Milićević, Vuk - Bespuće
On se kadgod boji da korača glasnije da ne uznemiri nekoga što spava i koji može svaki čas da se probudi. Njega dira i vrijeđa u mozgu kad zaškripe, pod njegovom težinom, stare daske na podu; kad pomakne sa lupom stolicu; kad obori koju zaprašenu
snage da pokuša odlučno da je izbriše ili da joj doda nešto ne dobro, rđavo, ružno, — osjećajući da nema prava da je vrijeđa i da bi ta uvreda isto toliko boljela i njega, kao i nju, kad bi je znala.