Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— Zar je baš do toga došlo? Zar da ja ostavim svoju zemlju, svoje kaleme i velike voćare, koje sam ja glavom sadio i podizô?!... Kome da ostavim? Švabi... Ličaninu!
put — tako je uvijek Mijo govorio — ne mogu da gledam, kako se onaj Švabo širi po mom dobru, kako ruši i oba ra moje voćare i moju šumu, koju su ove stare ruke gajile. Ču se da je Stolina majka umrla. Mijo oživi.