Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Vidimo da je malo, ali — šta ćemo? — i to kabulimo. Sad sa Živkovićem ugovorimo u koji će dan poslati nam čamac i vozare, koje smo mu odavno naručili, da bude gotov kad zaištemo. Steva se obeća poslati nam.
Vidimo našu pamet; ali su Turci jošt luđi, zašto nas ne pitaju kuda ćemo. Povičemo na vozare da brže voze da izmaknemo. Tako niz Dunav putujemo do Rama.
Mi đoja ne̓otice upustimo lađu s broda niz Moravu, i vičem na vozare: „Držite lađu, držite, ode lađa!” do jednoga vrbljaka, i tu je svežemo u vrbljak, onda Turcima odgovorim: da ne smemo
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Gledali su narednika smelo u oči. — Kaplare — obrati se narednik — poslužioce vodi kod topova, a vozare u štalu. I pade komanda, zvecnuše mamuze, masa polegnu i tresnu nogom. — Dobro je, vojnici! — pozdravi ih narednik.
Dežurni potporučnik, vodnik, sa ešarpom o pojasu, naslonio se na sablju i propuštao redom vozare, koji su vodili konje na pojilo. Priđoh potporučniku da se javim. — Dobro...
Konji se neprestano sapliću, a vodnici i vođe odeljenja povremeno opominju vozare: — Držite konje na dizginama! S vremena na vreme daju se zastanci i ljudi posedaju.
Ali prednji konji trećeg topa ustuknuše, frkćući. Mrtvi se isprečili. Sledeća zaprega najaha. Komandir viknu na vozare, te ovi razmahnuše bičevima.
U prisustvu komandanta svi smo se starali da otpregnemo konja i tako smo samo ometali vozare, koji bi se u onom spletu kaiševa umeli bolje snaći. Vojnici su pokušavali da dignu konja.
Prštalo je kamenje pod čeličnim šinama, a sa konjskih kopita su odletali komadi blata, udarajući po licu vozare i poslugu na topu. Projurismo kroza selo, onda se sručismo desno, na jednu poljanu.
Razume se, komandiru ćemo reći kao da idemo da obiđemo vozare i konje. Obrijan i napuderisan, sa nakrivljenom kapom nad jednim okom, sav ustreptao, jahao je potporučnik Aleksandar
— Dobro, je li videla ona tebe? — pita nestrpljivo komandir i odmače tanjir s jelom. — Da vam pričam. Povedem jutros vozare na jahanje i na poljani zateknem komandira Svetu sa četom. I oni vršili obuku.
Kada sam se vratio sa učenja, predam vozare njemu — pokaza na mene — da on isteruje konjima „glanc“, a ja onako s konjem pravo u selo.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ “Ja ću tebe jedro dati — B’jele skute đevojčine.“ 165. Oj, Lazare, na vodi vozare, Čuvaj dobro na vodi brodove, Pazi dobro koga noću voziš, Noćas mi je odbegla devojka, I odnela dva dukata zlatna:
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A što te vrag nije ponija s njima u splatu, nego i ti čekaš brod kâ gospodin! — pak se opet obrnu i stade dozivati vozare. Bakonja briznu u plač... Ja... ja... ja... — Šta: ja... ja... ja...!? — osiječe se dujo.
Kušmelj i Kušmeljić stigoše u ručano doba ka vodi. Dugo su morali čekati vozare. Kad najzad dođoše pred manastir, zatekoše sve fratre pred njim, baš kao i onda kad je Bakonja prvi put došao.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Kao da čujemo vrisak žena i dece. U prolazu vidimo pobijenu zapregu, mrtve vozare. Tek iza sela zastadosmo da se prikupimo. Konji su brektali. No, hvala bogu, živi smo i živećemo još celu ovu noć.
Prva haubica naiđe na strmi odsek i kao otkinuta sa opruge polete, gurajući, gužvajući volove i vozare. Za njom druga, treća, četvrta.
Bivak je najednom oživeo. Stigli su već i automobili, kojima se prevlači hrana. Komandiri izdvajaju vozare koji zatežu debeo konopac — „poljsku konjušnicu“, gde će privezati konje. Rano izjutra kretosmo.