Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Kad fenjer-mesec obasja svod i zemlja cela u srebru pliva, volovski motor uspori hod, pa legne mirno i — preživa. Deda je jahȏ, zavidim starcu, na mazgi, konju i magarcu, jurio brzo,
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Može li dukat da baci u sneg? — Može. — A sina? — Tola se iz dubine nasmeja. Suvo i zvonko sudaraju se volovski rogovi, dugi, vitki i u luk savijeni, nabadaju gust suton i čereče nisko nebo. Rasporeno, ono sipi snegom. — Sin...
Kvare im se oči. — Uši će ti pojesti. — Bole nego da se dukati ubuđaju. Đorđe zaćuta, volovski papci sporo i meko topću po prvom snegu odocnele zime, i napregnuto se zagleda u noć uskomešanu crvenim kružićima i
Krckanje asure i škripa kola nepodnošljivo tutnje u bubnim opnama, naraslim, velikim kao naduvene gajde; volovski papci topću mu po trbuhu.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
albuѕ ‹= aѕphodelіne lutea›). 3lat(n)oglav, zlatoglavak, zlatoglavica, volovski rep, kraljevo kopje (v. Sofrić, 101), trava od žuča (ŽSS, 118).