Dučić, Jovan - PESME
Na oči joj udariše suze radosti i ushićenja. Kad se vraćahu u grad, bio je već pao mrak. Lokve u polju bile su pune zvezda i žaba.
Teodosije - ŽITIJA
bejahu s njim, sa stidom se kući vraćahu, i strahom obuzeti u tesnacima puteve za sobom od Stefana zaziđivahu. U takvom neprijateljstvu i preganjanju između
A mnogi dolažahu da vide svetoga, i svi poučeni i blagosloveni od nega veselo se vraćahu svojoj kući. Posle toga i sam proputova po celoj zemlji naroda svoga, sve utvrđivaše učenjem u veri, a u svima
Matavulj, Simo - USKOK
Nije, dakle, čudo što se toga jutra pomišljalo da je „princip“ utekao!... Općinski glavari vraćahu se zlovoljni. Konte Pijero započe: — Čuste li bezobraznika?
Momci se osmijehnuše, ali niko ne odgovori. U tome začu se krckanje šiblja i koraci. Dođoše dva najmlađa što se vraćahu sa straže, a to bjehu: Jole Rakov i Gruban Stijepov, obojica golobradi, stidljivi, kao djevojke; od nespavanja i
Milićević, Vuk - Bespuće
On ne nalažaše ni jedne riječi da joj kaže, i oni se vraćahu ćuteći preko djeteline, podaleko jedno od drugoga, kao nečim razdvojeni, još više tuđi jedno drugom nego što su bili
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Velja im objasni kuda će proći, pa se potom, progovorivši još nekoliko reči, rukovaše i rastadoše. Gojko i Ljubica vraćahu se, puna srca, veseli i zadovoljni, kao što se obično vraćamo kad ispratimo koga gosta, s kim smo prijatno proveli
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Sunce taman granulo bješe kad se oni vraćahu. Dan bješe vedar i svjetao, pravi Đurđev danak. Iz jedanaest crkava Njeguškijeh, narod je vrvio.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Spuštala se blaga letna noć, kad bijahu na dogledu sela. I drugi težaci — svi umorni — vraćahu se sa polja, i svuda se čula pjesma mladosti. Ivo se bijaše podao ugodnim mislima.
Iseljenici što se otuda vraćahu nijesu o njem govorili ni dobra ni zla, no zasve pripovijedalo se „ružnih” stvari. U zadnju govorilo se da je bio
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Te kad se pak Jevreji od sirijskoga plena vraćahu natrag u svoju tu zemlju, vrlo mrzahu na njih, jer tek kako polutani verom bijahu i ni jesti ujedno šnjima Judeji nisu
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
— upade Gena u reč i povuče silno Zonu za ruku. — ’Ajd’ — dom da si idemo!... Bilo je vreme već. Krave se već vraćahu s paše, fenjerdžija opštinski već prolazi s merdevinama da pali fenjere, a patroldžije lepim redom prolaze glavnim