Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Za trenutak, Grk je visoko digao reskript, zamotan, i sav isprepletan crnim šeputima, sa kojih su visili veliki, crni, voštani pečati. Zatim se, koliko ga glas donosi, na nemačkom, prodera: „Na moju komandu, sve, u stav mirno!
Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE
moja bela Moj ti kurjak pod grlo Oluja ti postelja Strava moja uzglavlje Široko ti nepočin-polje Plameni ti zalogaji a voštani zubi Pa ti žvaći izelice Koliko ti drago žvaći Nem ti vetar nema voda nemo cveće Sve ti nemo samo škrgutanje moje
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Košnice, smiljem kađene, guši uspara i fujka zefir, vreo, voštani, u razboj noćni, krckav, koštani. AVLIJA: BOŽIĆNjE JUTRO Nije to pejzaž s hartije ni čija lirska sujeta To vid je
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Priča i priča, a ispod oka pogledava na bolesnikov voštani nos, i opet broji minute. A bolesnik šuti, gleda u dugmeta njegova prsluka i u sebi prebraja njegovo brojanje.
Posjetilac odvrće pogled od prozora, kradom ga skreće na bolesnika. Gleda u njegovo pepeljasto lice, u njegov voštani nos, i duhovno se sprema na odlazak. Traži pogodnu riječ za oproštaj, ni odveć tešku ni odveć laku.
I gleda u nas poniznim očima. Mi zurimo u njegovo pepeljasto lice, u njegov već sasvim voštani nos i odgovaramo glasom koji i nama samima odjednom zazvuči čudan i tuđi: „Dobro, uglavnom sasvim dobro.