Upotreba reči vrbovo u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

„Da mu se ne izgubi ime. Daje trebalo da nestane, on bi umro još u vrbaku na kiši.“ Mirisalo je Mokro vrbovo lišće. U korenu iščupane vrbe dete. Vetar iščupao vrbu. I dete i lišće doneo.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Šest dana se nije dogodilo ništa, ama baš ništa. Izvirivao sam kroz razmaknuto vrbovo pruće, loveći najmanji pokret koji bi mogao da se izmetne u nešto prisnije.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Otkinu Starac nekoliko listića i spusti ih sebi u džep, misleći: »Kada se probudim, ovo će opet biti vrbovo lišće!« Kad, odjednom, Sofronije viknu: — Ne kradi, Stari, ne kradi! — Ko bi vrbovo lišće krao?

« Kad, odjednom, Sofronije viknu: — Ne kradi, Stari, ne kradi! — Ko bi vrbovo lišće krao? — okrete se Starac i vide Strašilo kako stoji na samoj ivici reke držeći najveću lubenicu u naručju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti