Upotreba reči vreli u književnim delima


Afrika

Svoj vreli i tamni pogled oni ne dižu nikako sa zemlje. Izgleda neverovatno da ti ljudi, kao ovaj Abdulai iz što dolaze sa pustara

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

— Već si se kladila. Izdržaću! — zario sam glavu u pesak, ali su mi oči iskakale iz lobanje. Sunce me je kao vreli malj udaralo po potiljku a bazduh mi se cepao u grudima kao svila, resko i bolno.

Radičević, Branko - PESME

drvo kakvo koje ladi seno, I vence zatim od njega smo pleli; I provodeći vreme tu mileno, Od usta poljub pili smo mi vreli: I opet malo ruka nam je rad'la, A usta su nam poljubom nagrad'la. 20.

Kostić, Laza - PESME

Ako još ima krilatih snova ispod okova, oh onda sanjaj oblake crne što će ih vreli juže da zgrne, oblake crne, oluje besne i munje kresne i grom i jek; vihar da sapon raskine mreže, tebe u vrte tvoje

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Sada te u bašti vidim gde ležiš na uplašenom lišću i ruke gole dižeš, telo ti tone u vreli mrak. Ja sam bio taj kamen i razbojnik na kladencu i lađa na moru i onaj ko te celu pokazao suncu kao grudu

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

a u glavi se samo muti i komeša... Odjednom je obasjaše kosi, vreli zraci... Ona. se trže... Šta je ovo ?... Gde je ona?... Ah, odjednom se seti onoga strašnog...

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Bio sam stvoren i za ljubav i za život, ali se taj vreli plamen ugasi, i na tom mestu, gde su buktale ognjene strasti, ostala je šaka vrela pepela, kojim se titra životni

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

U Nemačkoj im smeta hladnoća. Dani su na jugu vreli, U rodnoj kući u zimu toplo je ko u štali ... Kad su siti, opet bi nešto jeli, Kupe kuću, al i dalje im nešto fali ..

Rakić, Milan - PESME

POSLE PESNIKOVE SMRTI NA KAPITOLU Ko ogromna sablast Večna Varoš spava, Dok sipaju na nju sunca zraci vreli I dok julsko podne tromo otkucava Na trošnom zvoniku crkve Ara Coeli. Sve je tako mrtvo, i ljudi i stvari.

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

I niste znak na mapi što se snom odmotava. O vreli žali u sunčanoj lavi Gde se sve od peska pa do neba plavi Vi niste na Javi. Vi niste na javi.

Iste me slike ovde nalaze: Eno se opet rumen iskosi. Danima tako sunca zalaze Ko vreli neki spori diskosi. Čupam se iz tla kao s korenom: Ko i svud — i tu sve već prestaje (U svetu za rad svaki stvorenom).

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Kako ću poznati Zvezdana kada dođe? — ču vreli šapat malog bolesnika, i osmehnu se: — Ne brini, poznaćeš ga! Malen je i svetlokos, svetlook sav prozračan.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

crni pokrio ognjište njeno, Hiponiku bi bilo svetlije i lakše tada; Al' on je pružao ruke na sinje daleko more, Lijući na vreli pesak suze ljubavnih jada. Tamo, kuda je nekad sa Helom bludio srećan, Sada je s bezumnim bolom klicao njezino ime!

NOĆU Noću, kad se svuda oko mene raspe Tišina, i pokoj, i miris od cveća, I kad me s nebesa mesečina zaspe, I vreli dah noći što me tebe seća, U mojoj se duši šumno dižu s nova Nekadanje žudi; i kličući glasno, K'o veselo jato belih

Noć prolazi mirno. Tišina i pokoj, i miris od cveća, I vreli dah noći što me tebe seća, Polako se dižu u nebo prozirno.

Popa, Vasko - KORA

bez vesala Misli bez krila Beskućni pogledi Ovde onde Poneki cvet od magle Rasedlane senke Sve tiše kopaju Vreli pepeo smeha NA ZIDU Davno okopnela Prva belina Bore vremena Nabujale Na izdašnom parlogu Polje nepoljubljeno Dokoni

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

I usred zime za sirotana Nađe se štogod i crnih dana; Njemu su crni, ma da su vreli, Al’ zima ima i noći beli’. Ma ta beloća nije od ljudi, Iz njinih duša, iz njinih grudi, Nit’ nam se pruža od drugog

Al’ manimo se nji’! Šta čekaš ti? Čekaš li zar da Crno zabeli, Da hladni dasi Postanu vreli; Da bude što se Još nikad zbilo, Da jastreb krepi Golubu krilo?

Eno se Srbi slažu U jednoj glavnoj celi, I ako nije došlo Do poljubaca vreli’. Eno se Srbi štuju, Ili se barem trpe Svi koji snagu svoju Iz jednog vrela crpe.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Svoj vreli i tamni pogled oni ne dižu nikako sa zemlje. Izgleda neverovatno da ti ljudi, kao ovaj Abdulai iz što dolaze sa pustara

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

hrpe bogate Što vetru nude skupu prašinu Sa kojom bi se teški prestoli Sviju vladara mogli zlatiti, Juče su jošte vreli poljupci Prepunjen pehar muške milosti Na mojim grud’ma bujno praznili. Još juče!... Juče!... A danas? Kuku!

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

kostima u lokvama krvi, orositi tvoja večernja rosa i uviti tama ove noći; koliko će usana koje na domu čekaju vreli, slatki poljupci, puni nege, ljubavi i milošte, osvanuti sutra neme, hladne i ukočene!...

i sparušena, pa i sama šuma, iako je bilo vedro, sveže jutro, izgledala je oparena i klonula, jer je i preko nje prešao vreli dah rata: grane poodbijane i polomljene od granata, kora oguljena, lišće čisto sprženo dimom.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Drago moje, drago, Nema smrti leka, — Poljupci su vreli, — Al’ smrt ladna čeka; Kad nas jednom zgrabi, Pa u ništa maši, Poljupci će živet’ U Đulići naši.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— Moremo, moremo! — odgovarao je Vujo, a u glasu mu je sad drhtao onaj ludi, vreli planinski prkos, koji se sve silnije budi i plamti, i u malom djetetu, što je naprezanje veće. — Naprijed, Vujo!

Bojić, Milutin - PESME

Avaj, sfinkse vreli požudnih usana, Ti si ludi demon, što ljubeći davi, Ti si vrelo podne mog blistavog dana, Orao što žrtvu diže i

Nastasijević, Momčilo - PESME

Ljubeći šta li to ubijam, šta li budim? JEDINOJ Pjan tobom, smešak je vreli. Tamom na zenice otvorim tvoju tamu, ja, o jedini ja.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Izjutra, iza nedogledne ravnice činjaše mu se da vidi more zakriljeno sivom maglom... i šiljaše mu svoj vreli pozdrav. Čim je stigao, pisao joj je vatren list krcat mekane poezije.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Jahači bezvoljni, tromi, izjedeni smrdljivim znojem, utrnulih butina, bolnih vratova. Vreli metalni kalpaci na ulepljenoj kosi. Prašina.

Ilić, Vojislav J. - PESME

crni pokrio ognjište njeno, Iponiku bi bilo svetlije i lakše tada; Al' on je pružao ruke na sinje, daleko more, Lijući na vreli pesak suze ljubavnih jada.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

kratka kecelja od mušeme, na nogama, leti, ženske papuče s potpeticama, a zimi nezgrapne filcane cipele i u njima vreli crepići omotani krpama.

Petrović, Rastko - PESME

Zarekoh se da neću izići do smrti iz ovog mraka, I bljuvah na sami spomen vreli pobedničkog zraka; O kako mi je bolno bilo u duši onih dana, Kada bih, i čelom, svaku stopu poznao svoga stana!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ispred njega išla je njegova senka. Iza njega pas čiji mu je vreli jezik lizao čas listove nogu, čas dlan. — Zar taj pas toliko vredi? — potrča Zlatokosa za mladićem.

Mladić se trže, zastade. Pokoleba ga načas nežnost i tuga u glasu 3latokose. Ali, gotovo u isti mah, oseti vreli dah psa na listu noge, strese se, odrečno odmahnu glavom, i zakorači preko ivice neba.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti