato što bih, kraj njegovih velikih Baigneuses, kraj svega novog u formi i modelaciji, suviše često

Oni koji uopšte više vole reljefe sa Delosa, nego helenističke Venere, obradovaće se ovom uticaju. Beskrajna tišina u modelaciji i ogroman

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Ono je nevaljalo i opako dete. — A šta rade dobra deca? — dobra deca ne šetaju, pa ih vole roditelji i učitelj. — Vrlo dobro!

Svima nam ga je žao, ali sam je kriv... — Kako sad ludi s njim? — Lepo!... Sad ga ne ismeva niko, vole ga ludi; a i žalimo ga, jadnika! Dopade mi se nešto da u ovoj zemljici živim što duže vremena.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

»Šta je ovo ?« — čudilo se ono i domišljalo uzroku ovih neobičnih postupaka svojih roditelja. Njega oboje vole, u to nije sumnjalo, ali šta ovo oni čine? Kakav se to nov život uvlači u kuću, nešto neobično i strašno! ...

Moja žena priča i hvali se našim prijateljima kako nas obilaze i vole... Popadija neka vešta žena, pa je stade zapitkivati: te ovo te ono, dok saznade što joj je trebalo.

Dete se zbunilo... Ali zar je teško umiriti rasplakano, ožalošćeno »malo mače«?... — Vole nju teta... srce moje! I vrući, uzbuđeni, nervozni poljupci padaju na obraščiće detinje, utišavajući, rekao bih,

slatka !... »A baš sam dobro videla !« misli Kosa. »Što li to teta krije od mene? Da li me više ne vole? Ili je što drugo ?... Moram doznati !«... I doznala je brzo.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

— Pa dobro, već bolje valjada i ne može, gospodine. On ka’ otac, a oni ka’ sinovi; sve ka’ u složnoj kući. Svi ga vole i počituju, samo ga pomalo mrze ono nekoliko čapkuna u selu. Nego ga se i boje, pa mu baš ništa ne mogu. — Aha!

Štaviše, gladni vlasnici to i vole da se narod zamaje tim a batali svoja sveta građanska prava; pa što veće blagostanje u narodu, biće mu veći i porez!

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Da li je zaspala? Ili se seća Onog dalekog, mutnog stoleća O kojem, u sate nesuvisle, Mačke, u prirodi, vole da misle?...

Svi bi oni išli njenim primerom, Pošto vole da trče za himerom, Svi bi džabe da se napiju i nasite I učlane u Gradske parazite!

I bio na nebu beli oblačak. Oblačak gore, maslačak dole. Gledeći se, počeše da se vole. Dođoše vrućine nečuvene i maslačak poče da vene. Oblačak pritrča brzo u pomoć: kiša je lila sve do u ponoć.

Na završetku epopeje, Nek pogleda zahvalno put Kasiopeje, Jer zvezde, na kraju dugih bdenja, Vole da im se šapne: „Do viđenja!” O MOM ODNOSU PREMA KOSMOSU Gledajte, kako visoko su Te zvezde razbacane po Kosmosu!

Koji vole književnost uzorniju Neka ne čitaju ludoriju... TRAGOVI NA ZA SVAKU OSUDU Deda se zove Pantić Avakum, A

ujne, strine i tašte, I svi koji znaju šta je moguće, Šta nemoguće, protivnici igre i mašte, Koji toliko Stvarnost vole Dani u snu ne beže iz njene škole. ...Jedva čekam da saznam. a valjda i ti Čitaoče, šta će dalje biti...

Rakić, Milan - PESME

da će, još uvek, pokraj mene svuda Biti mesečine pod kojom se žudi, I mladih srdaca što stvaraju čuda, I žena što vole, i voljenih ljudi, Vrisnuo bih, draga, riknuo bih tada Kao bik pogođen zrnom posred čela Što u naporima uzaludnim

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

šta da sviraju, I to ne one pesme, koje su bile lično njegove, nego ove, svakidašnje za koje je znao da ih svi ostali vole. Čak poče odozgo sa sviračima da razgovara, naravno turski. Poče pojedine da raspoznaje.

A Sofkini opet, radi njih, da bi pred njima pokazali koliko oni vole i cene svoga novog prijatelja, tog njihovog „batu“, svi su se utrkivali u služenju, obletanju oko Marka.

Pandurović, Sima - PESME

lica, i pružaju ruke Tragičnim gestom, ostavljene, gadne; I ponor nude, i očajno vápe; U ponor sveta survati me vole, U ponor sveta! Prodirne jauke Duša je slaba da goni od sebe.

se da vas, uz pobedne trube, — Reci našim dragim ženama i deci — Probude, kad opet procvetaju vrti, Da vas više vole i strasnije ljube; Il’ zaspati tvrdo na postelji smrti“. Njima tako, Vrâne, na rastanku reci.

ostadoše gole, A poslednja tica ne dođe mu više; Kad su duge, hladne udarile kiše Na neznana groblja onih što se vole; I kada je, prvi put u svome veku, Čuo korak rulje i usklike njene da će snažno, dobro drvo da poseku, — Stari

Ljubav je slabost, a ja sam krotila I divlje zveri i sav ljudski soj. U meni se jedna želja ovaplòtila: Ne da me vole — to je malotrajno — No da me se boje — to je ipak sjajno; Jer ne vlada svetom ljubav nego strah.

Tebi plovi po života reci Sve; — al’ rado oni što se vole, Što laž taštu života prebole, I junaci, mudraci i sveci.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Veseli kao na daći. Veseli se kâ i mati mrtvu sinu. Veseo kao da mu kuća gori. Vješt kao magarac u kantaru. Vole se kô oko i so. Vole se kô psi i prosjaci. Gotov kao bos u trnje. Gladak kao ’rastova kora.

Veseli se kâ i mati mrtvu sinu. Veseo kao da mu kuća gori. Vješt kao magarac u kantaru. Vole se kô oko i so. Vole se kô psi i prosjaci. Gotov kao bos u trnje. Gladak kao ’rastova kora. Gladan je kô mlinareva kokoš.

A ti pile piteto! Rano pođoh na pazar, Kupih vola za dinar; Oj ti vole, kućo moja! A ti kravo, muzo moja! A ti konju, trko moja! A ti vepre, rano moja! A ti ovco, strigo moja!

Sveti Sava - SABRANA DELA

blažen je muž koji pretrpi napast, jer će, kada bude iskušan, primiti venac života, koji spremi Gospod onima koji ga vole.“ (Jak. 1, 12) Jer, izreče: „Koji pretrpi do kraja, spasen će biti.“ (Mt. 10, 22) Jer „ne varajte se, braćo moja.

nemoć i kukavnu lenost i tegobu sna, ipak, preni se, o ljubljeni, pomisli na darove koje obeća Gospod onima koji ga vole i koji se trude njega radi.

Jer reče božastveni apostol: „Što oko ne vide i uho ne ču, niti na srce čoveku dođe, pripremi Bog onima koji ga vole.“ (І Kor. 2, 9) „Jer tamo žele i anđeli zaviriti“, (І Kor.

Stanković, Borisav - JOVČA

I pored njega, i deca nam se iskvariše. Eto moja, rođena, već velika deca, sinovi i ćerke, više se druže, više vole njega nego ma koga.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Rekao sam ti sve i ćuti! — Šta ćeš, gospodine... Nismo ti mi beogradski kočijaši. Naši putnici vole da pričaju. Brže im vreme prođe. Putevi su loši... i on, taljigaš, zna Aćimovu krv. I kakva je to Aćimova krv?...

„Ja?“ „Ti što jedino na svetu voliš sebe. Jedino sebe voliš. A sinove voliš kao što se vole brzi konji... kad su najbrži u selu. Voliš ih samo ako ti drugi zavide na njima. Ako ti cela Srbija zavidi na njima.

A sada je pala na nisko granje.“ Svi su oni tako govorili. Dok je Đorđe nije isterao iz kuće, verovala je da je vole.

Oni će pričati... Uživljava se u onaj trenutak. Samo je granulo iz nje. Odlomilo se. Nema vole da posluje, pa iziđe napolje. Crnim jasenovima mesečina posedela vrhove, a nad njima se prosule sitne zvezde.

„Samo bi za to birala čoveka. Sa seljacima — nikad! Oni vole da se fale i brukaju žene. S nekim iz čaršije, nekim čistim čovekom... Najbolje s popom. Prerovski pop Veličko...

“ „Kiša će najkasnije do ponoći. Sigurno će kiša. Vidiš li, zapalila se zemlja. Rese se dime.“ „Zašto sve žene vole kišu?“ ,nasmejao se i prošao s naviljkom pored nje, ne gledajući je. „Pocrneće detelina...

“ „Lakše je čoveku kad češće radi.“ „Lako je tebi kad možeš da ne misliš... I da ne vidiš.“ „idim, nisi dobre vole. Imaš nekih briga?“ „Briga? Kad bi ti bio pametan...“ „Pravo je da onaj ko ima para ima i briga...

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

prodavnice novina i kroz cvećaru, između filodendrona i asparagusa, padne preko klupa na kojima samuju penzioneri a vole se ljubavnici, opustoši prašinu na stazama pa sklizne na krila smračenih golubova.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Imaš pravo! Ljudi me vole, to vidim na svakom koraku, i to me raduje“. „Zašto ne bi i Isak pošao istim putem kao ti, vratio se u svoju

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

„Kad je došao iz rata zatekao kopile pa ga sad čuva i vole kao svoje rođeno. Samo ne stanuje zajedno, na primer, s popadijom, i to, recimo, formalno, a ide noću tamo i cepa joj

— Nije istina. Ja je ne volim kao ovi ovde oko nas. Ja je ne mogu voleti kao oni. Jer je oni vole ma kakva ona bila, pravična ili surova, slavna ili mračna, slobodna ili tiranska..

Oni drugi, uvereni u ljudsku pokvarenost, kao Makijaveli, vaspitavali su vladaoce da budu bez moralnih skrupula i da ne vole podanike. Molim te, strpi se, evo ti dalje.

Zar sam ti jedanput govorio: pazi ti, ženo, na svoju kuću i obraz svoj čuvaj, a parade ostavi onima što zjala vole da prodaju. Ne povodi se ti za ovim današnjim Beogradom. Eto, to ti je moj savet.

spuštaju i slažu pred njegovom kućom, razmišljajući sve jednako o tome kako ljudi, a po nekoj urođenoj nesrećnoj navici, vole da zamršuju jasne kao dan stvari i da od pitanja savršeno prostih ispredaju kojekakve probleme i zagonetke kojima

pretresaju razna aktuelna pitanja i ćaskaju te o ovome te o onome, i priča mu Ilija Vasić kako oni, Englezi, užasno vole Srbe, i drugo, a onaj se samo topi od uživanja, i sve mu milo da je jedanput u životu naišao na razgovornog Engleza.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Što ćete! Ljudi vole sve svoje, pa i svoje slabosti. I svoju ranjavost, i svoju zlu sreću, i svoje prokletstvo: i u tome leži jedan dio nas.

Kako bismo ga dakle mogli ne voljeti? Na koncu, sasvim shvatljivo. Oprostivo je što ljudi vole sebe uprav onakvima kakvi jesu.

U očekivanju prinove, oni mogu priželjkivati ko zna kakvo dijete. Ali čim se dijete rodilo, oni vole baš ono i baš onakvo kakvo je, i ne bi ga dali ni za koje drugo.

Da. Ljudi vole i svoje krize, i svoje lomove, i svoja bankrotstva. Oni su, štoviše, ljubomorni na njih. Oni se ponekad čak i vrijeđaju

Volim ga onim nezainteresovanim i nepomućenim osjećajem kojim volimo u suštini indiferentne stvari. Onako kao što se vole malko luckasti i nezaglavljeni ljudi koji su sami krivi svojoj nesreći.

Jer i liječnici imaju neku svoju mistiku i katkad vole da trunak nje primiješaju svojoj „suštoj nauci”. To je kao neka elitnija medicina, medicina koja nije zgoljni zanat i

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Ti si još nevešt, a vlast je đavo. Oni znaju da lisice vole kokoši, pa im to meću u zamke... — A, za to ne brini. To je Markova devojka, iz poštene kuće — odgovori Đurica,

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Sinovi kao sinovi: iako ne govore s ocem, ipak ga vole kao oca, te se jako zabrinuše za to što vidješe, pogađaše i pogađaše šta bi to, veliki bogo, moglo biti, ali nikako ne

Petković, Vladislav Dis - PESME

Iz misli se trgoh. Bacah pogled dole, Nikog nije bilo. i dođe mi žao: “Možda je čekala, možda mnogo vole, A ja? — ja sam svirep, bezdušan i zao.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

dana reče mi Džim: “Slušaj drugar, ti si zaplivao baš kako treba; devojke te zovu Mihajlo, baš kao što i mene zovu Džim. Vole nas, dragi moj, ali čuvaj se da te to ne odvede u neku glupost. Ugledaj se na mene.

Novinari vole da slušaju bajke. Jedina dobra strana ovako stečene popularnosti bilo je ta, što mi je pomogla da prodam moja otkrića

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

A i jedno i drugo više postoji za naše unutarnje oko i uho nego za spoljnje. Književni istoričari, koji vole sve da klasifikuju, podsećaju nas da su parnasovci još u devetnaestom veku prednost davali slici, da bi zatim u

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Ova je pojava utoliko više zanimljiva što inače Stankovićevi likovi obično nekoga vole, a nesreća dolazi od tuđe, poglavito roditeljske, porodične odluke, izričite ili prećutne, koja onemogućava ljubav.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Posedali na sarajevskim velencima, oko njih pune bisage i torbe, ogromne čuture i vrgovi. Ne vole oni da jure po saboru, no svaki pokupio svoju čeljad i svojtu, izneo pecivo i kolače, vina i rakije, pa zaseo kao svaki

Soko. Ali nastupa kroz svetinu nekako potkošeno, bez snage i vole. Kao da mu je dosadno, kao da se od nečega stidi; u licu je opet bled i snužden kao da na duši nosi golemu, tegobnu

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

»Srpske Ilustrovane Novine« 1881. JEDNOJ DEVOJCI Voli te otac, voli te mati, Vole te sestre, vole te braća; Ja nisam čuo da ko sa tebe Svoj pogled brzo, mrgodno vraća.

»Srpske Ilustrovane Novine« 1881. JEDNOJ DEVOJCI Voli te otac, voli te mati, Vole te sestre, vole te braća; Ja nisam čuo da ko sa tebe Svoj pogled brzo, mrgodno vraća.

te otac, voli te mati, Vole te sestre, vole te braća; Ja nisam čuo da ko sa tebe Svoj pogled brzo, mrgodno vraća. Vole te bolni, vole te gladni, Srcu t’ i ruci klikuju: hvala! K tebi se žure, šireći ruke, Gdegod te vide dečica mala.

Vole te bolni, vole te gladni, Srcu t’ i ruci klikuju: hvala! K tebi se žure, šireći ruke, Gdegod te vide dečica mala.

K tebi se žure, šireći ruke, Gdegod te vide dečica mala. Voli te kuca, voli te cica, Vole te pčele, znalice cveta; Za tobom trče pilići mali, Kanarica ti na rame sleta.

Miljković, Branko - PESME

Tebe tri sveta vole tri te vatre prže. A mi idemo ispred nade koju lutajuće pustinje proganjaju. Oni smo što su sve izmislili i ostali

Petrović, Rastko - AFRIKA

govorim njihovim jezikom, jedem njihove futue, spavam sa njihovim ženama i podvaljujem im na njihov način; tako me i više vole i više me se boje. Ovde sam uvek samo na prolazu, a imam mnogo više prijatelja međ crnima no oni koji su tu godinama.

Naši crnci leže kraj stvari koje su nosili, i po njima se vidi da nemaju nikako vole da idu dale; ne što bi bili umorni, no što im se već dosadilo.

ali mirnih linija, udovi i glava kupastog temena, Dugih očiju i ravnih isturenih usta, iznenade sve one koji su ikada vole li egipatske umetnosti.

Ne kažu nikad: „parle“ već „koze“ (z koz avek vu, z koz banbara musje!) Vole reč: paradoksal; „s smen e paradoksal“, mesto „parfe“. I opet?

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

dokle na posljetku doveli su u svom otačastvu tući upravitelja i komandara, po naredbe kojih morali su protiv svoje vole vaoružiti srbsko naselenje puškama i topovima, i tako su napali na svoje susjede, s kojima su cjele petstotine godina

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ja sam pošao — odgovarao sam zbunjeno. — Ona vam je sestra? — Moguće... kažu — govorila je rasejano. — Nju svi vole, mene mrze. Za njom trče ljudi, a od mene beže. — Ah, nije tako... — Jest, jest...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Neka plače ko vole, Ja ću da popevam, I sa starim matejcem Vedre prsi zgrevam. Kucnuću se s komšijom I s desna i s leva, Ja ću

Drugim putem mira nije. Mislilo se Cvet-devojče Da li će se dat politi Il’ se vole otkupiti: Ako mu se da politi, Moraće ga poljubiti, Ako s vole otkupiti, Samo će se dat poljubit; Što se uzme, to

se Cvet-devojče Da li će se dat politi Il’ se vole otkupiti: Ako mu se da politi, Moraće ga poljubiti, Ako s vole otkupiti, Samo će se dat poljubit; Što se uzme, to se ne da: Poljubi je mlado momče, Mlado Momče golobrado.

P. N.-ova pesma glasi: MLADI SRBIN Ja sam čedo proleća, Ime mi se cvet, Slast mi srce oseća Kad me vole svet; Raj za drugi ne zna grud, Nego mila biti svud, Veli slavnog roda sin, Slavni srpski sin.

Bojić, Milutin - PESME

XVI Pamtim zimsko jutro, kad si suznim okom Gledala u moje oči što te vole; Htela si da vidiš u dnu duše, dole, Da li spava ljubav ili vešta gluma. ...Gledaš dugo, dugo. Zora teče tokom.

i nimfi, što gole U susret jure, kroz vijor što reže, I krše stabla i kidaju mreže, Naša su srca što se večno vole Skrhala strele, što su se zabole, Stopila hude smetove što sneže I uzdrhtala i žedna i žudna U krvavom se

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

JEROTIJE: Moram! Nije što hoću, nego moram. Znaš kako je to, ostane čoveku u krvi. Ima ljudi koji vole tuđe pile, ima ih koji vole tuđu ženu, a ja volim tuđa pisma. U mojim je rukama, gledam ga, a ne znam šta u njemu piše.

Nije što hoću, nego moram. Znaš kako je to, ostane čoveku u krvi. Ima ljudi koji vole tuđe pile, ima ih koji vole tuđu ženu, a ja volim tuđa pisma. U mojim je rukama, gledam ga, a ne znam šta u njemu piše.

! E, blago zakonu ako se i ti prihvatiš za njega! VIĆA (zlobno): Iz ovoga se pisma vidi da gospođica vole nekog i zato se prema čestitim domaćim sinovima onako ponaša. Pa kad je tako, onda bar neka pukne bruka!

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Ne što im se dolazi, što vole da sede, da uvek po jedna noćiva kao da ih čuva; već što treba, što je red. Što moraju sada da se tu kod njih »nađu«,

I to zato što je uverena, sigurna, zato što su joj se deca ispovedila kako se vole. Sve to da bi izbegao, a naročito njeno [gledanje] i ono sad mirno, s bledim licem, ali još onako starim, izrazitim

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

, jer je prikrila đavola (SEZ, 41 № 167). Ali je v. ipak imala izvesno svoje ugledno mesto u religiji. Na njoj vole da sede vile (»jer na to drveće vragovi ne smeju«, ZNŽOJS, 7, 1902, 116). Ima i pojedinih svetih primeraka.

Devojke, ako žele da ih momci vole, treba da medom namažu list od g. i nose ga uza se (BV, 11, 1896, 249). G. se često spominje u svadbenim i ljubavnim

Jasen je drvo za koje se vezuje veliko poštovanje. On u sebi ima veliku spasonosnu snagu. Na j. grane vole vile sedati, »jer na to drveće vragovi ne smiju« (ZNŽOJS, 7, 1902, 116). Vila na j. spominje se u pesmi (Vuk, 1, 225).

Nekršteno dete i porodilju treba pred spavanje nakaditi na o., jer taj miris ne vole »sotone, nečastivci i druge utvare« (SEZ, 19, 95). O.

Po drugom, uglavnom suprotnom verovanju, na t. vole sedati vile, »jer na to drveće vragovi ne smiju« (ZNŽOJS, 7, 116; 167). Tako je sasvim prirodno da t.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Ne guraj se! — veli Rade. Ali pop Vrane, kao da je pobjesnio, nasrće na nj: — Vole jedan, ja ću ti rogove stući! — ponavlja više puta.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

“ Molitve su dakle za mir. On uvek tako. Iz teškoća se izvlači smutljivim zagonetkama i dvosmislicama. Ostali više vole njega nego mene, pogotovo sada kada ih je oslobodio strogih dužnosti i otvorio im širom kapije da izađu u susret svojim

Jer šta znači ono: „Ako volite one koji vas vole, kakvu ćete platu imati? Ako jedino svoju braću pozdravljate, šta izvanredno činite?

“ Nikanor zna da ga niko među monasima ne voli, isto tako zna da igumana na čiji je položaj bacio oko vole svi. Ali zar i monasi nisu samo ljudi: i njima je potreban vođa, a vođa nije onaj koji je voljen i pametan, tih i dobar,

A vole inače naša braća da nas zagledaju sa svih strana, utoliko pre što nas bije glas da smo učeni i umni uprkos žalosnom naš

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Jedan stariji glumac bečkog Burgteatra i njegov režiser pričaše mi jednom koliko glumci vole i žele takve dramatske, lepe odlaske sa scene, kako ih oni, u svom jeziku, nazivaju.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Nikada! SAROŠ Tašana, to je nešto mnogo kod tebe. TAŠANA Sutra, kad mi deca odrastu, neće smeti da me vole koliko me vole, neće smeti da mi bezbrižno leže u krilu, zavlače ruke u nedra, kosu, bojeći se da to nije u redu i da

SAROŠ Tašana, to je nešto mnogo kod tebe. TAŠANA Sutra, kad mi deca odrastu, neće smeti da me vole koliko me vole, neće smeti da mi bezbrižno leže u krilu, zavlače ruke u nedra, kosu, bojeći se da to nije u redu i da to ne dolikuje.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

” Ima u Srećku nešto čudno. Zanimanje njegovo, to je sramota, ali niko to ne kaže, i svi ga vole. Ljudi sa mnom teraju zbog toga sprdnju, a njega niko ne dira.

Zaista je krađa i prepada u ono doba bilo počesto. Vojvodina je bogata, svi vole novac i uzimaju ga kako mogu. Tačno je bilo, kod Lazarićevih, da se u obe polovine kuće iz po jedne sobe moglo

Njih dvojica, kao da se sve više vole. Imaju potrebu da to na neki način jedan drugom i kažu. — Ništa nas na svetu ne može rastaviti.

Jeste čuli: strah ju je da nešto ne dođe i ne izgoni je iz Engleske. Jevreji se stalno boje ljudi, i zato vole prijatelje bezmerno... Celo jedno veče smo razgovarali o Jevrejima.

Kao da su svi na otsluženju neke robije. Ništa ne vole sa strašću i radošću. I decu gledaju da što pre školom ili udajom smaknu s vrata.

Muška deca vole i da znaju, i da pamte, i da osete. Sasvim poslednji još stoji pred grobljanskom kapijom učitelj. Zakorakne, pa stane.

Gust bagrem je rastao po tom groblju bez humki, i silne pčele su zujale nad pokojnicima. Ali ljudi, tako, vole da mestima daju ružna imena.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Groblje je, kao mesto sastanka, nekako odgovaralo zaljubljenoj plavoj devojci s osećajima i zaljubljenome mladom momku koji vole batak od guske. Sastali smo se i razgovarali, razgovarali dugo i mnogo.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Srećni su što su ostali živi, a za patnje i muke ne vole da čuju. Slušamo već uveče i trubače iz nekog pešadijskog puka, kako sviraju povečerje.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Nisu još znali da su se u pustinji pojavili, a već su znali da blistaju, da vole. Ali, kada se Sunce pope u sam vrh neba Kapljica reče: — Moram otići, moram, moram!

Čuju ga samo oni koji umeju da vole.

Šantić, Aleksa - PESME

tamo, te kolibe gole, Trošne i tamne kao magle zimne, U njima žive duše gostoprimne — Srca što griju, što trepte i vole... Njihov je govor mome srcu lijek I s njima tako proveo bih vijek, Pa hrana bila samo crna kora.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

To su neustrašivi ljudi, koji više vole da umru stojeći nego da žive klečeći. Neka i nema izgleda za pobedu, neka je protivnik bezbroj puta nadmoćniji,

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Jovanče se uozbilji. — Lunjo, kuda ćeš? — Šta ja znam kuda ću. Idem, kad me tu ne vole. — Šta ne vole! Ko ne voli! — povika Vanjka Široki.

Jovanče se uozbilji. — Lunjo, kuda ćeš? — Šta ja znam kuda ću. Idem, kad me tu ne vole. — Šta ne vole! Ko ne voli! — povika Vanjka Široki. — Striče, magarče jedan, ožalostio si djevojčicu, eno je — ode bogzna kuda.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

proroka Gada s ovakvom porukom: od tri fele sam sebi za tu krivicu neka jednu koju god kaštigu izbere sebi koju hoće i vole primiti od Boga za pokaranje svoje: ja li tri gladne godine ili tri meseca bežanje ispred neprijateljske mu vojske, ili

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

A one starije i poznatije, one matrone što nose lagirane papuče i svilene čarape sa crvenim petama, one što kažu da ga vole kao svoje dete, one ga ne samo slobodnije gledaju nego se i zaustave i razgovaraju s njim; a kad se praštaju, ne može

Iako su malo gramzivi za parama, ali oni vole i rahatluk, i vreme im nije novac; zato rano zatvaraju dućane i majstori i trgovci i grabe kućama.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti