Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Zastadosmo... Negde je zagušilo. Čujemo kako treba propustiti seljačka kola, sa izbeglicama. Vočići mile, škripe kola, i čuje se detinji plač. Tek kada se razdanilo uočili smo koliko su ispijena lica u ljudi.
Oko ponoći dunu neki vetar i poče kiša. Odnekuda dopire plač dece i žagor žena. Slabi vočići ne mogu više da vuku i čitava ova masa naroda zaglavi se u jednoj jaruzi. Stadosmo i mi.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Kad besmo na »Bačkom brdu«, sasvim se smrači. I mi se ućutali, pored nas krče puna dvoja kola; siti vočići pregli pa grabe da pre stignu. Taman mi hoćemo na osoje, a pred nas iskrsnu konjanik. —— Dobro vi veče!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Noć tiha. Po belom, od mesečeve svetlosti i prašine, putu, vočići odmiču sami, kola škripe, ciče, veliki Mesec zalazi za dubravu, i bruje bandere i Morava šumi, a on ispružen, na senu,
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Jedna kola puna nekih sanduka isprečila se, a komordžija ispregao volove. Vočići leže u blatu i preživaju. Onda kola sa arnjevima u kojima plače neko dete.
Vide najzad i komordžije da je opasnost svima za vratom, te sada žure i oni... Žitko blato razvlači se kao testo. Vočići iskolačili oči i podavili grbine, a kola krckaju pod teretom. — Ajd ojs! Stoka malaksala. Ljudi odupiru leđima.
— Onoliko koliko mogu njihove noge da izdrže. Sto... dvesta... A vočići lagano, nogu pred nogu, kako uzbrdo tako i nizbrdo, ali sigurno.
Unezverena izgleda, tovarili su stvari na brzu ruku preko drvenih kolica sa dva točka, koja vuku sitni vočići. Žene plaču. Deca teraju stoku I viču za njom.