Jakšić, Đura - PROZA
Noć je tamna, prostorija pusta... pa neka je ta svetlost i voštanica u rukama onoga koji već umire, opet mu vedri mračnu stazu, putniku usamljenome... . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
slušali liturgije u dimu tamjana, među oznojenim seljankama umotanim u debela sukna, pod pucketavim plamenovima voštanica što su se topile brzo kao i naši dani, slali smo bezbroj razglednica dokazujući da je Sarajevo jedini grad na svetu, i
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
u odaju dođe, A despot ogrnut crnim ogrtačem, Pa niti se diže, nit mu ruci pođe, No nemirno zvecka mamuzom i mačem, Voštanica tiho na stolu mu gori, Oboren mu pehar i vino prosuto...
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
ubrisa širokim rukavom od košulje, pa brzo dohvati voštanicu, prekrsti se pobožno, upali je i stavi na Gojkove grudi... Voštanica najpre zaprska, dok plamen ne obuhvati celu sveću, pa se onda stade tiho lelujati, kao poslednja slabačka žrtva
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
I sve to izgledaše kao neka samrtna voštanica Don-Pedru (pa i onom čiča-Milisavu Pajiću, starom predsedniku), kako se to duhovito izrazio naš Sreten.
Rakić, Milan - PESME
Vodoskok smrznut ćuti, ko da sneva. Zemlja je puna tajanstvene strave; Ko voštanica koja dogoreva U hladnoj sobi, mrtvacu kraj glave. Mesec se gasi... Svuda nebo sinje, I s golih grana katkad padne inje..
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Dočekao ga kao ozebao sunce. Drži ga kao malo vode na dlanu. Žestok kao žeravica. Žut kao voštanica. Zaduvô se kao da je lađu vukô. Zamršeno kao arapska kosa. Zasukao brkove kao da će amove njima krpiti.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Ta-ko! E, sad zapali sviću! U svakoj katoličkoj kući nalazi se po jedna voštanica, osvećena na Sretenje (na Kandeloru), a čuva se u kući, za upotrebu samrtnicima.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Klavir je bio napustio. Mjesto njega, sad je katkad udarala gospođa Mizzi. Pri svjetlosti dviju tordiranih stilskih voštanica, podrhtavanje žućkaste malje na njenoj usni i pulsiranje njenog podvoljka odavalo je kako u sebi broji takt.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Da se još spava!... Oh, kako je slatko protegnuti se ovako... Zvecnu gvožđe... Šta je to ?... Gvožđe... voštanica... Mitar... kapetan... A-a-a-a!... to je ono!... Đurica se osvesti i sledi... Kao da nije ni kapi srknuo...
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Litija ide polagano, naizmjence narod se moli i pjeva, a plamen voštanica čas drhti a čas se potaji u svijetlome vazduhu.
Litija se naprijed kreće i ostavlja za sobom vonj voštanica i zadah starih tunika, a prati je oštri vonj morske oseke i suva žala.
Sunce je žeže — žedna je!... A kroz zasićeni vazduh, krcat mirisa tamjana, voštanica i starih tunika što za sobom ostavljaju u svetlosti dana zadah nečega davnoga, zastarela, još se čuje jaki pevački
Krakov, Stanislav - KRILA
U očima se pojavi mrtav kotur. Pogled se ukoči. Potom im, za trenutak, lice iščezne u plamenu nevidljivih voštanica. Verovalo se mnogo u proroke, i pominjao naročito ”onaj iz Kremana”.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
! — E, pa šta je! E, pa šta je prostor taj!? Ispuniti kadar ga je Jedan cigli uzdisaj. XIII Kao sveća voštanica, Koju je držala Ruka malaksala, I gledale oči, Zanosnom nemoći, Na samrtnom času, Na svome ugasu — Oči magla
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
pod jasenak; s druge strane jasenka metne se sud s medom i pogačom, čaša vina i čaša vode (»večera vili«), i upali se voštanica. Tu se izvrši i bratimljenje (odnosno sestrimljenje) između bolesnika i onoga koji ga je doveo (Karadžić, Z, 1901 ‹41 idd›).
Na Bogojavljenje nosi se u crkvu na osvećenje voštanica pripravljena na Badnji dan i zavijena »u čistu belu maramicu, uz koju se privezuje crvenim koncem jedan stručak bosiljka
Ćipiko, Ivo - Pauci
Rade se sjeća kako čeljad u crkvi uprije pogled u biskupovu priliku na velikome otaru; u odbljesku voštanica, u išaranom, zlaćanom svetačnom odijelu, sa mitrom na glavi, — biskupova prilika čisto zadivi Radu, i prije no će
Ilić, Vojislav J. - PESME
u odaju dođe, A despot ogrnut crnim ogrtačem, Pa niti se diže, nit mu ruci pođe, No nemirno zvecka mamuzom i mačem. Voštanica tiho na stolu mu gori, Oboren mu pehar i vino prosuto...