Dučić, Jovan - PESME
Ne čujem da prska Ni talasić izmeđ gustih trska, Ni ptić rečni gdegod u vrbaku. Samo drhte u providnoj tmini Dve-tri zvezde bele u dnu svoda; I diže se iznad nemih voda Crn siluet šume u
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Ene vam Peja, tamo, u vrbaku! Tamo vi njega! Dočekaće vas, moj rođeni, vatrom iz pušaka! Otkad je to carski befel da se žena pita za ajduka?
Na zaprepašćenje i uveseljenje stanovnika Tokaja, koji su se pitali, šta taj rosijski oficir radi u vodi, i vrbaku. Na još veću muku špijuna opštine, u Tokaju, koji su te rosijske oficire pratili, i, sa obale, gledali kako se
Ona mlada žena, Đinđa, koju je u kuću doveo, a čijeg su muža, Zekoviča, potere ubile, u vrbaku, na Begeju, otišla je jedno veče i nije se vratila. Udavila se u Begeju, tamo gde je najdublje, gde pesak vade.
Kako je njen muž, Zekovič, iz Mahale, bežao. Kako su ga ubili, u vrbaku, na Tamišu, i kako je Trifun doveo tu mladu udovicu u kuću. I njega je, kaže, obuzelo, nako ludilo, kao i njegovu Kumru.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Vesna je sada u vrbaku ili na njivi nekog ko je bio dovoljno lud da zasadi ranu salatu. Tamo je zbog zečeva. Nisam vam ništa rekao o zečevima?
Potražih gliste u vrbaku iz koga se voda lagano povlačila, ali ih tamo nije bilo. Na površini mutljaga plovili su uginuli Tisini cvetovi.
Oko nas vazduh je bio gust i sladak kao med. Negde, u vrbaku, detlić je kljucao u drvo. Bio je to takav dan da se čovek morao osećati srećan što postoji. - Vi znate šta ja mislim?
- Ona nas je zaboravila, Greta! - šapnuo sam, ali sam slobodno mogao i da zaurlam. Baronica je dremala negde u vrbaku, a milion kilometara unaokolo nije bilo ni šugave mačke.
Sada sam čučao leđima okrenut suncu, a Tisa je bila tako mirna da se činilo kao da je neko posuo ulje po njoj. U vrbaku je još kljucao detlić, brzo i neumorno kao da skuplja poene za normu, dok su kubikaši na drugoj obali vadili pesak.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Među nama je lenjost od bezvlašća i mnogo golih u vrbaku greznu u vodu koja ne daje čistotu. Neko je na nebu zaveru kovo i kidao perunike s livade kao što smrt otima
Ćosić, Dobrica - KORENI
prozore, krckale su grede, nešto je tupo lupilo u prozor i odbilo se, mislio je na Luku Došljaka što je imao da skapa u vrbaku pored Morave; onda je ono opet tupo lupilo u prozor, video je da je to lasta, i prvi put je bila lasta, pijuknula je
I što je toliko slab, a njegovi vršnjaci se hvale i pričaju, samo o tome pričaju po čitav dan u vrbaku, kod stoke. Sećao se, znao je iz priča kako to oni rade, a šta je ovo s njim? Prislonio se uza zid.
“ Zašto se baš toga setio? Ispričao sam mu: „Kad su bežali od Turaka, otac i majka ostavili su ga u vrbaku pored Morave. Žena koja ga je našla po rastu je zaključila da ima četiri godine.
„Da mu se ne izgubi ime. Daje trebalo da nestane, on bi umro još u vrbaku na kiši.“ Mirisalo je Mokro vrbovo lišće. U korenu iščupane vrbe dete. Vetar iščupao vrbu. I dete i lišće doneo.
Na kiši. Pored reke. A bila je jesen.“ Dugo je govorio o zbegu u vrbaku, čije je slabe vatre kiša pogasila čim su topolovi čamci zarili kljunove u drugu obalu njihove bežanije.
„U žito mi se zaklinjao da pamti oca, majku i braću. Nisam mu verovao. U godinama kad su njega ostavili u vrbaku, ništa se ne pamti. ’Hoćeš li da ti pokažem mesto gde su me ostavili?’ zapitao me, ustao i uzeo me za ruku.
U očima je mrak, disanje ga boli, i hladno mu je od kiše i jesenske studi u vrbaku, pored ugašenog ognjišta u napuštenom zbegu.
— Đorđe nije izdajnik — dodade na Aćimovo ćutanje. — da nije prerovska baba izgubila svinju, ne bi po kiši lunjala po vrbaku. Tako ga je našla. Sat docnije, on bi skapao na kiši. — Ko? — Mogli su psi ili neke zverke da ga pojedu.
Slučajno sam se tako i ja rodio. Mogao sam da se ne rodim. Trebalo je da svi mi s Lukom uginemo na kiši, u vrbaku. Zbog toga su ga mati i otac ostavili. I sada mi, Katići, slučajno živimo. Morao sam ranije to da znam.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Milivoj, gledajući plamen, krši ozeble prste. Dođe mu da zagazi u vodu i da priđe k vatri. Pas u vrbaku zaštekta... Milivoj se trže. —Da idemo! — reče Arnautu. —Neću! — ne mičući se odseče zarobljeljšk.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
i desetogodišnji dečaci biće odvedeni, osakaćeni, ili ubijeni, prema tome da li će tu i tu pod kamenom u vrbaku ležati manja svota od one tražene, ili ništa. Pa onda, ubistvo Lazarićevo tamno je; Bog jedan zna šta se tu još krije.
Što je god moglo, otišlo je u vodu. Naravno, mnogi leže kod kuće, glavobolni; neplivači se prevrću u vrbaku, na hladnom mulju; malo dalje, čitavo tuce ribara spava i svi se u snu brišu od znoja. U porti, u parku, samo muve zuje.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
KRILATI BELKO Jedno lakomisleno pleme mrava sagradi mravinjak u vrbaku pored reke. Kako su samo zapinjali! Kako žurili!
— Koje još pleme, sa zrnom pameti u glavi, gradi mravinjak u vrbaku? Gde ima vrba ima i vode, a zna se kakve opasnosti krije voda u sebi!
Travke bi za kolence izrasle da je vide, pa je čak i reka gledajući je zaboravljala da teče i zadivljeno žmirkala u vrbaku. Priče o lepoti Zlatokose širile su se zemljom kao požar.
Šantić, Aleksa - PESME
U pole slaze, gdje rijeka plava Teče i klasje žedno pije rosu I po vrbaku tanka magla spava. Pogledaj! Ko je muško nosi kosu Preko ramena, a struka mu bedra Resama bije.