Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I to naš najprisniji, najkrvaviji dio. Kako bismo ga dakle mogli ne voljeti? Na koncu, sasvim shvatljivo. Oprostivo je što ljudi vole sebe uprav onakvima kakvi jesu.
ja, očevidno bi značilo pretpostavljati uobraženo realnome, fantom živome stvoru; značilo bi, na koncu konca, voljeti više nekog drugog nego sama sebe.
Ne voljeti grešnika i pored toga što je grešnik, ne voljeti ga s uzdahom (kome u dnu ipak ima uvijek malo gorčine), već voljeti greš
Ne voljeti grešnika i pored toga što je grešnik, ne voljeti ga s uzdahom (kome u dnu ipak ima uvijek malo gorčine), već voljeti grešnika kao grešnika, voljeti ga takvog, baš takvog
Ne voljeti grešnika i pored toga što je grešnik, ne voljeti ga s uzdahom (kome u dnu ipak ima uvijek malo gorčine), već voljeti grešnika kao grešnika, voljeti ga takvog, baš takvog kakav je; voljeti ga vedro, čista srca, bez tmurnog oblaka koje
što je grešnik, ne voljeti ga s uzdahom (kome u dnu ipak ima uvijek malo gorčine), već voljeti grešnika kao grešnika, voljeti ga takvog, baš takvog kakav je; voljeti ga vedro, čista srca, bez tmurnog oblaka koje opraštanje ostavlja na našem čelu.
(kome u dnu ipak ima uvijek malo gorčine), već voljeti grešnika kao grešnika, voljeti ga takvog, baš takvog kakav je; voljeti ga vedro, čista srca, bez tmurnog oblaka koje opraštanje ostavlja na našem čelu.
” odgovarala: — tatu koliko i mamu, mamu koliko i tatu! — kratko sam presijecao: — „ne, Maja! Ne smiješ tako! Moraš voljeti više mamu, ona to nesumnjivo više zaslužuje”. Dolores se bunila: „Ne valja tako učiti djecu.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Ona ga je nekad voljela predanije i s više požrtvovanja neg što će ga više iko u životu voljeti. Jedva je uhvatio zgodnu priliku da joj prošapće: — Lunjo, ne ljuti se bar sad na rastanku. Oprosti.