Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Kola, u kojima ga povezoše, bila su raskošna, sa stakletom, u kožnom prozoru. Rekoše mu da pripadaju Voroncovu, i da će carica prenoćiti u rezidenciji Kostjurina.
mu je da će ga sad predstaviti, njegovom visokografskom sijateljstvu gosudarstvenomu vicekancleru Mihailu Ilarionoviču Voroncovu. Neka pazi šta kaže! Pavlu je bila reč zastala u grlu.
Miškovič je Pavlu šaputao tiho: Voroncov! Pavle se, nekoliko puta, presamitio. Miškovič zatim priđe Voroncovu i poljubi ga u ruku. Pavle, isto tako.
Bio je, međutim, tako zbunjen, da reče, kad mu ona pruži ruku na poljubac, tiho, sav preneražen, prema Voroncovu: Samo serbski znam!
Klečeći, jedva dižući do nje oči, Pavle ču samo, kako ona kaže Voroncovu da kapetan može ustati – stojat! Voroncov ga onda podiže, za rukav, i Pavle stade.
Carica reče Voroncovu sasvim glasno: Krasavec! Pavle je to čuo i razumeo. Carica se onda obrati pravo Isakoviču i reče da ona zna, sve jade,
Da se vrati svome poreklu. Carica se na to nije smejala. Bila se uozbiljila, i menjala poglede, obrativši se Voroncovu. Bila je ustala i pružila još jednom, na poljubac, svoju ruku.
Kako su mu njegovi zemljaci ponudili, da mu izrade audijenciju. Kako su došli po njega. Kako su ga odveli Voroncovu. Kad je pričao o Voroncovu, Kostjurin se od smeha, sav, tresao.
Kako su došli po njega. Kako su ga odveli Voroncovu. Kad je pričao o Voroncovu, Kostjurin se od smeha, sav, tresao. Uozbiljio se, kad Pavle poče da priča, kako je pred caricom klečao.