Upotreba reči vremenskih u književnim delima


Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

, Tri glavne narodne svečanosti, Braća Jovanović, Pančevo 1883, s. 147. ² Civjan, Tatjana, „Semantika prostornih i vremenskih pokazatelja“, Raskovnik, 31, 1982, s. 69. ³ Elijade, M., Sveto i profano, Književna zajednica, Novi Sad 1986, s. 153.

Cvijić, Iz društvenih nauka, Vuk Karadžić, Beograd 1965. Civjan, Tatjana, „Semantika prostornih i vremenskih pokazatelja“, Raskovnik, 31, Beograd proleće 1982.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Sve je povezano, svemu je koren jedan i isti: u poeziji reči oživljavaju uspostavljanjem veza, premošćivanjem vremenskih i prostornih bezdana, a slik je tačka u kojoj se linije smisla na najblistaviji način seku i upotpunjavaju.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Ali moje se pismo putem križalo s drugim (odatle kasnije misao: svemu je kriv taj nesretni poređaj dviju vremenskih tačaka) koje mi je javljalo: dogodilo se ono najgore.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Ta linija čini nam se sve čistija i sve zračnija što se više udaljuje od nas, jer se oslobođena svih bližih vremenskih oznaka svih usputnih prisećanja, sve više približuje onome što je elementarno, iskonsko u čoveku.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Stanković tu i poseže za onim istim kompozicionim rezom sa naglim smenjivanjem vremenskih ravni: Sofki pred oči „sve iziđe”, u mislima se okreće prošlosti, u sećanju se vraća sve do trećeg preduskršnjeg dana

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti