Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
zastavu, Za ime, čest i slavu roda, Zemlje za slatku svobodu lete, Na sve, kak' munja, strane potekoše, Čeljust u adsku vrgoše tirane. K svobodi otvorene dveri; Pobeda j' pravim junakom skora.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Nebom sveci staše vojevati i prilike različne metati viš’ Srbije po nebu vedrome. ’Vaku prvu priliku vrgoše: od Tripuna do Svetoga Đurđa svaku noćcu mjesec se vataše, da se Srblji na oružje dižu, al’ se Srblji dignut ne smjedoše.
Drugu sveci vrgoše priliku: od Đurđeva Ao Dmitrova dana sve barjaci krvavi idoše viš’ Srbije po nebu vedrome, da se Srblji na oružje
Treću sveci vrgoše priliku: grom zagrmi na Svetoga Savu, usred zime, kad mu vreme nije, sinu munja na Časne verige, potrese se zemlja od
A četvrtu vrgoše priliku: viš’ Srbije na nebu vedrome uvati se sunce u proljeće, u proljeće na Svetog Tripuna, jedan danak tri puta se
od jada svi sedam dahija načiniše od stakla tepsiju, zagrabiše vode iz Dunava, na Nebojšu kulu iznesoše, navrh kule vrgoše tepsiju, u tepsiju zv’jezde povataše, da gledaju nebeske prilike, što će njima biti do pošljetka.