Upotreba reči vrgli u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

sina, Ta baš one klete poturice Murto-bega, ljute izelice; Mladi momci, tek brčići trgli, Al' se sinci na babajka vrgli: Srbe seći ceo život beli Besni Turci ocu se zakleli.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

jedan čoek | sredoviječan, no gromoradna stasa, onako prekrštenijeh ruka i noga kao što su ga kad je umrъo u grob vrgli. Konji okolo njega jednako skakahu i vrištijahu, ma ga ne doticahu, niti on njima što odgovaraše no sve plakaše.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Kad se ja treći put vrati' od Bradare, zatekô i' u Parteninoj sobi. Vrgli ruke, prošćete, ostrag, pa 'odaju gor' i dolje po odaji. Namrgođeni, ljuti, kô gladni kurjaci; šute. — Zar ne da?

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Nebojšu kulu Jakšićevu, odšetaše u kavu veliku, pak sjedoše po kavi velikoj, sve sjedoše jedan do drugoga, starca Foču vrgli u začelje, bijela mu brada do pojasa; pak povika sve sedam dahija: „K nama brže, hodže i ’vaizi!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti