Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Turčin osta sam. Raspali čibuk, pređe preko odaje nekoliko puta, gladeći bradu. — Eh, biva, ovo valja! Ovo vrijedi roba iz tamnice!... Sad sam lijepo, bez po muke, turio ugarak u obje kuće...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Zvao ga da ga uzme u konzistoriju, ali pop veli da ne može nikako ostaviti sela, „a zbog mene jednog, veli, ne vrijedi da premještaš konzistorije u selo!” Vladika se dobrodušno i lako nasmija. I c Marom je mnogo štošta govorio.
Pop se zabeči: — Kakih hiljadu dukata, kaka imanja? Nemam ja ništa. Njoj je, istina, narod nešto odredio, ali ne vrijedi sve ni sto dukata. Nema tu ništa od škole!
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Ništa mi se ne sviđa, pravi mačji kašalj. Ne vrijedi jedne čestite koske! U mravinjak s piscem!
— Eh, to vam znam i ja — reče čiča. — Oka prosa vrijedi osam dinara, ali jedan mačak Tošo valja tri carevine. — Jedan kradljivi mačak tri carevine?! —zagrajaše vrapci.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— zinu Mulić. Obična gvožđekanja, a ti — hiljadarka. Ne bi ga trpali u topove da to čemu vrijedi. — A sjećaš li se onoga prvoga rata, nesrećo kalajdžijska? Zar onda ne pokupiše sav bakar za topove?
Kalajdžija primi granatu u ruke, odvagnu koliko je teška i preko srca reče: — Sedam banki, više ne vrijedi. Rožljika brže-bolje grabi granatu iz njegovih ruku, kao da bi kupac mogao pobjeći s njom, i urla: — Rđo nad rđama,
— To, to, mileni kumiću. Hajde, šta ti vrijedi gledati. — E, da mi je iko kazao da Grmeč može biti ovako plav, ne bi mu vjerovao.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
O KAMEN DA MU SE OSVETI 254 GRADILI VODENICU, A VODE NIJE 255 PRIPRAVLjALI RAŽANj ZA ZECA 256 DJEVOJKA I KNEZ JOVO 257 I VRIJEDI! 258 KAD SE HARČI NEK SE HARČI! 259 JAO, ŽENO, IZJEDE ME VUK!
Govedar uzme rogožinu u ruke, te je zagleda sa sviju strana, pa onda zapita: — Koliko to vrijedi? A oni mu kažu: — Četiri pare. — E — veli — dobro!
MEMET NO KIJAMET Slomi se Memet-agi niz gredu jedna stara i mršava krava, te on, kako bi namirio štetu više no krava vrijedi, poruči za sve svoje čipčije i reče im: — Evo mene nađe velika šteta, a vas nenadna sreća; slomi mi se mrkulja jalova
u kanun, pa reče Jevrejinu: — Ni od kakva mileta ne može biti Turčin do od Srbina, a ovaj je kmet Srbin pa njegovo oko vrijedi koliko tvoja oba. Pušti neka ti izbije i to drugo oko, pa onda izbij ti njemu jedno.
Štogod sam bila sirota stekla idući, evo sve zemlja radova, i sve bih oprostila ali crvene ćurdije nikako ne mogu. I VRIJEDI! Postavila kuma kumi čanak graha i malo hajvara, pa sjele obje da jedu.
Na to domaćica reče: — Ali je hajvar skup: oka po to i po to! A gošća odgovori: — I vrijedi! KAD SE HARČI NEK SE HARČI!
89. DJEVOJKA I KNEZ JOVO: Zabeležio Vuk Vrčević i objavio u svojoj zbirci narodnih podrugačica, 1883. 90. I VRIJEDI: Zabeležio Vuk St. Karadžić, tumačeći takvu poslovicu u svom cetinjskom izdanju narodnih poslovica, 1836. 91.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
II A blizu gore, uz njivu prosa u šupljoj bukvi živio Ćosa. Stan mu je čudan, mnogo ne vrijedi, ljetos ga Ćosa oteo medi. Sada mu meca opasno prijeti, sprema se, kaže, da mu se sveti.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Snaha videći to pomisli da on nešto vrača pa reče: „Blago onome ko šta zna! a ja sirota ne znam ništa“. I vrijedi! — Postavila kuma kumi čanak graha i malo hajvara, pa sjele obje da jedu.
Na to domaćica reče: „Ali je hajvar skup: oka po to i to“, a gošća odgovori: „I vrijedi“. Kisni, ne misli, stiglo me do vrata!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Govedar uzme rogožinu u ruke, te je zagleda sa sviju strana, pa onda zapita: „Koliko to vrijedi?“ A oni mu kažu: „Četiri pare.“ — „E! (veli) dobro!
Kad Premudri iziđe iz kovčega i uzme u ruke od đavola ono oko čega su se posvađali kao da vidi šta je i šta koje vrijedi, on prekrsti štakom, a đavoli se odmah razbjegnu kud koji, te njemu ostane sve.
Govedar uzme rogožinu u ruke, te je zagleda sa sviju strana, pa onda zapita: ,,Koliko to vrijedi?” A oni mi kažu: ,,Četiri pare.” „E!” veli „dobro!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Među gostima, razumije se, bijahu Srdar i pop Ilija. Toga tek dana seljaci poznadoše koliko vrijedi fra-Bakonja. Kad se poslije večernje momčad poče bacati kamena s ramena, Bakonja je zadugo bio među gledaocima, pa pošto
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Strahovao sam samo da mu se moj novi drug zbog toga ne podsmjehne. (Tek, katkad bi me podišla pomisao: ne vrijedi li to strahovanje koliko i sam stid?) Ivan ga je nazvao Glavonjom.
— Tačno kažete, oče. Ja zbilja nikad u životu nisam ništa ozbiljno i dokraja domislio. Sve ovo što sam rekao vrijedi možda samo za mene, prosto zato što sam eto takav kakav sam, a za druge je to, sasvim vjerovatno, čisti apsurd i
Ali vlasnik, seljak, neće da proda. Nudio sam mu tri puta više nego što faktično vrijedi. Za te pare mogao je kupiti na drugoj strani tri, četiri puta toliko zemlje! Ali on se kapricirao pa neće i neće!
Naša sreća dobrim dijelom zavisi od drugih. Za Ivana to vrijedi u naročitoj mjeri. A kad mu se učini da mu ljudi ipak ne zavide, on hoće da ih na to prisili, da ih privede poslušnosti.
Još je nešto od naročite važnosti. A to vrijedi i za druge, ne samo za ja, pa se moramo čuditi što se i oni time obilnije ne koriste.
Ali isto tako i ja njegov način doživljavanja mogu da nazovem kakvim drugim, još pokudnijim imenom. Jedan način osjećanja vrijedi više-manje koliko i drugi, i svi oni imaju jednak položaj i ravna prava pred licem života.
Rasprodao sam ostatke porodičnog nakita. (Tad sam se uvjerio koliko na burzi nevolje vrijedi taj ljubomorno čuvani i kroz oskudice pronošeni „porodični nakit”, za kojim se tokom pokoljenja nalijepila tolika
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
351 ŠTA JE 3APOVIJED — ZAPOVIJED JE 352 SVOJSTVA LIJEPE ĐEVOJKE 353 I VRIJEDI 354 POMO3̓ BOG, ZLA ŽENO! 355 MOJ JE PREDNjAK 356 DJEVOJKA I KNEZ JOVO 358 BOROVIČANI SKAČU U MAGLU 359 SELjANI I VODENI
lijepijeh konja; usred srijede zlatan je konj, a nad njim vise o zidu dvije orme: jedna je zlatna, a druga rđava i ne vrijedi ništa, ama baš ni filira.
Ali ja pomislim da više vrijedi ono malo u derviša ogledalo nego sve dvadeset i četiri tovara para, pa rekoh dervišu da mi i ono ogledalo pokloni.
“ A jedan od drugova odgovori: „Ima jedna boca što se zove rahatluk i vrijedi pedeset i jedan dukat; s njom se može plač utješiti.
I VRIJEDI Postavila kuma kumi čanak graha i malo hajvara, pa sjele obje da jedu. Kad se gošća naklopi na hajvar a grahu ni muka
Na to domaćica reče: — Ali je hajvar skup: oka po to i po to. A gošća odgovori: — I vrijedi. POMO3̓ BOG, ZLA ŽENO! Udarivši nekakvi putnici pored mnogo žena koje su u društvu sjeđele, jedan od njih reče šale
Ćipiko, Ivo - Pauci
„Sigurno”, pomisli, „i moje je ime nekoliko puta u njima upisano; više vrijedi ova prljava hartija od cijeloga našega sela! Zašto smo mi živi? Čudo!
—Za koliko si pogodio? —Petnaest stotina talijera . —Biće...ali i vrijedi... —Vrijedi, po našu seljačku..... Mi ne računamo naš trud što u zemlju uložimo, opazi Rade.
—Za koliko si pogodio? —Petnaest stotina talijera . —Biće...ali i vrijedi... —Vrijedi, po našu seljačku..... Mi ne računamo naš trud što u zemlju uložimo, opazi Rade.
Sada treba biti oprezniji, jer po novom ovršnome zakonu ipak ne mogu se imanja, kao negda, što vrijedi hiljadu forinti za forint na dražbi uzeti; stoga ih pouči da Radino imanje ne precjene previše i da sudu predlože da se
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Učitelj kihnu od silne prašine i uhvati se za katedru od zagrcnutog smijeha. — Ha-ha-haaa! E, đavo te odnio, ovo ti vrijedi Carigrada! Ama ko bi te tukao, kad si takva. Aha-ha-ha! Namrštena Lunja odlučno popade tablu za nogu i povuče je.
Đoko Potrk nešto se zamisli, poče da se smješka i neočekivano reče: „Lazar Mačak, vešti brat, više vrijedi neg sav rat.“ — To ti je dobro — složi se s njim Jovanče. Iznenada se kroz Gaj pojavi poljar Lijan.